Univerzitetski profesor iz Novog Sada i "novinar s državne potjernice" Dinko Gruhonjić u emisiji "Izvan okvir" na N1 govorio je o svojoj borbi sa režimom u Srbiji kazavši da iza prijetnji smrću njemu i njegovoj porodici stoji sam državni vrh sa Aleksandrom Vučićem na čelu.
Gruhonjić je također govorio o ulozi laži u javnom prostoru u Srbiji, kao i o širenju kiča i šunda kao vrijednosti što je, kako je poentirao, klasično za ratnu propagandu.
Dovedeni ste u životnu opasnost. Šta je motiv da su vas tabloidi proglasili srbomrscem i čovjekom sa potjernice?
Što se motiva tiče, trebalo bi pitati SNS i Vučića, oni bolje znaju odgovor na to pitanje. Imaju nagađanja da sam ja bio iskorišten kao meta u svrhu nacionalne homogenizacije povodom lokalnih izbora u Novom Sadu, ali i povodom Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Praktično su meni i mojoj porodici nacrtali metu na čelu. Grafit u kojem mi se eksplicitno prijeti smrću prva je vidila moja maloljetna kćerka i svi roditelji znaju kako sam se tad osjećao. Poslati su direktno po naređenju sa vrha države s obzirom da iza ove kampanje stoji lično Aleksandar Vučić. Bilo je i ranije kampanja protiv mene, ali nikad ovako direktno.
Šta vam je argument da Vučić stoji lično iza kampanje protiv vas?
Direktan odgovor je sljedeći – 20. marta ove godine šef poslaničke grupe SNS-a, Milenko Jovanov, sa skupštinske govornice – inače u svojoj prošlosti autor ideje o jezičkim patrolama u Vojvodini koje bi trebale, valjda, prebrojavati lingvistička krvna zrnca nacionalnim manjinama – rekao je niz teških šovinističkih uvreda na moj račun. Nekoliko sati nakon toga, tokom noći, ispisan je grafit u kojem mi se prijeti ubistvom. Vučiću, nekoliko dana kasnije na press konferenciji, jedna od bitnih tačaka sam bio ja. U jednoj ruci držaći cvijet govorio je kako mi niko ne smije nauditi, a istovremeno u drugoj ruci je držao nož i izgovorio niz sramnih uvreda. Potom 25. marta održana je sjednica grupe za sigurnost novinara gdje je predstavnik MUP-a Srbije rekao da će u narednih 10-15 dana biti završena procjena sigurnosne situacije koleginice Ane Lalić i mene, da bi mi dobili odgovor od policije nakon dva mjeseca koji je glasio da smo sigurni. Ne smijem ni zamisliti šta nam se sve mogl odesiti u tom periodu da nismo imali privatno osiguranje koje smo angažovali zahvaljujući pomoći od Evropske federacije novinara. Potom su blokirali fakultet gdje predajem i to sve u koordinaciji sa SNS-om čemu sam lično svjedočio.
Pročitajte još: Gruhonjić: Ne dolaze dobra vremena. Treba biti prije oprezan nego se nadati kao što smo to radili 1991. godine
Osobe koje su demonstirale protiv vas – jesu li vam poznate?
Što se tiče ovih koji su organizovali proteste tu skoro uopšte nije bilo studenata, to su bili likovi koji se angažuju za potrebe SNS-a. Viđani su i u call-centrima SNS-a za lokalne izbori. Tu su bili tzv. ekočetnici. Kad smo išli da prekrečimo grafit došao je šef omladine SNS-a sa još četvoricom kako bi izazvali incident, da bi nas prikazali nasilnicima. Mogao bih pričati do sutra o svim tim licima. Neki od tih protestanata upao je sa majicom Legije, koji je osuđen za organizovanje ubistva premijera Đinđića i bivšeg predsjednika Srbije Stambolića i za pokušaj atentata na opozicionog lidera Draškovića. Bio sam i još uvijek sam meta napada i laži.
Brine li vas ta uloga laži koja potpuno nesmetano cirkuliše javnim prostorom u Srbiji. Dobrica Ćosić je govorio pohvalno o laži kao važnoj komponenti identiteta vlasti i politike u Srbiji?
Moguće je odvojiti laž od istine ako se malo potrudite. Ali od Memoranduma SANU-a ta propaganda ide uzlaznom linijom. Imali smo relativno mali predah od pada Miloševića do kontrarevolucije i povratka radikala. Od tada traje centrifuga ispiranja mozga, živimo u klasičnoj orvelovštini iz knjige “1984” u kojoj se kaže da je “rat mir, sloboda je ropstvo, a neznanje je moć”. Današnja narodnjačka Srbija se apsolutno uklapa u to. Kič i šund se širi kao vrijednost i to je klasično za ratnu propagandu.
Pročitajte još: Kolumna Alekseja Kišjuhasa: Kako negirati genocid?
Izvozi li se taj kič i šund van Srbije?
U to nema nikakve sumnje, najbolji simbol toga je televizija Pink uz pomoć koje se taj nekulturni obrazac širi u BiH, Crnu Goru, Hrvatsku, pa čak i u Sloveniju. To jeste jedno od sredstava moći koja mora biti povezana sa nametanjem kulturoloških i identitetskih obrazaca. Ako se podsjetimo kad je nastalo Pink, 1994. godine, kada je ljudima na vrh glave bilo od sve te krvi sa državne televizije, siromaštva… TV Pink je osigurao građanima bijeg od stvarnosti. A stvarnost je bila apsolutno nepodnošljiva i kad pobjegnete od stvarnosti onda gubite dodir sa realnošću i zdravim razumom. Turbo folk je bio jedan bitan element u širenju tog liča i šunda što je dovel odo toga da ljudi sve teže razlikuju činjenice od teorija zavjere. To odgovara svakom nacionalizmu na svijetu jer nacionalizam se bazira na emociji i iracionalnom. A oni koji to sve propagiraju nikada nisu bolje živjeli, imaju milione na računima, dok ljudi u Srbiji žive siromašnim životom, u državi koja je na periferiji Evrope.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare