Igračku u obliku gitare, kutijicu s papirićem Crvenog križa na kojem je ispisano ime i fotografiju dječaka Samira Mujanovića, nizozemski vojnik Ad van Alphen čuvao je trideset godina.

Dobio ih je u Srebrenici, u mjesecima prije nego će pripadnici tadašnje vojske Republike Srpske počiniti genocid nad više od 8.000 ljudi, u ovom bosanskom gradu koji je bio pod zaštitom Ujedinjenih naroda, piše RSE u novoj priči.

Danas 80-godišnji bivši pripadnik nizozemske vojske i bataljona Ujedinjenih naroda koji je bio raspoređen u Srebrenici Ad van Alphen traži Samira.

Za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da bi, kad bi ga pronašao, pitao jednostavno pitanje – kakav mu je život.

“On je stvarno brinuo za moj auto”

Ad van Alphen u Srebrenicu je došao u januaru 1995. godine kako bi bio pregovarač između Srba i Bošnjaka. S drugim pripadnicima nizozemskog bataljona UN-a bio je smješten u tvornici akumulatora, mjestu gdje je danas Memorijalni centar u Potočarima.

Svaki dan je automobilom išao u kancelarije UN-a u Srebrenici, a Samir je ispred zgrade čuvao njegov automobil.

“On je stvarno brinuo. Bio bi tamo više sati i pazio da se autu ništa ne desi. Davao sam mu voće ili neke slatkiše kad bih mogao”, prisjeća se Ad.

Bio je sretan jer je to mogao raditi, priča Ad i kaže da ga je zvao svojim osiguranjem.

“Tako se stvorila neka veza između nas. On je bio jako drago i dobro dijete”, kaže Ad.

“Pitao me da ga povedem u Nizozemsku”

Samir je bio jedno od hiljada djece u ratnoj Srebrenici. U Srebrenici su deseci hiljada ljudi iz okolnih područja potražili utočište, bježeći iz svojih gradova i sela od napada snaga bosanskih Srba.

Ad se prisjeća da ga je Samir više puta pitao može li ga povesti sa sobom u Nizozemsku.

“Morao sam mu reći – ne. Ne mogu to učiniti. Želio je ići iz Srebrenice. U februaru sam sedmicu dana bio na odmoru, a on me prije toga pitao da ga povedem”, kaže Ad.

Nizozemski vojnik ne zna odakle je tačno Samir. Sve što zna o njegovim ličnim podacima piše na papiriću Crvenog križa.

Na osnovu podataka o datumu rođenja i predmeta koje je Ad sačuvao, trideset godina kasnije Memorijalni centar je pokušao naći dječaka. Za RSE su rekli da dosad nisu imali konkretnih informacija.

I RSE je pokušao na više načina pronaći Samira Mujanovića, ali tragovi nisu odveli daleko.

“Nikakve informacije nemam. Iz Memorijalnog centra su rekli da će uraditi sve što mogu. Ništa ne znamo. Ni je li još živ”, kaže Ad u telefonskom razgovoru s RSE.

Trideset godina je Ad čuvao predmete od Samira, čuvajući tako uspomenu na veselog i dobrodušnog dječaka u gradu koji je, kaže veteran, djelovao očajno i bez budućnosti.

Nema jasno objašnjenje zašto je zadržao predmete, ali kaže da je o njima pričao i svojoj porodici, otkrivši im kako je Samir u zaštićenoj UN-ovoj enklavi čuvao njegov automobil.

“Dao mi je poklone. Rekao mi je da ne smijem odbiti jer sam i ja njemu poklanjao neke sitnice. Imao sam tada, i imam još uvijek, svoju djecu i jako me pogađalo sve što se dešavalo s djecom”, prisjeća se Ad i priča kako je jednog dana Samir išao u školu i neko drugi od djece je ostao čuvati automobil.

“Ja sam pitao – gdje je Samir, moj čuvar?”

Danas bi, kaže Ad, kad bi se sreo sa Samirom pitao – kako je, je li sretan, ima li porodicu, dobar posao.

“U to vrijeme u Srebrenici nije imao budućnost, tako je izgledalo. Niko nije mogao nigdje otići, bilo je jako teško, svi su bilo u nevolji. Pitao bih za njega i drugu djecu, druge ljude koje sam tamo upoznao. Volio bih da ima dobar život”, kaže Ad i dodaje da bi bio jako tužan ako se Samiru nešto loše desilo.

Nabraja scenarije koji su se mogli desiti Samiru, navodeći da su izbjeglice išle u Tuzlu, da je on bio dječak od 12 godina, “možda je otišao u Simin Han”, prisjeća se 80-godišnji veteran.

Ostatak priče pročitajte na originalnom linku RSE klikom OVDJE.