Sarajlije uoči konačne presude Mladiću: Ubijene nikakva presuda ne može da vrati

Opsada Sarajeva i borba za preživljanje. Sarajevo danas - nakon više od četvrt stoljeća, i dalje sa vidljivim ranama razaranja i onim nevidljivim duboko urezanim u životima svih koji su preživjeli opsadu.

Sarajevo: Spomenici kao opomena budućim generacijama

U anketi građani kažu:
"Ja očekujem da će biti u potpunosti potvrđena, čak u jednom dijelu proširena i na druge općine", rečeno je u anketi za N1.

Drugo mišljenje je:

"Pravda ne dolazi na vrijeme, puno je vremena prošlo zavisi od sudija kako će oni reagovati. To bi najbolje bilo kako narod traži, trebalo bi dati šansu da im majke Srebrenice sude".

Ruže u Sarajevu svjedoče o masovnim pogibijama civila, spomenici kao opomena budućim generacijama. Svjedočanstvo i počast onima čija pokoljenja nećemo dočekati, kaže majka Mirze Imamovića Zlatka Imamović, petogodišnjaka čiji je život naprasno ugašen granatom ispaljenom sa okolnih brda. Njegove sestre nikada nisu imale priliku upoznati ga.

"Mlađa je pisala i neke pjesmice, kaže da nije bilo rata, ja bih imala brata, zaista im nedostaje. Svakoj sestri je brat jedna zaštita, imaju jedna drugu dijele, sve im je zajedničko, ali veoma često, sad pogotovu kako je starija kćerka postala i sama majka, i onda uhvatim je u nekim trenucima kada pogleda sliku svog brata i kaže da me sad puno puno više razumije", rekla je Zlatka Imamović, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva.

Opomena za zločine

Opomene na zločine u glavnom gradu BiH su na svakom koraku ističe Binela Bjelan, koja je sa svojom, tada trogodišnjom, kćerkom među rijetkim preživjelima na sarajevskoj tržnici Markale. U dva napada ubijeno je 111 ljudi, a ranjeno 228. Binela naglašava da - za razvlačenje pameti, kako je tada govorio Mladić, treba biti najoštrije osuđen.

"Pravda jeste spora, ali dostižna i on treba da bude presuđen da bude presuđen za svoja zlodjela, ali mrtve ništa ne može vratiti to je nekako jedna velika tuga, ti ljudski životi, nikakva presuda ne može da ih vrati nazad", navela je Bjelan.

Sarajevo, nešto niže od Markala, Ferhadija, o zločinu na ovom mjestu u Hagu je svjedočio Dragan Mioković penzionisani sarajevski policajac. Ističe nikada prije nisam vidio toliku količinu krvi.

“Minobacačka mina ispaljena sa područja Mrkovića pogodila je sami temelj zgrade, na polovini tog stepeništa, gdje se igralo nekoliko djece. Kada sam došao na lice mjesta, cijeli taj predulaz bio je prekriven folijom kojom su se u tom periodu pokrivali krovovi”, rekao je Mioković.

Moderna psihijatrija

Zlatka Imamović, rekla je da nakon toliko godina kako vrijeme prolazi roditeljima je bol uvijek ista.

"Ali ima trenutaka zaista kad je teže gledajući kako grad funkcioniše, a nažalost naše djece nema, uspomene da su naša djeca postojala su stubići sa njihovim imenima. Jako je teško, ali dodatno nam bude olakšavajuće kad zločinac bude osuđen", istaknula je Imamović.

Ubijanje djece je logika konačnog rješenja nacionalnog pitanja, smatra sociolog i filozof, zbog toga je najmanje za očekivati da prvostepena presuda bude potvrđena što je sa moralne tačke stanovništa najmanje što takvi ljudi zaslužuju.

"Onaj stupanj svireposti koje ni moderna psihologija, ni moderna psihijatrija, ni antropologija, ni sociologija ni filozofija, ni etika ni moral ne mogu shvatiti, nije u ljudskoj prirodi da to čini, a u čijoj jeste - u neljudskoj", kazao je Esad Bajtal, sociolog i filozof.

Bajtal zaključuje da sva priča kako se sudi jednom narodu je lažna i izmišljena i ima smisao mimikrije i prikrivanja tog strasnog zločina kojega su zločinci svjesni, a radi se o tome da zločin i neljudskost imaju svoje ime i prezime.