Sedam ukrajinskih odbojkašica utočište od ratnih stradanja pronašle su u studentskom domu u Mostaru. Tamo su stigle na poziv uprave tog centra. Dolaze iz Balte koja još uvijek nije pogođena ratom, no očekuju kako će i taj dio Ukrajine biti zahvaćen ratnim vihorom.

Vrata sobe Studentskog cetra otvara Varvara sa svojim trogodišnjim sinom Yoshom. U Mostar su stigli sa ostalim članicama odbojkaškog kluba Balta. Poziv iz Studentskog centra prihvatili su sa velikim oduševljenjem, jer jedini cilj im je kažu bio iz ratnog okruženja premjestiti se na sigurno mjesto.

“Nisu sve djevojke iz tima mogle doći, jer nisu mogle napustiti svoju zemlju. Mi živimo u mirnom kraju gdje zasad nema napada, pa smo zato mogle pobjeći, ali one se nažalost nisu uspjele prebaciti do našeg grada. Putovali smo četiri dana i bilo jako naporno, mislila sam da je nemoguće da moj trogodišnji sin to izdrži, ali hvala Bogu tu smo sada na sigurnom”, kazala je Varvara Koltsova, odbojkašica iz Ukrajine.

Mali Yosha jedino je dijete među odbojkašicama. Ljubavi, pažnje i poklona mu kažu, ne fali.

Jedna stvar ipak, nedostaje.

“Želim svojoj kući”, kaže Yosha.

Svih sedam odbojkašica imaju idetičnu želju o kojoj uglavnom pričaju sa suzama u očima. U Studentskom domu dobile su sve što im je neophodno, na prvom mjestu sigurnost, a potom i sve ostale stvari neophodne za život, no kažu voljele bi da su u ovu zemlju došle u nekim drugim , ljepšim okolnostima. Rat je učinio svoje, život im se preko noći promijenio, napustile su svoje porodice. Svakodnevna briga i tjeskoba koju osjećaju zbog njih je kažu neopisiva.

“Porodica nam je ostala u Ukrajini i to mi jako teško pada, nemoćna sam i ne mogu ništa učiniti da im pomognem. Kad smo dobili ovaj poziv da dođemo u Mostar jako smo se iznenadili, svi smo plakali i ja i cijela moja porodica. Nismo znali šta nas ovdje čeka, prijatno smo se iznenadili. Ovdje su nas tako lijepo dočekali, ali voljeli bismo da smo tu pod nekim drugim okolnostima”, kazala je Olena Elkina, odbojkašica iz Ukrajine.

Ovdje su kažu naišle na veliko razumijevanje ljudi koji suosjećaju njihovu bol i strah jer su ratne strahote ne tako davno osjetili na vlastitoj koži.

“Jasno nam je zašto nas jako dobro razumijete i zašto nam želite pomoći. Ne znam kako ćemo živjeti poslije svega ovog, sigurno je da nećemo više biti isti ljudi kad rat završi. Posljedice i traume sigurno ostaju”, kazala je Olha Kachur, odbojkašica iz Ukrajine.

Nakon što su se odmorile od četverodnevnog putovanja, obišle su grad a priključit će se i treninzima mostarskog odbojkaškog tima. Svakodevno pristižu ponude za pomoć u vidu njihovog zaposlenja kao i upisa dječaka u vrtić.

“Prvo i osnovno što im mi možemo ponuditi jeste smještaj, hrana tri obroka dnevno, sve što im je potrebno, da se uključe redovno u treninge sa našim odbojkašicama, ponudili smo im da ih odvedemo u Međugorje gdje se nalazi veliki broj izbjeglica iz Ukrajine tako da su jako lijepo reagirale”, kazala je Anita Glibić, glasnogovornica SCM-a.

“Dali smo im tri sobe, dvije su za Covid bile namijenjene i izolaciju i tako smo sačuvali ta mjesta. Daj Bože da bude mjesta još bi ih pozvali, vrata Studentskog centra će uvijek biti otvorena za sve sportaše iz Ukrajine”, kazao je Dragan Mikulić, direktor SCM-a.

Pružili su im neograničen boravak u Studentskom domu, iako se odbojkašice nadaju da se neće tu zadržavati i da će što prije ponovo zagrliti svoje namilije.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad