Na sljedećoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske biće razmatran Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama. Vlada Republike Srpske ovaj dokument usvojila je na sjednici prošle sedmice. Njime se femicid označava kao najteži oblik nasilja i posljedica nasilja prema ženama.

“Sve češći fatalni ishodi nasilničkog ponašanja u porodici, porodičnoj zajednici, emotivnoj ili intimnoj vezi, koji su uslijedili nakon učestalih prethodnih radnji nasilja i blagog i neadekvatnog odgovora društva, dovode do zaključka da je na radnje nasilja potrebno reagovati odlučnije i pravovremeno institucionalno prepoznati i djelovati u slučaju nasilja prema ženama, bilo u porodici ili van nje, kako bi se spriječio fatalan ishod, odnosno, njeno lišenje života ili femicid”. stoji u obrazloženju za donošenje zakona.

Nacrt u koji ima uvid i N1 definiše načela pružanja hitne zaštite od nasilja u porodici, kao i zaštite najboljeg interesa žrtve i izbjegavanja dodatne viktimizacije.

U Nacrtu jasno pobrojanje radnje nasilja u porodici

Pod radnjama nasilja u porodici uz primjeni fizičke sile, nacrt, uz ostalo, definiše i napad na psihički integritet člana porodice, drsko i bezobzirno ponašanje, uzrokovanje straha ili lične ugroženosti, povrede dostojanstva, izbacivanje čkana porodice iz stambene jedinice, verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenimaseksualno zlostavljanje, uhođenje, uskraćivanje prava na ekonomsku nezavisnost, zanemarivanje djece, zanemarivanje starih ili iznemoglih članova porodice, ograničavanje slobode komuniciranja, nasilnu izolaciju, neovlašćeno objavljivanje fotografija ili snimaka člana porodice.

Član 5. posebno definiše nasilje prema ženama koje predstavlja sve radnje koje dovode ili mogu dovesti do fizičke, seksualne, psihičke, ekonomske povrede ili patnje za žene uključujući i prijetnje takvim radnjama, prinudi ili proizvoljno lišavanje slobode u javnosti ili u privatnom životu.

Posebno je zakonom definisan femicid

Članom šest po prvi put u zakonodavstvu je definisan femicid i to kako u nacrtu stoji, kao “svako lišenje života žene izvršeno, u potpunosti ili djelimično, zbog njene pripadnosti ženskom polu ili smrt žene koja je posljedica radnji nasilja prema njoj, bez obzira na to da li je osumnjičeni za radnje nasilja član porodice ili drugo lice”.

U stavovima dva i tri Nacrta definiše se lišenje života žene odnosno femicid počinjen od člana porodice i od drugog lica koji uključuje i seksualnu eksploataciju, trgovinu ljudima, seksualno nasilje, kontinuirano nasilje nad ženama, protivpravni medicinski tretman, genitalno sakaćenje a stavom četiri definiše se i indirektni femicid “samoubistvo žene koje je uzrokovano prethodnim nasiljem u porodici ili nasiljem koje je počinilo drugo lice”.

Nacrt predviđa i pravo na besplatnu zaštitu i pristup svim subjektima zaštite za žrtve. Zakon predviđa i posebnu pomoć i zaštitu za djecu, lica starija od 65 godina, lica sa invaliditetom i lica pod starateljstvom, a prema Nacrtu su subjekti zaštite dužni hitno rješavati predmet nasilja u porodici i nasilja prema ženama.

Nacrt predviđa obavezu policije da odmah po prijavi o nasilju obavijesti centar za socijalni rad

Nacrt, uz ostalo, predviđa da su subjekti zaštite i zaposleni u institucijama obavezni odmah po saznanju prijaviti policiji da je počinjeno nasilje.

S obzirom na česte kritike postupanja nadležnih organa u ranijim slučajevima nasilja, značajno da Nacrt predviđa i da je “nakon prijema prijave da je učinjeno nasilje u porodici ili nasilje prema ženama, policija dužna o tome odmah obavijestiti organ starateljstva, koji će odmah neposredno pružiti socijalnu zaštitu žrtvi, preduzeti druge mjere iz svoje nadležnosti, o čemu sačinjava službeni izvještaj i dostavlja ga policiji bez odgađanja”.

Nacrt predviđa i obavezu zdravstvene ustanove da obavi pregled radi utvrđivanja i evidentiranja postojanja ugroženosti li povreda fizičkog ili prihičkog integriteta. Takođe, propisano je i da o izvršenom nasilju u porodici ili nasilju prema ženama nadležni policijski službenik odmah obavještava i nadležnog javnog tužioca kojem dostavlja prikupljene dokaze. Tužilac je nakon okončanja istrage u obavezi da, u pisanoj formi, obavijesti žrtvu, policiju i organ starateljstva o podizanju optužnice, o nesprovođenju ili obustavi istrage, kao i o razlozima za nesprovođenje ili obustavu istrage.

Nacrt propisuje i da je po prijavljenom nasilju u porodici policija dužna u roku od 48 sati od prijave izvršiti procjenu rizika, između ostalog i o tome da li je osumnjičeni za nasilje učinio nasilje i da li je spreman da ga ponovi, da li je prijetio ubistvom ili samoubistvom, posjeduje li oružje, sumnja li se na postojanje smetnji u mentalnom zdravlju, na upotrebu alkohola, psihoaktivnih supstanci, da li je dijete prisustvovalo radnji nasilja.

Takođe, predviđaju se i hitne mjere, udaljenje iz stambenog objekta i zabrana vraćanja u isti, kao i zabrana približvanja, komunikacije i uznemiravanja žrtve, a one se izriču pisanim naređenjem i mogu se produžiti najduže za 30 dana.

Predviđene su i zaštitne mjere i to udaljenje iz stambenog prostora i zabrana vraćanja, zabrana približavanja žrtvi, komuniciranja s žrtvom i njenog uhođenja, al ii obavezan psihosocijalni tretman i liječenje od zavisnosti. Zaštitne mjere, prema Nacrtu, izriče sud.

Nacrt takođe predviđa i formiranje Savjeta za suzbijanje nasilja u porodici i porodičnoj zajednici koji će pratiti sprovođenje politika i mjera za sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici kao i predlagati dodatne mjere.

Zakon predviđa novčane kazne od hiljadu do tri hiljade maraka za prekršaj zaposlenog u vaspitno-obrazovnoj, socijalnoj i zdravstvenoj ustanovi koji ne prijavi nasilje u porodici, kao i kaznu od 300 do 900 KM za građanina koji ne prijavi nasilje u porodici izvršeno prema djetetu, a jednake kazne predviđene su i za ćlana porodice kloji ne prijavi nasilje u porodici izvršenu prema djetetu osim ukoliko je taj čan porodice i sam žrtva nasilja.

Za subjekte zaštite i druga tijela koja ne postupe kako je zakonom predviđeno propisane su kazne od 3.000 do 5.000 KM. Za pravna lica koja realizuju sigurnu kuću, a ne postupe po zakonu predviđena je kazna od tri do sedam hiljada maraka, a lice koje objavi identitet žrtve i druge informacije za koje nema ovlašćenje kazniće se novčanom kaznom od hiljadu do dvije hiljade maraka.