Srebreničani došli iz cijelog svijeta da u rodnom gradu obilježe 50 godina košarke

Bilo je to lijepo, kako bi se kazalo, „multietničko druženje“ i susret starih drugova i prijatelja uz podsjećanje na lijepe dane zajedničkog života u Srebrenici.

Sedamdesetih godina Jugoslavija je ušla u red evropskih i svjetskih velesila u košarci koja je naročito bila popularna nakon osvajanja titule svjetskih šampiona iz 1970. godine. 

Tih godina fiskulturu u srebreničkoj gimnaziji je predavao Vjekoslav Blažević, veliki sportski zaljubljenik koji je posebno volio skijanje i košarku. Ljubav prema košarci je prenosio na svoje učenike tako da je pod pokroviteljstvom tada uspješnog srebreničkog preduzeća, fabrike za izradu „feroda“, kočionih obloga za ugradnju u putnička i teretna vozila,  „Feros“,  formiran i istoimeni košarkaški klub. 

U košarkaškom klubu su stasale generacije srebreničkih gimnazijalaca koji su uvijek bili okosnica tima, takmičeći se sa manje ili više uspjeha u Tuzlanskoj regionalnoj ligi gdje su nastupale ekipe iz Bratunca,  Zvornika, Vlasenice, Tuzle, Živinica, Lukavca, Kladnja, Kalesije, Banovića, Srebrenice... 

Rat je 1992. godine prekinuo igranje košarke u Srebrenici da bi se odmah po završetku 1996. godine okupila grupa entuzijasta i formirala sportsko društvo „Guber“ u kojem se pored Tae kwon do i fudbalskog našao i košarkaški klub pod imenom  „Guber“. 

Zbog opštepoznate nebrige poslijeratnih vlasti u Srebrenici prema svojim građanima, naročito generacijama mladih, koji zbog nedostatka perspektive za bolji život svakim danom odlaze iz Srebrenice i ne vraćaju se, Košarkaški klub „Guber“ danas nema seniorsku ekipu, uprkos brojnim talentima i posljednjih godina, neredovno nastupa u takmičenjima samo mlađih selekcija. 

Veliki broj nekadašnjih košarkaša iz Srebrenice, koji danas žive na svim stranama svijeta, sinoć se okupio u zgradi bivše gimnazije i na sportskom terenu gdje su prvi put probacili košarkašku loptu kroz obruč. 

Susret u jednoj od nekadašnjih učionica je počeo minutom šutnje za sve one članove kluba koji danas nisu živi. 

Jedan iz plejade košarkaških veterana, Omer Tupković i poznati srebrenički veterinar sa stalnim mjestom boravka u Austriji, ali i sve češćim i dužim periodima boravka u gradu gdje je odrastao, u svom obraćanju je kazao i ovo: 

"Sjećam se tih prvih dana osnivanja kluba i ljudi sa kojim sam igrao i družio se. Igrali smo jedan za drugog, niko nije izostajao sa treninga, treneri su se poštovali, a u takmičenjima je bilo pobjeda i poraza kao i u životu."

On se prisjetio detalja iz nekoliko utakmica koje su mu posebno ostale u pamćenju, ne krijući svoje zadovoljstvo što vidi mnoge nekadašnje saigrače sa kojima se nije godinama susreo: 

"Meni je veoma drago što smo se okupili u ovom broju, vidim da nas ima sa svih strana. Mnogi su došli iz inostranstva. Vidim tu je Hari, Aće stigao iz Amerike, Ilić je tu, Pero je tu i da nabrajam dalje. Mnogi su željeli doći, ali su se javili da su nečim bili spriječeni", kazao je Omer Tupković, poželjevši u šali, kao i on vremešnim drugarima, da se opet okupe i vide na proslavi stote godišnjice kluba. 

Arsen Arsenović, član tima u prvim godinama od osnivanja, a danas ljekar specijalista ginekolog u penziji osvrnuo sa na taj period odrastanja uz košarku kao sport u ekspanziji u to vrijeme u svijetu, bivšoj Jugoslaviji i igranje basketa na školskom igralištu gdje je i nastao KK Feros. U svom obraćanju on se posebno podsjetio, na kako je rekao „velikog druga i kolegu“ Nasera Siručića. 

"On mi je nekako kao drug najviše ostao u sjećanju i uspomeni. Sjećate ga se i vi kao dobroćudnog ali jakog, snažnog momka. Poredeći sada njegovu igru ja bih ga uporedio sa NBA zvijezdom Šekilom o Nilom. Kad dobije loptu u reketu on sve oko sebe razgrne i to onda mora biti koš...", kazao je Arsen pozdravljajući svoje prisutne drugove i sjećajući se saigrača koji danas više nisu među živima. 

Naser Sirčić je jedan od trojice srebreničkih ljekara nastradalih u ratu. On je ubijen na Romaniji u grupi Srebreničana koja je pokušala da se iz Tuzle vrate u opkoljenu Srebrenicu u zimu 1992. na 1993. godinu. 

Na ovom okupljanju posebna priznanja u vidu dodijele uramljenih velikih fotografija tadašnje ekipe KK Feros, odata su Enesu Đoziću, dugogodišnjem sekretaru kluba i bivšem igraču Harisu Šehomeroviću.  

Okupljanje i susret košarkaških veterana Srebrenice nastavljen je revijalnom utakmicom i takmičenjem u izvođenju slobodnih bacanja, a kasnije i druženjem u jednom ugostiteljskom objektu gdje su prisutnim vetranima dodijeljene i zahvalnice kluba.  

Inicijator obilježavanja jubileja Dr. Radomir Pavlović, koji je nekada davno trenirao košarku kao pionir u klubu da bi u jednom poslijeratnom periodu bio i Predsjednik KK Guber, je ovim povodom pripremio i prezentovao slikovnu monografiju na stotinjak strana o košarkaškom klubu u kojoj je pored istorijata kluba sakupljeno više priča bivših košarkaša, dio tekstova i fotografija iz klupske arhive. 

"Ostaje samo što je zapisano, a ova knjiga i jubilej je naša uspomena i sjećanje na lijepo djetinjstvo i druženje koje smo imali", kazao je dr Pavlović za N1.

Ovo druženje je podržala i Opština Srebrenica, a načelnik Miloš Vučić,  kao veliki ljubitelj košarke sve vrijeme je odigrao kao član ekipe u revijalnoj utakmici, a u kratkom obraćanju pozdravljajući prisutne je obećao i veću podršku lokalne administarcije sportistima u Srebrenici.