Wolfgang Petritsch, bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini i specijalni izaslanik EU za Kosovo, u razgovoru za N1 otkrio je da "već godinama osjeća" da se političari u BiH pretvaraju da žele u Evropsku uniju, a isto tako mnoge zemlje članice EU, ne i Austrija, prave se da žele BiH u Uniji.
Petritsch je, također, naglasio da je izražen pesimizam na obje strane – “i kod građana i kod međunarodne zajednice” i da je sve manje pozitivne postratne atmosfere – “da je najgore iza nas i da ćemo se fokusirati na budućnost”.
Za jedne političare smo pred vratima EU, a za druge smo bliže devedesetima. Kako se vama čini situacija u BiH?
Prvo želim reći da ste sada svakako mnogo bliži Uniji nego devedesetih, to su dobre vijesti i treba isticati. Ali postoje stvari gdje je došlo do pogoršanja u odnosu na vrijeme kad sam ja bio visoki predstavnik. Prije svega ne osjećam onu pozitivnu postratnu atmosferu, da je najgore iza nas i da ćemo se fokusirati na budućnost. To se promijenilo i to je nešto što još uvijek drži BiH. Osjećam pesimizam na obje strane, i kod građana i kod međunarodne zajednice.
Ko je kriv za takvo stanje?
Znamo iz iskustva međunarodne politike da nakon konflikta i rekonstrukcije da su prvih 10-ak godina najvažnije, krucijalne godine. Znamo iz iskustva da mnogi konflikti i ratovi, koji su završeni mirovnim sporazumom, ponovo se pokreću. Vidimo tu situaciju na Bliskom istoku, a to je u BiH izbjegnuto. Tako da je najveće postignuće na planu sigurnosti, ljudi se osjećaju mnogo sigurnije nego tokom rata. Ali kad se radi o institucijama, ekonomiji, pristupu evropskim integracijam – tu postoji veliki, historijski nedostatak napretka.
Da li su ozbiljni političari u Bosni i Hercegovini kad kažu da žele u Evropsku uniju, a isto tako da li su ozbiljni u EU kad kažu da žele da BiH postane članica?
Prije 20 godina sam imao osjećaj da čak i nacionalistički političari smatraju da treba načiniti napredak (prema EU). Imao sam dobre odnose sa Dodikom koji je sada najveći problem kada govorimo o političkim ličnostima. To znači da su se vremenom političari u BiH promijenili, ali isto tako i međunarodna zajednica se isključila iz ovog regiona na više načina. Već godinama osjećam da se političari u BiH pretvaraju da žele u EU, a isto tako mnoge zemlje članice EU, ne i Austrija, prave se da žele BiH u Uniji. Takva zadrška i jeste problem. Trebamo biti ozbiljni i otvoreniji jedni prem drugima. Najznačajnije stvar po mom mišljenju je da imate jako visok nivo odgovornosti u onom što radite i ja vidim taj nedostatak kod bh. političara. Sa evropske i američke strane postoji to neko odlaganje, ne uzimanje ovog pitanja dovoljno ozbiljno i to dovodi do situacije koju bih ja nazvao bezizlaznom. Svi nešto govore, ali to ne rade. Ozbiljnosti nedostaje na obje strane. Trebamo uložiti nove napore.
Jučer su u Sarajevu bili Von Der Leyen, Rutte i Plenković. Vjerujete li da bi BiH do kraja marta mogla otvoriti pregovore sa EU?
Moram reći da sam skeptičan jer poznajem BiH, ali ima dovoljno vremena. To je još jedna primjer kako funkcioniše odgovornost, odnosno neodgovornost političara. Moraju se natjerati političari da urade ono što se od njih traže. EU nije klub gdje se čeka i budete prihvaćeni. EU je klub gdje morate biti akter, igrač koji će se uskladiti i samo tako ćete uspjeti.
Ambasada SAD-a je poručila da se ne može promijeniti način izbora članova Predsjedništva BiH bez izmjena Ustava BiH? Schmidt je zaprijetio lokalnim političarima da će nametnuti tehničke izmjene Izbornog zakona ako se ne dogovore?
To je nezgodna situacija. Položaj Schmidta je ispravan, neophodno je da napravimo izmjene Izbornog zakona u skladu sa standardima EU. Izbori moraju postati nešto što se ne može iskoristiti na način kako je to uradio Dodik u Republici Srpskoj. Ja podržavam OHR. Trebamo vidjeti šta su standardi koje je utvrdilo Vijeće Evrope, šta je rekla Venecijanska komisija i kakve su odluke Evropskog suda za ljudska prava i sve to čini kompleksnost ovog političkog procesa koji se treba voditi u BiH. Upravo što nema dovoljno odgovornosti lokalnih političara dolazi do intervencija iz vana, u ovom slučaju OHR-a i to predugo tako traje. BiH je davno trebala prevazići OHR. Ured visokog predstavnika je trebao davno biti zatvoren. BiH ne treba biti država OHR-a nego država koja ide ka EU.
Može li Bosna i Hercegovina u Evropsku uniju sa dejtonskim Ustavom?
Mislim da je to moguće. Ne bih savjetova da OHR bude još uvijek otvoren, ali da se tim ne smanji potencijal intervencije. Geopolitička situacija na Balkanu traži od EU i BiH da se zadovolje zahtjevi odgovornosti nove ere u koju smo stupili.
Kakve lekcije u BiH i regiji možemo naučiti iz svega ovog što se zbiva na Bliskom istoku?
Jako važna lekcija je sljedeća – na Bliskom istoku je beskrajni sukob koji traje gotovo 100 godina i postaje sve gori. Nakon svakog sukoba je bio ograničen napredak u reformama, a onda je uslijedio nazadak. To je lekcija koja se mora naučiti za BiH. Što prije zaključimo otvorene probleme to će se stvari brže kretati naprijed i bit će manje prilike da se ponovo vratimo u konflikt.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare