Neven Anđelić: Narod više ne strahuje od Dodika, a to je početak kraja njegove moći

Šmitov izvještaj i ruska igra u UN-u

Komentarišući mogućnost da Rusija, kao predsjedavajuća Savjeta bezbjednosti UN-a, spriječi Šmita da predstavi izvještaj, Anđelić smatra da Moskva koristi tu poziciju za šire geopolitičke ciljeve.

"Rusija će... koristiti predsjedavanje da ostvari neke svoje ciljeve koji su prije svega globalne prirode," rekao je Anđelić, dodajući kako vjeruje da će se "iza kulisa" ipak postići dogovor da Šmit predstavi izvještaj, uz određene ustupke Rusiji na drugim poljima.

"Rusija traži nove klijente, Dodik više nije ključni igrač za Moskvu"

Česte Dodikove posjete Minsku i kontakte s ruskim zvaničnicima, profesor Anđelić tumači kao znak da Moskva preispituje odnose i traži nove partnere u Republici Srpskoj.

"Svaka ambiciozna sila traži svoje klijente... Dodikova pozicija, nakon odlaska s funkcije predsjednika Republike Srpske, više nije jednako važna ni u njegovoj partiji. Rusija je pragmatična – gleda sopstveni interes, ne štiti bivše klijente, već sagledava raspored moći."

Anđelić podsjeća i da je Dodik nekada imao podršku Zapada, ali da se njegova politika potpuno preokrenula.

"Shvatio da dolazi vrijeme za povlačenje?"

Profesor Anđelić spekuliše da je Dodik, suočen sa realnošću i mogućim dogovorima sa pravosuđem BiH, možda shvatio da je vrijeme za povlačenje.

"Vjerovatno je sagledao realnost... shvatio da dolazi vrijeme da se povuče na relativno miran i dostojanstven način. Nema više mogućnosti da aktivno politički djeluje, iako može pokušati rukovoditi iz sjene," dodao je.

Nestaje strah, a to je početak kraja moći

Ipak, Anđelić sumnja da Dodik može dugo ostati "vladar iz sjenke", citirajući Machiavellija.

"Machiavelli je rekao da je bolje da se vladara narod boji, ali da nikako ne smije doći do mržnje. Mislim da se u Republici Srpskoj već vide elementi mržnje prema Dodiku. Uklanjanjem sa direktne vlasti nestaje i strah, a ljubav koju uživa nije dovoljna."

Prema njegovim riječima, sve ovo ukazuje na početak kraja Dodikove ere na vrhu političke moći u Republici Srpskoj.