Turska je danas i zvanično blokirala ulazak Finske i Švedske u NATO savez, kažu izvori Financial Times-a iz diplomatskih krugova. Od same najave premijerki ove dvije zemlje da će podnijeti zahteve za članstvo, turski lider Redžep Tajip Erdogan bio je najglasniji protivnik, a nekoliko je razloga koji objašnjavaju zašto "sultan" ne želi nordijske zemlje u Sjevernoatlanstkoj alijansi.

Ambasadori NATO saveza sastali su se danas sa ciljem da otpočnu pregovore o pristupanju Švedske i Finske, koje su jutros podnijele zahtjev za prijem u Alijansu.

Međutim, do pregovora nije ni došlo jer je snažno protivljenje Ankare sprečilo diskusiju, a kasnije i glasanje o prijemu dvije nove članice.

Otkako su Sana Marin i Magdalena Anderson – premijerke Finske i Švedske, najavile da će njihove zemlje uskoro zatražiti prijem u NATO, Redžep Tajip Erdogan jasno se usprotivio toj odluci.

Obzirom da odluka o prijemu mora biti jednoglasna, čelnici Alijanse uložili su napore da odgovore na sumnje i zabrinutosti Erdogana. Delegacije Švedske i Finske bile su na putu za Tursku kada je lider te zemlje poručio da nema potrebe za njihovim dolaskom jer se stav Turske jasan.

Kako je istakao turski šef diplomatije Mevlut Čavušoglu, obJe zemlje moraju da pruže eksplicitne bezbJednosne garancije i ukinu zabrane izvoza robe u Tursku.

Naš stav je otvoren i jasan. Ovo nije pretnja, ovo nisu pregovori u kojima pokušavamo da iskoristimo svoje interese,” rekao je Čavušoglu.

Tri razloga turskog “hayir”

Ključni problem koji Turska ima kada su u pitanju Švedska i Finska je – terorizam.

Kada Erdogan i Čavušoglu kažu “terorizam” misle na pripadnike Radničke partije Kurdistana (PKK).

Iako u Švedskoj i drugim nordijskim zemljama postoji velika kurdska dijaspora, PKK je tamo klasifikovana kao teroristička organizacija i nije joj dozvoljeno da deluje slobodno. Međutim, Turska traži od Švedske da preduzme jače mJere protiv pripadnika PKK, kao i da prestane da finansira IPG – grupu za koju Ankara smatra da je pod direktnom kontrolom PKK.

Pored toga, bitan segment je i embargo na izvoz oružja, po kome Švedska i Finska ne bi mogle da isporučuju oružje Turskoj. U slučaju da ove dvIJe zemlje ipak postanu članice, embargo nema racionalnu osnovu jer NATO članice sarađuju na odbrambenom polju.

Treći, za Erdogana bitan razlog, su predstojeći izbori.

U Turskoj će se u junu slJedeće godine održati parlamentarni i predsjednički izbori. Aktuelni predsjednik Erdogan u anketama trenutno ne stoji baš onako kako bi želio, zbog čega mu je neophodan podstrek.

Čvršći stav i oživljavanje lika svemoćnog sultana mogu biti od koristi Erdoganu da povrati dio izgubljenog povjerenja građana Turske.