Sanja Vasković za N1 o napadu na nju: Gospodinu napisana samo prekršajna prijava - kao kada ne upalite svjetla na automobilu

Napad se dogodio u subotu kada je Vasković otišla na teren kako bi provjerila informacije o sječi drveća na mjestu izgradnje bazena u Istočnom Novom Sarajevu. Prema njenim riječima, sukob je počeo onog trenutka kada se predstavila šefu gradilišta.

"Ti si ta": Napad zbog istraživačkih tekstova

Vasković pojašnjava da je čovjek na gradilištu bio izuzetno drzak od samog početka.

"Čim sam pitala ko je naložio sječu, rekao je: 'Idi u opštinu, pitaj njih'. Kada sam se predstavila, tada je nastao problem. Rekao je: 'Ti si ta', jer se vjerovatno osjetio prozvanim zbog tekstova koje sam pisala o njihovoj firmi i višemilionskim projektima", ispričala je Vasković.

Situacija je brzo eskalirala u fizički nasrtaj.

"Bio je zaista neprijatan, krenuo je da psuje i vrijeđa me. Neću izgovoriti sve riječi koje mi je rekao — još sam uznemirena. Pokušala sam da snimim to svojim telefonom i rekla: 'Molim vas, možete li ponoviti sve ovo što ste rekli?' Tada mi je oteo telefon i htio da ga razbije. Te tri sekunde snimka su jedini dokaz koji imam. Samo je jedna djevojka koja radi na gradilištu spriječila da mi slomi telefon. Ona mu je rekla da se smiri i uspjela sam uzeti telefon. Kad sam krenula, čovjek je krenuo da trči za mnom. Doslovno sam trčala do svog automobila“, navodi urednica Spin Infa dodajući da je šokantno što je 20 radnika koji su bili prisutni, odnosno, na gradilištu policiji kasnije reklo da "nisu vidjeli ništa", iako je napadač doslovno vikao na ulici:

"Samo su spustili glavu i nastavili raditi".

Policija negira status novinara

Posebno problematičan dio priče odnosi se na reakciju nadležnih organa. Vasković ističe da je na dolazak policije čekala 20 minuta, iako su bili udaljeni svega pet minuta od mjesta događaja. Najveće razočaranje, dodaje, uslijedilo je nakon službene izjave MUP-a pojašnjavajući da je prvo dobila MUP Kantona Sarajevo, pa su je preusmjerili na Istočno Sarajevo gdje se niko nije javljao, da bi na kraju treća osoba morala zvati policiju umjesto nje.

"Čekala sam 20 minuta da policija stigne, iako je to udaljeno svega pet minuta. Policija je kasnije rekla da nisu znali da je u pitanju novinarka, iako sam se jasno predstavila. Na osnovu toga nisu kvalifikovali ovo kao napad na novinara. Pa i kad su došli na teren, rekla sam ko sam, čime se bavim, da sam novinarka i da sam došla da radim. A i prijavljeno im je da je riječ o novinarki. Uprkos tome rekli su da nisu znali, pa na osnovu toga nisu kvalifikovali ovo kao napad na novinara. Gospodinu je napisana samo prekršajna prijava — kao kada ne upalite svjetla na automobilu. Dakle, epilog ove priče je prekršajna prijava za čovjeka koji me bukvalno fizički i verbalno napao, i trčao za mnom. I to za čovjeka koji je sve priznao policiji. Na kraju se sve završilo nekakvim prekršajem i postavlja se pitanje šalje li se poruka da neko može da nas vrijeđa, napada na radnom mjestu i dobije samo prekršajnu prijavu?", ogorčena je Vasković.

Ona je uporedila svoj slučaj sa nedavnim napadom na snimatelja u Bijeljini koji je također završen prekršajnom prijavom, naglasivši da je to "najbolja slika ambijenta u kojem žive novinari u BiH".

"I koliko je postalo nezahvalno i opasno baviti se ovim poslom, biti na terenu. Pogotovo kad ste na terenu sami, kao što sam rekla. Vrlo često na području Istočnog Sarajeva možda sam jedina novinarka na terenu, jer je Spin Info možda jedini istraživački portal s tog područja", dodala je.

Usamljenost na terenu i izostanak solidarnosti

Vasković ističe da je kao urednica malog istraživačkog portala često prinuđena da na teren ide sama, bez pratnje ekipe, što je čini ranjivijom i čestom metom. Pored fizičkih napada, izložena je i etiketiranju koje provode lokalni moćnici.

"Nažalost, neki lokalni moćnici su se osilili da misle da mogu sve, a sve je to ono što stiže s vrha. Kako se vrh vlasti ponaša prema novinarima i građanima, to se preslikava na lokalni nivo. Vidjeli ste brojne uvrede visokih zvaničnika na račun novinara — mi to često doživljavamo. U ovom društvu to je možda čak i poželjno. Različite kampanje diskreditacije, pritisci, komentari na društvenim mrežama — najčešće botovi stranački koji pokušavaju da vas etiketiraju, da kažu za koga radite, samo da biste izgubili kredibilitet. To nije samo moj grad, to je, čini mi se, cijela BiH, s manjim ili većim razlikama. Razlog je što niko ne reaguje. Prije mjesec dana gradonačelnik mi je rekao da ne želi sa mnom da razgovara, etiketirao me, a kolege novinari koji su bili tu su opet šutjeli. Na terenu izostaje solidarnost. Ljudi su ohrabreni takvim reakcijama i epilozima koje imamo, tim prekršajnim prijavama. Naš posao ne doživljavaju dovoljno ozbiljno i na kraju smatraju da smo mi ti koji su uradili nešto loše samim tim što smo došli i snimali", istakla je naša sagovornica.

Ukazala je i na porazan podatak da veliki broj sugrađana smatra da je poželjno udariti novinara.

"Mi živimo u takvoj atmosferi. I u razgovoru sa sugrađanima, bez obzira na to što je veliki dio podržao mene, bilo je onih kojima sam morala da se pravdam šta sam ja tu uradila. Dakle, da se pravdam zbog čega radim svoj posao i da objašnjavam da ne samo ja, nego svako od nas ima pravo da pita, jer je u pitanju javni interes i javni novac. Zamislite da pitate zbog čega se siječe drveće — da li to svako od građana može? Kakva je to atmosfera straha?“, upitala je Sanja, dodajući da je podrška udruženja BH novinari bila značajna, ali da sistem ostaje nijem:

"Uglavnom reakcije uslijede tek nakon što se nešto dogodi. Međutim, svi znamo kao novinari da na terenu nekada izostaje solidarnost. Nekada, kada neko biva vrijeđan, da izostane to da se svi složimo i kažemo: ako je jedna od nas ovdje nepoželjna, onda smo nepoželjni svi. Da se nekad i ne uzme izjava, da se svi solidarno okrenemo i napustimo teren ako treba — vrlo rijetko se to dešava. Ja to nisam doživjela. Tokom svog rada u Istočnom Sarajevu nisam doživjela solidarnost kolega kada se na terenu nešto dešavalo. Pretpostavljam da je to strah od gubitka posla, strah od funkcionera. Voljela bih da postavimo sistem da oni nama odgovaraju na pitanja, a ne mi njima. Ružno je što neko sebi daje za pravo da određuje ko je dobar novinar, ko nije. Po kakvim to pravilima neko određuje da li ja dobro radim svoj posao i zašto bih ja nekom trebalo da se pravdam? Na terenu očekujem da mi neko odgovori na pitanje ili da ne odgovori. Ja imam pravo da pitam o pitanju od javnog interesa. Žao mi je što nema novinarske solidarnosti, ali s druge strane, medijski pritisak i reakcija udruženja u mom slučaju su mi zaista pomogli, pogotovo zato što ste novinar u lokalnoj sredini gdje nema ko da vas zaštiti. Reakcija udruženja je bila značajna: da se to tretira kao krivično djelo, da daju podršku. U tim momentima nakon napada svaka vrsta podrške je dobrodošla, psihički znači ljudima", stava je Vasković.

Osvrnula se i na problem normalizacije nasilja i govora mržnje: "Zašto nam je postalo normalno da, posebno ako ste žena novinar, možete očekivati razne pogrdne komentare? Kao da neko na društvenim mrežama mora napisati tačno vrijeme i mjesto gdje će vam nešto uraditi da bi policija reagovala. Mi možda i dajemo kredibilitet političarima nekim tekstovima, pa se tako ponašaju i misle da mogu sve. Situacija je takva: medijski mrak, stalni pritisci, pokušaji da se zakonima — prvenstveno kriminalizacijom klevete — ušutkaju neistomišljenici. I ja sam imala problem: mislim da sam prva pozvana u policiju kada je taj zakon zvanično stupio na snagu. Umjesto da ja prijavim čovjeka zato što me maltretirao nakon teksta, ja sam doživjela da se ja nađem u policiji. To nije bila prijatna situacija. “

Kritika pravosuđa

Kazala je da u ovom slučaju napada na nju ona nije reagovala već da su kolege sve prijavile.

"Ja sam rekla da nemam snage, ne mogu ni da reagujem. Drago mi je što su kolege reagovale i prijavile. Ono što se najčešće prešuti, čini mi se kod svih kolega, jeste govor mržnje na društvenim mrežama. Konstantni komentari. Žao mi je što se normalizovalo da, kada objavite tekst, posebno video, i posebno ako ste žena novinar, možete očekivati razne komentare. Zašto nam je to postalo normalno? Zašto se normalizovalo nasilje i govor mržnje, da svako može da vam uputi pogrdne riječi, a da mi, nažalost, ne reagujemo? A čini mi se da, čak i ako prijavimo nadležnima, reakcija često izostane. Posebno je teško ako ne možete da dokažete. Kao da neko na društvenim mrežama mora napisati gdje i kada će vam nešto uraditi da bi policija reagovala", ispričala je.

Vasković je oštro kritikovala rad nadležnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, ističući nesrazmjer između novinarskih otkrića i sudskih procesa.

"Imam na desetine tekstova o korupciji, a tužilaštvo u posljednjih godinu dana nije podiglo nijednu prijavu za to. Da li je poruka da korupcije nema ili da je ona dobra? Na upite o prijavama protiv zvaničnika dobijem samo odgovor: 'U toku je'. Ništa ne rezultira podizanjem optužnice. Naše je da izvršimo pritisak da ljudi rade svoj posao — svako je zadužen za svoj: novinari da rade svoj, udruženja da izvrše pritisak. Dobro je da postoji medijski pritisak. Nadam se da će uroditi plodom — ako ne u mom slučaju, onda u drugim. Vidjela sam da su BH novinari rekli da je od početka godine bilo dosta prijava. I kada je pitanje slobode medija, mi stalno padamo na toj ljestvici. Normalizovali smo i govor mržnje. Živimo u ambijentu u kojem se govor mržnje podrazumijeva — bilo bi nam neobično da se to pretvori u drugačiju retoriku", ispričala je.

Politička situacija: "Demokratija je kod nas davno umrla“

Komentarišući aktuelnu političku situaciju nakon ponovljenih izbora u RS i pobjede Siniše Karana (SNSD), Vasković ističe da je sve viđeno bilo očekivano, uključujući "izborni inženjering i krađe“.

"Mi konstantno idemo iz krize u krizu. Vidjeli ste šta se dešavalo posljednjih mjeseci kada nismo znali ko nam je uopšte predsjednik. Nastavila se ista situacija, isti procesi — slobodno ću reći izborni inženjering i krađe koje smo ranije viđali. Uprkos brojnim prijavljenim nepravilnostima, čak i napadima na posmatrače, postavlja se pitanje: treba li kacige ljudima koji posmatraju izbore? Je li to demokratski proces? Je li to put BiH? Čini mi se da smo unaprijed znali da će se desiti ono što se desilo — da kog god vlast kandiduje može pobijediti, bio to Karan ili bilo ko drugi. Koalicija 'Pod lupom' je govorila o nepravilnostima, pritiscima na birače, ucjenama, kupovini glasova. Opet prebacujem lopticu na tužilaštvo: krađe glasova su prijavljivane i ranije, a mi opet nemamo epilog. Primjer je Doboj od prije nekoliko godina — i poruka koja se poslala, pa se sve ponovilo", istakla je.

Dodala je da na taj način vlada apatija u društvu:

"Ljudi se pitaju zašto izaći na izbore kad je demokratija kod nas davno umrla i postala apsolutizam u kojem se jedna osoba pita za sve. Ljudi misle da ništa nije do njih, da izašli ili ne izašli, opet će biti kako neko odluči ili izrežira. Normalizovali smo i tu retoriku. Nažalost, zato što je to normalizovano u društvu i zato što se na taj način dobijaju politički poeni. Naš narod ne osuđuje govor mržnje, a mediji to prenose kao nešto što je na naslovnim stranama. De facto, to je poželjno u RS, ali i u BiH. I ne kažnjavamo mi godinama političare smjenom na izborima. Ako imate situaciju da 30 godina vlada jedna partija, postavlja se pitanje čemu služe izbori, parlamentarna demokratija i sve ono što bi trebalo da vodi ka napretku BiH i nekim drugim vrijednostima. Kod nas je vječito predizborna kampanja — već sada kažu da je počela kampanja za opšte izbore koji slijede u oktobru."

Smatra da je opozicija u teškoj situaciji.

"Pokazalo se i određeno licemjerstvo građana RS: stalno čujemo 'želimo novo', 'želimo promjene', a na terenu kao da ne želimo promjene. Izabrali smo vlast kakvu narod želi. Mladi ne izlaze na izbore — i to je poruka. Tako omogućavaju da mali broj ljudi, mali procenat, između ostalog i penzionera, odlučuje o sudbini. Pokazali smo da ne želimo promjene, da želimo da živimo u državi kakva jeste. Nažalost, tome doprinosi i sve veći stepen siromaštva. Izbori se doživljavaju kao prilika za 'zaradu'. Vjerujem da penzionerima te sume koje dobiju pred izbore, nažalost, znače. Znamo kakve su penzije i primanja, a u društvu ogromnih razlika — izbori su prilika da se nešto dobije. Dakle, teška je situacija. Blanuša je priznao poraz, lijepo objasnio, nije razočaran — idu dalje. Ali šta sada mogu uraditi? Mogu li vratiti povjerenje birača, kad opet dolazi do kupovine glasova? Neizvjesno je. Vjerujem da ćemo do sljedećih izbora imati još pet kriza", smatra Vasković.

Zaključuje da dok se troše milioni na lobiranje i putovanja, građani u Istočnom Sarajevu gledaju kako se gase fabrike, a niču zgrade.

"Ljudi imaju jedan cilj i jedan strah: da ne bude gore, pa 'neka ovako kako jeste'. To je atmosfera u kojoj živimo dok plaćamo povećane račune za plin i struju“, zaključila je Vasković.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad