Na dvadesetu godišnjicu napada na New York i Washington i na početku novog talibanskog režima u Afganistanu u ekskluzivnom intervjuu za N1 novinar i autor Peter Bergen pojašnjava kako je prije Bidena i Blinkena znao za pad Kabula, kako je bilo intervjuisati Osamu bin Ladena 1997., prijeti li nam novi val terorizma i kakva je razlika između „starih“ i „novih“ Talibana.

Također, pogledajte kakve sličnosti ima između Osame bin Ladena i Radovana Karadžića, također donosimo zanimljive detalje iz posljednjih dana Osame bin Ladena o kojima Peter Bergen piše u svojoj posljednjoj knjizi „Uspod i pad Osame bin Ladena“

Bergen je 48 sati prije pada Kabula za CNN izjavio da je pitanje dana kada će prijestolnica Afganistana pasti. U to vrijeme su i predsjednik Biden i državni sekretar Blinken tvrdili kako od toga neće biti ništa te kako će se 300,000 afganistanskih vojnika izboriti sa 75.000 Talibana.

Bergena smo pitali da li je imao bolje obavještajne podatke ili ipak bolje zna Afganistan od State Departmenta, Bijele kuće ili britanskog ministarstva vanjskih poslova?

„Ne znamo koje su povjerljive ocjene davane raznim liderima, kako se situacija razvijala. Dakle, znamo da je obavještajna zajednica u Sjedinjenim Državama, nakon dvije sedmice, procjenjivala da bi vlada mogla pasti između 30 i 90 dana, prema izvještaju CNN -a. Razlog zbog kojeg sam to rekao u eteru, jeste da sam čim je pao Kunduz znao sda je vjerovatno ovo bilo gotovo, jer se najvažniji autoput u zemlji nalazi između Kabula i Kandahara. Ovo su dva najveća grada u zemlji. Najvažniji gradovi u zemlji. Kunduz je otprilike na pola puta između njih i kontrolira prilaze Kabulu. Dakle, kada je Kunduz pao, ako znate geografiju Afganistana, prilično je očito da je to bila jako loša vijest za afganistansku vladu i vojsku“, kaže Bergen.

Američki predsjednik i britanski premijer su izvlačenje iz Afganistana predstavili kao historijski uspjeh gotovo na rangu onog koje je Winston Churchill predvodio iz Dunkirka tokom Drugog svjetskog rata. Međutim, nije sve išlo kako je planirao. Bergen smatra da je ipak presudnu ulogu u svemu imala američka administracija i njena odluka o povlačenju.

„Ne krivim premijera Johnsona za ovo, jer je zaista Johnson samo slijedio američko vodstvo. Kada su Sjedinjene Države rekle da odlaze, sve zemlje NATO -a odlučile su da odu jer su SAD pružale sigurnosni kišobran. Dakle, to je zaista Bidenova odluka. To je odlično izvedeno, ali vrlo kasno. Izvuklo se mnogo ljudi, 122.000, mnogo je ljudi koji su ostali. Međunarodni komitet za spašavanje procjenjuje da je 300.000 ljudi pomoglo Amerikancima u nekom obliku. Očigledno je da je bilo mnogo drugih Afganistanaca koji su pomogli, svakoj zemlji NATO -a, tamo, ali i drugim saveznicima. Svi ti ljudi suočavaju se s potencijalnim problemima. Mislim da je to bila jako loša politička odluka. Talibani su upravo imenovali nekoga, Sirajuddina Haqqanija, koga UN opisuje kao čovjeka, kao vođu Al-Qaede, u kabinet. Ne možete izmišljati ove stvari, pa FBI je rekao 5 miliona dolara, a State Department do 10 miliona dolara, nije jasno zašto imaju različite brojke, ali on je tražena osoba. UN ga opisuje kao vođu Al-Qaede u dokumentu koji su objavili u junu. Ovo je nevjerovatno. On je prvi član Al-Qaede koji je zauzeo funkciju u kabinetu, koliko ja znam. Ljudi koje su imenovali u vladu, oni su glavni ljudi Talibana“, ističe Bergen.

Kako neko ko decenijama radi na temi Al-Qaede i terorizma Bergena smo pitali i kolika je opasnost od terorizma posebno po Evropu u narednom periodu.

„Mislim da je to u Evropi mnogo veća briga nego li u Sjedinjenim Državama. Mislim, gledajte, ono što se dogodilo u ljeto 2014. u Iraku, 6000, 7000 zapadnjaka otišlo je na obuku u Irak. Većina ih je iz Evrope, a vrlo malo iz Sjedinjenih Država. Teško je stići, Sjedinjene Države su odvojene sa dva okeana. Pogledate broj Nijemaca, Britanaca i Francuza, i, znate, neki od tih ljudi su se vratili i izveli napad u Parizu u kojem je poginulo 130 ljudi u novembru 2015., napade u Briselu, napade u Turskoj, od ljudi koje je obučio ISIS. Tako da mislim da postoji mogućnost razvoja napada iz Afganistana. Ali ,onda je pogodio Evropu, ali i region na srednjem, širem srednjem istoku. Može doći do napada na američke ciljeve u Pakistanu ili u drugim zemljama. Ako pogledate brojke, bilo je 40.000 stranih boraca koji su se pridružili ISIS -u. Najveći broj stigao je iz Tunisa i Libije. I ovi momci, ako dođu natrag u svoje zemlje stvaraju mnoge probleme, neki, ali svi oni poginu ili ostanu i ne vraćaju se. Ali, ako se ipak vrate, vraćaju se s obukom, a imaju i iskustvo na bojnom polju i mogu biti pravi problem. I druga stvar koju bih spomenuo je da ako pogledate napade ISIS -a u Sjedinjenim Državama, njih nisu izveli ljudi koji su otišli u Siriju ili Irak. To su ljudi radikalizirani zbog uzbudljive priče koja im je na internetu pričana o kalifatu. Slično ćemo imati i sa Talibanima. Oni će proglasiti taj Emirat. Postoje razlike između ISIS kalifata i talibanskog emirata, ali sličnosti su mnogo jače od razlika. A ovo će biti vrlo uzbudljivo. Dolazimo na 20. godišnjicu 11. septembra, podijeljeni ekran na TV stanicama širom svijeta bit će spomen obilježja u Sjedinjenim Državama za žrtve, ali i proslave džihadista u Afganistanu. Oni ovo vide kao veliku pobjedu. Svako ko ima te ideje o džihadu bit će energiziran time. To ne zahtijeva obuku ljudi u Afganistanu. Druga prijetnja su ljudi koji se radikalizuju ispred računara. Znate, kao da vam pričam zbog onoga što čitaju i zato što imaju ovu pobjedu koju će slaviti. I mislim da je to i ovdje problem“, ističe Bergen.

I na kraju Bergena smo pitali kakve su razlike ili sličnosti između „starih“ i „novih“ Talibana i šta nas očekuje u narednom periodu.

„Sličnosti su mnogo važnije od razlika. Razlike su u tome što su, kad su dobili ovlaštenja, zabranili televiziju. Sada će prihvatiti televiziju jer je to uobičajeno za tu propagandu. Razlike su bile u tome što su vrlo slabo razumjeli internet. Nije tada bilo interneta. Oni idu da to iskoriste u svoje svrhe, ali mislim da će socijalne politike biti u osnovi iste. A činjenica da je Sirajuddin Haqqani ministar unutrašnjih poslova, mislim da je pravi pokazatelj kuda idu ti ljudi“, zaključuje Bergen.