"Novinari huškači iz rata su sada poslušni, a ljudi više ne padaju na te priče"

Novinarske greške iz rata

Kojih momenata, grešaka se stidite koje ste napravili tokom karijere?

Reći u jednu grešku kada smo počeli da pratimo rat. Tada je bio rat između Hrvatske i Srbije, poslao sam jednu ekipu na granicu da izvještava šta kaže srpska šta hrvatska strana. Naravno, ekipa nije bila dobrodošla ni na jednu stranu. Natjerali su ih na jedan nasip i onda su pucali po nasipu da ih otjeraju. Greška je što sam poslao jednu ekipu, a ne dvije da svaka izvještava sa jedne strane.

Druga stvar - bio je jedan razgovor koji smo emitovali na RSE u kojem su mladi studenti iz BiH, a žive vani, razgovarali o temi da li bi se vratili u BIH - tokom rata. Obojica su rekli da ne bi i izrazili svoje stavove koji su bili slični. Nisam nikakvu negativnu premisu imao kada je taj program emitovan. Ali sutradan me nazvao slušatelj iz Sarajeva i rekao: ja razumijem da ste imali potrebu da emitujete to, ali zašto baš na dan kada je 56 ljudi ubijeno na Markalama'. I onda se ti postidiš, shvatiš da živiš vani i da si izgubio osjećaj za domaće. Bila me je malo sramota.

Još jedna greška je bila. Osnovni princip u novinarstvu je da objavljujete vijest iz dva neovisna izvora. Mene pozove kolegica koja je bila urednica dopisništva u Beogradu i kaže Milošević je uhapšen. Kada sam je pitao kako znaš, rekla je 'bilo na državnoj televiziji, drugo pitala sam potpredsjednika Vlade koji je to potvrdio i treće pitala sam ministra unutrašnjih poslova koji je rekao da ne može da potvrdi, ali to znači da ne demantuje'. Prekinuo sam program, poslao novinara na Dedinje koji mi je, kada je stigao. javio da je Milošević mahao sa balkona. I to nisu bila dva neovisna izvora - to je bio jedan i isplaniran, a mi smo nasjeli. On je bio uhapšen sutradan i deportovan u Hag bez problema.

Čime se ponosite u 50-godišnjoj karijeri?

Nema puno ljudi koji su bili glavni i odgovorni urednici, bio sam predsjednik kompanije, glavni urednik na RSE - prvi i jedini koji nije rođeni Amerikanac i ponosan sam na to. Ponosan sam jer sam počeo pisati knjige.

Na sajmu knjige promovirat će roman Puna linija?

Morao sam da skinem sa sebe krivicu. Vjerujem da je ovdje bio prvi televizijski rat u historiji. A krivica ... ne možemo tvrditi mi samo izvještavamo, mi smo nevini - nije tačno. Mi kreiramo javno mnijenje, odgovorni smo kao profesija da li su ljudi informisani. Ako nisu to je naša krivica. Imate i situacija kada ljudi ne žele da znaju istinu. Mi smo, neposredno prije rata kada je TV Beograd zatvorila svoje područje ljudi su mogli vidjeti samo TV Srbije, poslije je to uradila TV Hrvatska,  imali i jedan i drugi i treći dnevnik plu jutarnji program. Moja ideja je bila da će gledaoci shvatiti šta je istina, šta nije i da će onda shodno tome vjerovati toj TV. Greška. Ljudi u toku vremena sukoba ratova vole da gledaju i čitaju onaj medij koji potvrđuje njihov stav. Oni traže taj medij da bi medij njima rekao da su oni u pravu. I otud potreba da se istresem od tog stida.

"Previše je sagetih danas"

Na RSE je emitovan serijal o novinarima huškačima koji nisu nikada odgovarali u Haškom tribunalu, a novinari koji su poticali na činjenje genocida u Ruandi jesu?

Naši nisu jer je to preneseno u domaće sudove i domaći sudovi su neke optuživali, ali onda se to sakrije, dođe zastara i eto. A poslije toga oni im služe. Ako ja dođem s nekim ambicijama da budem pravi novinar i dolazim uspravno, ali prihvatam da budem poslušan, onda se počnem saginjati i u jednom trenutku se ne mogu više saginjati. Šta se onda dešava - dolaze novi i oni počinju od tačke gdje si se ti saginjao i oni se saginju još više. Imate novinare koji su bili veliki komunisti, pa nacionalisti - identični ljudi. Previše sagetih danas. Strašno je šta rade.

Šta je svrha dezinformacija, lažnih vijesti, manipulativnih medija koji se osnivaju i u BiH?

Svrha lažnih vijesti nije u tome da je ta vijest istinita, pravi cilj je da se stvori atmosfera u kojem niko nikome ne vjeruje. Da kažu ko zna je li to istina ili nije. Iz te atmosfere dolaze teorije zavjera, a onda neki drugi likovi koji preuzimaju uticaj i zavisi u kom pravcu kreću, ali uglavnom su desno, radikalno i ekstremistički. Mene pitaju gdje su bili do sada ti tipovi koji su sada najednom postali ekstremisti? Nema njih više nego prije, ali tada nisu postojale društvene mreže.

Kako u svemu tome mlade ljudi podržati da se bore sutra da budu novinari kada vide šta se dešava? Postoje li nada da će se ljudi u jednom momentu zasititi lažnih vijesti i manipulacija?

Bit ću malo optimističan, mislim da su se već zasitili. Ne padaju više na te štoseve. Mladi moraju da odluče sami sa sobom ako žele biti novinari.

"Jednog dana to mora da pukne"

Ima li nekog optimizma za sve nas iz te evropske perspektive?

Zašto bi oni (političari, op.a.) pomjerali i pravili te reforme koje su obećali EU? Znaju čim počnu gdje im je mjesto - iza rešetaka. Zašto bi dobrovoljno to radili. Zato treba izaći na ulice. U Srbiji je sazrelo, ovdje nije. Jednog dana to mora da pukne. Mora doći trenutak kada je čovjek pao na dno, da više nema izlaza nego da diže bunu. BiH je imala takav ogromni moralni autoritet u svijetu i jedva su čekali da joj pomognu nakon rata, osjećali su odgovornost za to što se razvijalo kako jeste. To i danas postoji, ta energija nije iskorištena od ljudi u BiH. Očigledno nisu znali.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje