Načelnica odjeljenja za seizmologiju Hidrometeorološkog zavoda RS Snježana Cvijić Amulić je za N1 govorila o potencijalnim uzrocima razornih zemljotresa u Turskoj i Siriji.

Cvijić – Amulić je na početku pojasnila kako se većina teritorije Turske nalazi na anadolijskom tektonskom bloku, a koji je dio evroazijske tektonske ploče.

“Većina teritorije Turske se nalazi na anadolijskom tektonskom bloku koji je dio evroazijske tektonske ploče. S juga se naslanja Afrička i Arabijska ploča, arabijska se pomjera prema sjeveru oko nekih 20 milimetara godišnje što je jako značajno. Rasjed na kojem se desio zemljotres; došlo je do pomjeranja horizontalnog rasljednih krila, taj pomak na rasjedu je bio nešto oko tri do tri i pol metra. Samo determinisanje žarišta kasnije mnogo više će otkriti o svemu tome, kao i iz naučnih radova i stručnjaka koje Turska ima“, kazal je.

Dodaje da je upravo taj pomak aktivirao novi rasjed.

“Ovaj pomak je aktivirao istočni anadolijski rasjed u dužini od 200 kilometara. Pokretanje ovako velikih stjenskih masa uslovilo je dugogodišnje akumuliranje energije. U prvom udaru je ta energija sigurno poremetila ravnotežu u ovoj oblasti pa i šire što je potvrdio ovaj drugi potres koji se desio“.

Zemljotresi, kao i “aftershockovi” koji su uslijedili oslobodili su veliku energiju.

“Preliminarni podaci su takvi da se još ne zna da li je ovo bio neki “after shock” ili se radi o potpuno novom zemljotresu na jednom od bočnih rasjeda. To će se znati u narednom periodu prilikom istraživanja svega ovoga. Sama ta energija je ogromna i sigurno će biti mnogo naknadnih udara, koji su već bili. Udari na već oštećene objekte donose mnogo veće posljedice nego trenutne”.

Ipak, čak i katastrofalni zemljotresi kao ovi su šansa da se dosta toga nauči.

“Iz ovoga možemo naučiti štošta. Ne radi se o stilu gradnje, nego poštovanju i primjeni savremenih propisa da do ovoga ne dođe. Ovo je jako naseljeno područje na granici sa Sirijom i mnogo je objekata koji nisu po propisima jer tada nisu postojali a koji obezbjeđuju objekte da izdrže određene sile“.

“Sam taj hipocentar koji je bio plitak i sama energija koja se oslobodila na samom tlu je dovela do ovakvih razmjera i ovakve štete. Niko nije mogao da reaguje, bilo bi sigurno mnogo manje ljudskih žrtava da je to bilo u nekakvim drugačijim okolnostima. Splet je tako loših okolnosti“.

Cvijić Amulić pojašnjava da je 1939. bio zemljotres koji je odnio 30.000 života.

“1939. je zemljotres sličan bio koji je odnio 30.000 života i strašno je da se u 21. vijeku takve stvari dešavaju. Zemljotres reaguje na takav način kod potpuno seizmički neobezbjeđenih objekata koji ne mogu da izdrže takve seizmičke sile“.

“Na ovakve objekte, mnogo slabiji zemljotresi bi napravili velike štete, a sa ovakvim zemljotresom svjedoci smo svega šta se desilo”.

Kada bi seizmička kretanja trebala utihnuti?

“To će trajati narednih godina, čak i desetina godina dok se tlo ne dovede u privremeno ravnotežno stanje. To ne može da dođe u fazu “sad se desilo, pa se neće desiti”. To je konstantno kretanje velikih tektonskih ploča i blokova na njima. Zemljotres prati evoluciju Zemlje i dokad god Zemlja postoji, zemljotresa će biti“, dodala je ekspertkinja.

“Anadolijski blok se nalazi u sendviču, na euroazijskoj tektonskoj ploči velikoj, sa juga je gura arabijska ploča i afrička ploča. Ona rotira ka Zapadu prema Grčkoj. Samom rotacijom izaziva odrđene efekte na samom balkanskom polusotrvu na kojem smo i mi. Sve je to uzročno-posljedično”, dodala je.