Problem trgovine ljudima, koji je jedan od najekstremnijih oblika kršenja ljudskih, a pogotovo dječijih prava, jako je prisutan u Bosni i Hercegovini. Ipak, pravosuđe ga dovoljno ne procesuira, a ostale institucije sistema slabo identificiraju žrtve ovog teškog krivičnog djela koje nemaju ni adekvatnu podršku.

U izvještaju State Departmenta o trgovini ljudima navodi se da BiH ne ispunjava u potpunosti mininalne standarde u borbi protiv tog društvenog problema, ali je navedeno da se ulažu napori.

“Od 2020. godine Međunarodni fond solidarnosti EMMAUS je u svom skloništu zbrinuo 94 žrtve trgovine ljudima, od čega 86-tero djece. Više od 92 % su djeca, što ukazuje na to koji su nama problemi u BiH”, istakla je Amela Efendić iz Međunarodnog fonda solidarnosti EMMAUS.

Jedan od problema je i to da je najveće sklonište nevladinih organizacija zatvoreno u januaru 2024. dijelom zbog manjka vladinih sredstava.

Statistički podaci pokazuju da se u BiH eksploatišu državljani Afganistana, Kube, Gambije, Libije, Pakistana, Srbije, Šri Lanke i susjednih balkanskih zemalja.

Trgovci ljudima iskorištavaju žrtve iz BiH u seksualnoj trgovini i prisilnom radu u građevinarstvu i ostalim sektorima u drugim zemljama širom Evrope, a u najvećem procentu se eksploatišu romska djeca.

“Oni su na ulici, u prisilnom prosječenju, prisilno ugovorenim brakovima. To nije praksa. To nije običaj i kao takvo ne treba da bude prihvaćeno od pravosuđa što se jako često dešava”, dodala je Efendić.

Sudovi na državnom nivou u prethodnoj godini osudili su šest trgovaca ljudima, u usporedbi sa pet osuđenih u 2022. godini. Sudovi u Federaciji BiH osudili su 18 trgovaca ljudima, u usporedbi s 11 osuđenih u 2022. godini, dok sudovi u Republici Srpskoj nisu osudili nijednog trgovca ljudima u zadnje dvije godine. Federalna tužilaštva nisu pokrenula nijedan novi postupak u usporedbi sa sedam optuženika u šest slučajeva 2022. godine.

“Zašto u prošloj godini nije bila nijedna optužnica i zašto je mali broj slučajeva, a svjesni smo koliko toga ima. Prođimo ulicom i vidjet ćemo, masa je djece na ulici koja prose. Ne reaguje se. Negdje je zanemario sistem identificiranja krivičnog djela, u identificrianju žrtve, tu moramo više pažnje posvetiti u edukaciji i specijalizaciji ne samo u policiji, nego i u tužilaštvima i sudovima”, mišljenja je Hajrija Hadžiomerović, pravna ekspertica, bivša tužiteljica.

Kada je riječ o identificiranju potencijalnih žrtava trgovine ljudima u BiH u 2023. godini identificirano je 37 potencijalnih žrtava, a godinu prije jedna žrtva manje. U Srbiji prošle godine rekordan broj identificiranih žrtava 66, a u Hrvatskoj godinu ranije 29.

Od 37 identificiranih žrtava u BiH 26 je ženskog, a 11 žrtava muškog spola dok je 28 žrtava maloljetno. Žrtve su identificirane u 19 prosjačenja, osam seksualnih, osam radnih eksploatacija i dva oblika drugih iskorištavanja. Čak 32 žrtve su državljani BiH.

S druge strane, broj žrtava trgovine koje nisu identificirane se povećava iz godine u godinu jer je digitalizacija “olakšala” počiniteljima da u isto vrijeme vrbuju mnogo veći broj osoba. Iz Federalne uprave policije (FUP) poručuju da su bolje opremljeni i da će pokazati još adekvatniji odgovor trgovcima ljudima.

“Dobili smo i novu sistematizaciju i napravljen je veliki odjel u FUP-u, a u narednom periodu naši će rezultati pokazati šta je sve urađeno i šta će se uraditi u ovom domenu. Imali smo slučajeva o kojima ne smijem reći pojedinosti. Što se tiče žrtava u online okruženju većinom se to svodi na vrbovanje djece putem Snapchat platforme i odlazak djece na sastanak sa trgovcem ljudima”, pojasnio je Saša Petrović, inspektor FUP-a.

Na završnoj konferenciji projekta “Glas organizacija civilnog društva u borbi protiv trgovine ljudima” u Sarajevu istaknuti su mehanizmi pravne i psihološke pomoći žrtvama trgovine ljudima.

“Pravna pomoć se ogleda u tome da se žrtve na način na koji razumiju upoznaju sa pravima koja imaju tokom krivičnog postupka, upoznaju sa pravom na postojanje zahtjeva za naknadu štete materijalnog ili nematerijalnog oblika i šta ta šteta znači”, istakla je Aida Ćosić, koordinatorica Odjela besplatne pravne pomoći i psihološke podrške, Centar ženskih prava.

Sudski postupci protiv brutalnih trgovaca ljudima traju godinama, a suci im često izriču kazne manje od minimalnih navodeći nerazumne “olakšavajuće okolnosti”. Brojni trgovci ljudima izbjegavaju zatvorsku kaznu korištenjem zakona koji im je omogućio da otkupe izlazak iz zatvora do jedne godine plaćajući 100 KM za dan. Među rijetkim svijetlim slučajevima u pravosuđu je presuda Aganistancima nadimaka “Bokser” i “Tigar” koje je Sud BiH za teško seksualno zlostavljenje maloljetnika i trgovinu ljudima osudio na ukupnu kaznu od 21 godine zatvora.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad