Poljoprivrednici za N1: BiH ne proizvodi ni 20 posto potrebne hrane, uvoz će sahraniti domaću proizvodnju

Bićo smatra da domaća proizvodnja trenutno ne može zadovoljiti ni petinu potreba stanovništva.

"Trenutno nismo sposobni. Ovo što se sada proizvodi ne zadovoljava ni 20 posto potreba. Poslije ovakvih sušnih godina kao što je ova iza nas, a i kada je najbolje, to ne prelazi 30 posto. Sve ostalo odnosi se na uvoz", rekao je Bićo.

Posebno je upozorio na dugoročne posljedice takve zavisnosti.

"Uvoz će, po meni, u dogledno vrijeme sahraniti ovu domaću proizvodnju", kazao je.

Maljčić: Kupci često gledaju cijenu i pakovanje

Govoreći o odnosu potrošača prema domaćim proizvodima, Maljčić je rekao da se navike stanovništva godinama teško mijenjaju.

Prisjetio se vremena kada su industrijski proizvodi postajali sve popularniji, dok se na hranu sa sela gledalo kao na nešto manje poželjno.

"Naši kupci, ili barem veliki broj njih, prate cijenu i izgled pakovanja, a vrlo malo su upoznati s određenim nutrijentima i sredstvima koja se nalaze u prerađenoj hrani", rekao je Maljčić.

Prema njegovom mišljenju, veliki trgovinski centri prvenstveno vode računa o cijeni i zaradi.

"Da li je to kvalitetno, da li je domaće ili strano, apsolutno nikoga ne interesuje. Njih interesuje profit", dodao je.

Maljčić je kritikovao i način kontrole hrane, tvrdeći da se nedovoljno pažnje posvećuje pojedinim sastojcima i supstancama.

"Naš potrošač uopće ne prati sastav. Taj sadržaj je često toliko sitno napisan da ga ne možete ni pročitati. Bitna je velika etiketa marke, reklama, solidna cijena i lijepo pakovanje", rekao je.

Koliko je BiH zavisna od uvoza hrane?

Bićo je podsjetio na period pandemije koronavirusa kao primjer koliko zavisnost od uvoza može biti problematična kada dođe do poremećaja u lancima snabdijevanja.

"Korona je to pokazala. Kada su se granice zatvorile i kada su svi čuvali ono što imaju, mi ovdje nismo imali ništa. Da se granica nije otvorila nakon ta dva ili tri dana, mi ovdje ne bismo imali hljeba jesti", pojasnio je.

Smatra da bi sposobnost zemlje da proizvodi vlastitu hranu trebala biti među glavnim političkim prioritetima.

"Prvo imate zdravu i sigurnu hranu, imate zaposlene ljude, imate nezavisnost. Nije vas briga hoće li biti neki rat, poplava ili nešto drugo kada morate intervenisati. Imate svoje. Ali kod nas to nije slučaj", kazao je Bićo.

Istakao je da Bosna i Hercegovina, prema njegovom mišljenju, ima mogućnost proizvesti dovoljno hrane za vlastite potrebe.

"Mi imamo priliku da proizvedemo dovoljno za nas, barem koliko nas ima i s čim raspolažemo. Ali nema tog sluha. Oslonili smo se na uvoz", rekao je.

Govoreći o proizvodnji mesa, upozorio je:

"Ovdje je praktično ugašena proizvodnja mesa. Sve što dolazi praktično je uvoz. Ovo malo što imamo proda se na kućnom pragu, nešto malo ide u preradu i to je to."

Maljčić: Domaći proizvođači traže način da izvezu vlastito meso

Maljčić smatra da je jedan od ključnih problema to što domaći proizvodi teško dolaze do potrošača dok je uvozna roba snažno zastupljena na tržištu.

Kao primjer naveo je uvoz junetine:

"Naš proizvođač koji utovi vrhunsko june gleda kako da ga izveze u druge zemlje da bi spasio domaću proizvodnju."

Govorio je i o odnosu cijena prerađevina i svježeg mesa, navodeći da smatra da potrošači često kupuju prema navikama i marketingu, a ne prema samom kvalitetu proizvoda.

Posebno je kritikovao kontrolu uvezene hrane i mesa.

"Ko kontroliše hormone, ko kontroliše fosfate? Niko. Bitno je da je biološki ispravno i da se može dovesti", tvrdi Maljčić.

Kazao je da već duže vrijeme traži jasnije definisanje rokova upotrebe svježeg mesa.

"Godinu dana vodim rat s ministarstvom kod nas u Republici Srpskoj da ustanovimo rok upotrebe svježeg mesa", rekao je.

Prema njegovim riječima, potrošači često nisu svjesni vremena potrebnog da meso iz drugih evropskih zemalja dođe do prodajnih objekata u BiH.

"Morate izračunati momenat klanja, rashlađivanja, utovara, transporta, dolaska na našu granicu, transporta unutar Bosne i Hercegovine, istovara, rasijecanja, pakovanja i dostave u market. Recite mi za koliko je dana to moguće izvesti", izjavio je Maljčić.

"Bez klanica nema tova ni brzog lanca snabdijevanja"

Maljčić je upozorio i na smanjenje broja klanica u Bosni i Hercegovini.

"Bez klanica nema tova, nema uzgoja, nema brzog lanca snabdijevanja, nema kvaliteta. Mi urušavamo svoju proizvodnju godinama", kazao je.

Složio se s Bićinom ocjenom da domaća proizvodnja pokriva vrlo mali dio potreba stanovništva, tvrdeći da je stanje u posljednje dvije godine još teže.

"Bićo kaže 20 posto, a ja čak kažem da je posljednje dvije godine to do 15 posto. Proteklih deset do 15 godina domaća proizvodnja se svake godine sve više uništava", dodao je.

Zašto je domaća hrana skuplja?

Bićo smatra da domaća proizvodnja ima problem upravo zato što sistem proizvođačima ne omogućava uslove kakve imaju njihove kolege u susjednim zemljama i Evropskoj uniji.

"Država, odnosno sistem, ne prepoznaje domaćeg proizvođača i mi na kraju imamo jako skupu proizvodnju. Logično je onda da i krajnji proizvod bude skup", rekao je.

Naveo je da proizvođači u Evropskoj uniji, Srbiji i Hrvatskoj imaju veću finansijsku podršku, što njihove proizvode čini konkurentnijim.

Za domaću proizvodnju tvrdi da je kvalitetna i da BiH raspolaže nezagađenim zemljištem, ali da nedostaje sistemska podrška koja bi smanjila troškove i omogućila nižu cijenu za potrošače.

"Jedan litar našeg domaćeg mlijeka košta više od marke da se proizvede, a dođe otkupljivač i plati 60 ili 70 feninga. Nema tu više računa. Kada sve uračunate, ili ste na pozitivnoj nuli ili ste u minusu", poručio je Bićo.

Proizvođači mlijeka ponovo razmatraju poteze

Bićo je rekao da nakon ranijih najava protesta i blokada problem proizvođača mlijeka nije riješen.

"Nije ništa. Iduće sedmice ćemo sjesti i dogovoriti šta dalje, jer država stvarno ništa ne poduzima", kazao je.

Prema njegovim riječima, proizvođači traže povećanje otkupnih cijena.

"Na ovim otkupnim cijenama proizvođači ne mogu opstati. Cijena od 60 ili 70 feninga ne može ni približno pokriti proizvodnju jednog litra mlijeka na ovim cijenama goriva, stočne hrane i ostalih inputa", istakao je.

Dodao je da ni poticaji često ne rješavaju problem zbog rasta troškova i inflacije.

"Kada vam dođe taj poticaj, vi ga samo date iz ruke u ruku dobavljaču stočne hrane i vas nema nigdje", rekao je Bićo.

Budućnost proizvodnje postaje upitna?

Govoreći o stanju u Republici Srpskoj, Maljčić je odnos cijena poljoprivrednih proizvoda i osnovnih troškova opisao kao apsurdan.

"Za jednu litru nafte treba da se namuze pet do šest litara mlijeka. To je apsurd", rekao je.

Sličnu situaciju vidi i u svinjarstvu.

Prema njegovim riječima, rentabilnost je toliko niska da proizvođači imaju sve više problema s otplatom kredita, životnim troškovima i nastavkom proizvodnje.

"Upitna je budućnost proizvodnje jer je rentabilnost svedena na takve gubitke da ljudi ne mogu vraćati kredite, školovati djecu, plaćati režije i jednostavno smanjuju proizvodnju", kazao je.

Iznio je veoma pesimističnu procjenu onoga što očekuje u narednom periodu.

"Uvjeren sam da će 2026. napraviti takav preokret da naš čamac jednostavno plovi putem bez povratka. Više ne vidim zainteresovanost poljoprivrednih proizvođača da se bave ovom proizvodnjom", naglasio je.

Govoreći o ratarstvu, kazao je da su cijene ječma i pšenice tokom žetve bile toliko niske da proizvođači teško mogu pokriti troškove, dok je prinos kukuruza, prema njegovoj ocjeni, ove godine drastično podbacio.

"Sve što je vezano za selo toliko se iskorištava da je dovedeno u fazu totalnog uništenja. Posmatram ljude oko sebe. Ti ljudi su izgubljeni i ne vide kako da nastave dalje život i svoj rad", rekao je Maljčić.

Bićo: Nemamo strategiju, poljoprivrednici rade po različitim pravilima

Bićo smatra da jednokratna sredstva mladim poljoprivrednicima ne mogu riješiti problem ako ne postoji dugoročna strategija.

"Ne možete ljudima dati 50.000 maraka, da nabave nekoliko krava, počnu musti, a onda ne znaju šta će s tim mlijekom", upozorio je.

Kao jednu od prepreka naveo je različite propise unutar Bosne i Hercegovine.

"Poljoprivrednici u Bosni i Hercegovini funkcionišu po 14 različitih zakona. Zamislite kako je njima sve to ispratiti", rekao je.

Ukazao je i na razlike u poticajima i drugim pogodnostima između Federacije BiH i Republike Srpske.

"Poljoprivrednici u Republici Srpskoj imaju regresirano gorivo, u Federaciji nemaju, što automatski poskupljuje proizvodnju. Nema strategije da krenemo u jednom pravcu i odredimo šta ćemo raditi i šta nam je strateški proizvod u ovoj državi", dodao je.

Prema njegovom mišljenju, među strateškim proizvodima trebali bi biti mlijeko, meso i žito.

Mladi odlaze, domaćinstva ostaju prazna

Maljčić je kao jedan od najvećih problema izdvojio odlazak mladih iz ruralnih sredina:

"Svakih sedam do deset dana na selu ostane prazno domaćinstvo. Neko ga naslijedi, ali omladina ne želi da se vrati, napušta ga i odlazi u inostranstvo."

Posljedica je, kaže, da poljoprivredna zemljišta ostaju zapuštena ili se daju u zakup.

"Najveći gubitak je odlazak omladine sa sela i nestanak želje da se bave poljoprivredom."

Upozorio je da je jednom ugašenu poljoprivrednu proizvodnju veoma teško ponovo pokrenuti.

"Kada nasljednici napuste roditelje i odu u grad, niko se neće vratiti na tu proizvodnju. Posjed se prodaje, devastira ili zapušta. Tu više proizvodnje nema", rekao je Maljčić.

Podsjetio je da su nekada postojale zadruge, organizovani otkup i otkupne stanice.

"Sada nemamo ni zadruge ni otkupne stanice. Sve jeftinije dolazi iz uvoza. Sistem je urušen i taj sistem je trenutno, po meni, nepopravljiv. Naš čamac plovi ka pučini", kazao je.

Kako prepoznati meso koje ne treba kupovati?

Na kraju razgovora sagovornici su dali i savjete potrošačima.

Bićo smatra da običnom kupcu često nije lako procijeniti kvalitet proizvoda u prodavnici.

"Moj savjet je da se, koliko god je moguće, na kućnim adresama kupuju voće, povrće, meso i sve što se može pronaći kod seljaka na imanju", rekao je.

Maljčić je savjetovao kupcima da prvo obrate pažnju na osvjetljenje u mesnicama.

"Ako imate onu rozu neonsku sijalicu, obratite pažnju. To nije prirodna svjetlost i pod takvim osvjetljenjem teško je razaznati stvarnu boju mesa", upozorio je.

Savjetovao je i provjeru deklaracije i porijekla proizvoda.

"Obratite pažnju na deklaraciju. Pogledajte porijeklo, iz koje je države. Ako nije naveden datum klanja, pitajte kada je zaklano", kazao je.

Prema njegovim riječima, kupac treba pogledati meso i van osvijetljene vitrine.

"Ako ima svijetlo oker ili smeđe nijanse, ako povlači vodu, ako na tacni ostaje tečnost i meso je sukrvavo, to nije svježe meso", tvrdi Maljčić.

Dodao je da meso ne bi trebalo biti ljepljivo na dodir.

"Kada meso donesete kući i uzmete ga u ruke, ne smije biti ljepljivo. To su neke osnovne stvari", rekao je.

Za potrošače je imao još jednu preporuku.

"Svježe meso nema akcija. Meso je najljepše onog dana kada se zakolje. Čim prođe frižider, duboko zamrzavanje i odmrzavanje, više nema isti kvalitet ni okus", zaključio je Maljčić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad