"Strategija niskog troška": Kako Moskva zadržava utjecaj na Balkanu uprkos ratu u Ukrajini

Zapadni i lokalni zvaničnici i stručnjaci često opisuju Rusiju kao silu koja namjerno destabilizira Balkan kako bi potkopala integraciju u EU i NATO. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i visoka predstavnica za vanjsku politiku Kaja Kallas više puta su upozorile na "ruski hibridni rat" s ciljem destabilizacije demokratija Zapadnog Balkana.

Ipak, zvanični dokumenti i raspodjela resursa u Moskvi ukazuju da regija nije među glavnim prioritetima ruske vanjske politike, navodi ISPI.

Ističe se da ruski koncept vanjske politike iz 2023. uopšte ne spominje region, što dodatno potvrđuje da rat protiv Ukrajine trenutno apsorbira gotovo svu političku, ekonomsku i vojnu pažnju Moskve.

"Uprkos tome, Moskva zadržava snažne političke i energetske poluge u regionu - te duboke historijske, kulturne i religijske veze sa Srbijom, svojim tradicionalnim uporištem na Balkanu", navodi ovaj institut.

Ruski utjecaj na Balkanu često se prikazuje kao direktan, centraliziran proces ili kao plansko, maligno ekonomsko prodiranje.

Međutim, kako ističe Vuk Vuksanović, on je manje proizvod koordinirane strategije Kremlja, a više rezultat usklađenosti s lokalnim liderima sklonim Moskvi.

"Rusija koristi, a ne nužno orkestrira mnoge tenzije u regionu. Vlade s autoritarnim tendencijama - poput onih u Srbiji i u Republici Srpskoj (RS) - preuzele su elemente Kremljevog modela vladavine odozgo prema dole: kontrolu nad medijima, gušenje dissent-a, zarobljavanje institucija".

ISPI navodi da Moskva koristi prvenstveno dva lokalna fenomena.

"Prvo, pogoršanje demokratskih standarda, posebno vidljivo u Srbiji", navodi se,

Navodi se da predsjednik Aleksandar Vučić vlada sve autoritarnije od 2012. godine, dok je bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik provodio politike koje podrivaju ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

"Obojica održavaju bliske lične veze s Vladimirom Putinom. Od 2022. godine Dodik i Putin sastali su se najmanje devet puta".

Također se ističe da su Srbija i RS jedini evropski subjekti koji nisu uveli sankcije Rusiji nakon invazije na Ukrajinu. BiH se formalno uskladila sa sankcijama EU, ali ih nikada nije implementirala.

"U Srbiji je demokratska regresija već dugo očigledna. Mediji su strogo kontrolisani, državni ugovori netransparentni, a organizacije civilnog društva izložene maltretiranju i nadzoru. U Republici Srpskoj vlast slijedi ruski model još dosljednije".

ISPI navodi da je u februaru 2025. usvojen "zakon o stranim agentima" koji će ozbiljno ograničiti rad NVO-a i nezavisnih medija. Zakon odražava slične propise u Rusiji, Gruziji i drugim postsovjetskim državama, osmišljene da uguše vanjski utjecaj i suzbiju opozicione glasove. Rusija je također ponovila Vučićevu retoriku, označavajući antivladine proteste koji su paralisali Srbiju tokom protekle godine kao "obojenu revoluciju".

"Drugi fenomen je postojanje snažnog religijskog sentimenta, ne potpuno odvojenog od političke moći", navodi se.

ISPI navodi da Moskva, pozivajući se na pravoslavnu kulturnu i duhovnu bliskost, njeguje lojalnost među većinskim populacijama u Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, kao i značajnim grupama u BiH.

Aleksandar Bocan-Harčenko, ruski ambasador u Srbiji, optužio je Zapad za uništavanje pravoslavnih vrijednosti.

Ideološka bliskost i "srpski svijet"

ISPI navodi da su ideološke paralele između Beograda i Moskve duboke, te da je "ključni arhitekt ovih veza" Aleksandar Vulin, bivši potpredsjednik Vlade Srbije i šef obavještajne službe.

Označen kao "Kremljev trbuhozborac", Vulin je održavao otvorene kanale s Moskvom dok je Vučić javno izbjegavao sastanke s Putinom više od tri godine. Sankcioniran od SAD-a 2023. godine, Vulin je ipak predstavljao Srbiju na BRICS samitu u Kazanju 2024. godine, gdje se ponovo sastao s Putinom uprkos protivljenju EU.

ISPI objašnjava da je 2021. godine, kao ministar unutrašnjih poslova, Vulin oživio koncept "srpskog svijeta" – političkog i kulturnog prostora koji objedinjuje sve Srbe u regiji, osmišljenog kao odgovor na navodnu ekspanziju "velike Albanije".

"Taj projekt podsjeća i na ideologiju "velike Srbije" iz 1990-ih i na Kremljev koncept 'russkiy mir', koji spaja kulturni identitet sa geopolitičkim ambicijama".

Rusija je također koristila "kosovsku kartu" kao osnovu svojih političkih odnosa s Beogradom: "sprečavajući priznanje Kosova u UN-u, Rusija gradi imidž zaštitnika srpskih granica, osiguravajući javnu naklonost i jačajući lojalnost Beograda".

Međutim, u analizi se ističe da je ruska uloga na Kosovu ograničena i indirektna.

Osim političkog savezništva između Beograda i Moskve, kojem je nepriznavanje Kosova od ključnog značaja, Rusija nema vojnike na terenu i ne podstiče tenzije u onoj mjeri kao Beograd.

"Savez Beograda i Moskve pragmatičan je i zasnovan na obostranim interesima, a ne na panslavenskom bratstvu, kako tvrdi propaganda. Čini se da Rusija profitira od ove strategije: ankete dosljedno pokazuju proruske (i anti-NATO) stavove među Srbima, čak i u kontekstu rata protiv Ukrajine", navodi se.

Budućnost energetskog utjecaja

Energija je dugo opisivana kao najopipljiviji instrument ruskog utjecaja na Balkanu, iako je, kako ocjenjuje ISPI, njen značaj često precjenjivan.

Srbija u velikoj mjeri zavisi od ruskog gasa, koji se isporučuje regionalnim gasovodima i upravlja preko dugoročnih ugovora sa Gazpromom. Nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine, Vučić je potpisao "izuzetno povoljan" trogodišnji ugovor o snabdijevanju gasom iz Rusije, koji je sada produžen do kraja 2025.

Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija također dio energije dobijaju iz ruskog gasa.

Ipak, navodi se da se strateška težina ruskog gasa ne treba se precjenjivati.

"U Srbiji prirodni gas čini oko 15% ukupne potrošnje energije, znatno manje od uglja i nafte. BiH i Sjeverna Makedonija također uvoze ograničene količine ruskog gasa, ali se uglavnom oslanjaju na ugalj. Nijedna od ovih zemalja nije veliki kupac u globalnim razmjerima; u poređenju s Njemačkom, Turskom ili Italijom, Balkan je marginalan u energetskim proračunima Moskve".

Gazprom je također posjedovao većinski udio u Naftnoj industriji Srbije (NIS), koja je upravljala jedinom rafinerijom u zemlji. Međutim, rusko vlasništvo nad NIS-om postalo je teret, posebno nakon 2022. godine: od oktobra 2025. NIS je na američkoj listi sankcija zbog ruske invazije na Ukrajinu, što je navelo rusku stranu da kontrolu i utjecaj nad NIS-om prenese na treću stranu.

Strategija niskog troška

ISPI navodi da, uprkos ograničenim resursima, Rusija i dalje koristi savezništvo sa Srbijom kao dio svoje šire konfrontacije sa Zapadom, a političke veze između Moskve, Beograda i Banje Luke osiguravaju kontinuirano rusko prisustvo.

Nakon invazije na Ukrajinu, hiljade Rusa preselile su se u Srbiju - neki bježeći od mobilizacije, drugi tražeći sigurnost ili investicione mogućnosti. Njihov dolazak, posebno imućnijih emigranata, izazvao je ogorčenje u Beogradu zbog rasta kirija i cijena nekretnina.

Istovremeno, srbijanska vlada je, prema navodima nezavisnih ruskih i srpskih medija, pomogla Moskvi u postupanju prema ruskim disidentima, navodno omogućavajući protjerivanje opozicionih ličnosti na zahtjev Kremlja.

"Kasnije je otkriveno da je Beograd dodijelio državljanstvo više od 200 Rusa povezanih s FSB-om ili sankcioniranim državnim preduzećima poput Gazproma - službeno "zbog srpskog nacionalnog interesa". Ovim potezom tim osobama je efektivno omogućen ulazak u EU bez vize, čime je ojačana mreža ruskog utjecaja".

Na kraju se iznosi zaključak:

"Iako Rusija ne može konkurirati trgovinskim i investicijskim obimima EU ili Kine, njena strategija niskog troška - oslanjanje na podjele, lokalne elite, religijski sentiment i nezadovoljstvo sporim procesom proširenja EU - omogućava joj da zadrži snažan i trajan utjecaj na Zapadnom Balkanu, uprkos tome što joj je pažnja trenutno usmjerena na Ukrajinu".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad