Tri vjerska posta, jedna zajednička poruka: Ustrajnost, pokajanje i ljubav

Završen je četvrti dan ramazana, svetog mjeseca za muslimane. Brojni vjernici svakodnevno poste, odriču se hrane i pića i svih drugih tjelesnih užitaka od zore do zalaska sunca. Radost zbog ramazana osjetna je na svakom koraku.

Halim Hadžimuratović:

"Ovo je za mene dan kada se najviše osjećam sretnim što sam još živ i što mogu još malo ovo da doživim. Meni je ramazan u životu nešto što sam iz tradicije mojih roditelja i moje porodice prenio. Djeca me ne razumiju, kažu babo nemoj ovo, nemoj ono, ja kažem sutra kad bih umro ja bih ramazan postio."

Elvir Duranović kaže da mu posebno zadovoljstvo predstavlja klanjanje teravih-namaza u džamijama.

Elvir Duranović:

"Vidjećete u gradovima u kojima su Bošnjaci u većini, da je dan miran, ali je zato noć izuzetno živa, upravo zbog toga što su vjernici nakon iftara dužni da dođu u džamiju klanjaju jaciju namaz, nakon toga i teraviju poslije čega slijede ramazanska druženja. Ramazan povezuje ovaj i onaj svijet učeći čovjeka da je njegovo mjesto kod Boga u onoj mjeri blizu Boga ukoliko je on blizu čovjeka i ispunjavanja njegovih potreba."

Samo dva dana nakon početka ramazana, počeo je i pravoslavni Vaskršnji post. Najduži pravoslavni post, koji traje 7 sedmica, naziva se još i Veliki ili Časni, jer obuhvata vrijeme stradanja Isusa Hrista. Do najradosnijeg hrišćanskog praznika, Vaskrsa, vjernici se uzdržavaju od hrane životinjskog porijekla. Post je period pokajanja, praštanja i molitve, a priprema za njega počinje sedmicu dana ranije.

Marinko Perović:

"Kažu, ko bude sudio, biće mu suđeno, ko bude praštao, biće mu oprošteno. Imali smo nedelju praštanja i kroz čitav post trebamo da oprosti, jer nikad ne znamo ko kroz kakve probleme prolazi, šta mu je u porodici, šta mu se dešava na poslu. Jer zemaljski život je jedna stanica gdje nas na drugom svijetu čeka vječni život."

Uskrs s radošću iščekuju i katolički vjernici. Petog marta započinje korizma, četrdesetodnevna priprava za veliki praznik. Tog dana, katolici se posipaju pepelom od blagoslovljenih maslinovih ili palminih grančica. Simbol je to pokajanja i spremnosti na novi život.

Mile Babić:

"Čovjek mora težiti da postane novi čovjek. Za nas kršćane je Isus Hrist novi čovjek, mi smo pozvani da živimo onako kako je Isus živio. Važno je da mi kršćani mijenjamo sebe, a ne druge. Kad promijenimo sebe, onda indirektno omogućujemo i drugima da mogu mijenjati svoje slobode. Vrlo je važna promjena na bolje."

Vjeru u bolje sutra, ovih dana osjećaju svi vjernici. Mlađi se nadaju boljoj budućnosti, stariji se prisjećaju ljepše, zajedničke prošlosti.

Halim Hadžimuratović:

"Ja sam odgajan u takvom duhu, gdje sam više pojeo kolača, i onih za koje nisam ni znao da postoje u takvim porodicama gdje sam sa svojim drugovima iz osnovne i srednje škole dijelio tu radost Božića, Vaskrsa, Uskrsa, svih slava koje su se slavile, gdje smo se družili i tako. To u meni ostaje."

Marinko Perović:

"Želim svima da istrajemo do kraja, jer vjera je ljubav. Svim muslimanima, katolicima, pravoslavcima želim da istraju do kraja i da nam Bog da svako dobro."

Upravo su tri posta, koja istovremeno traju u BiH, dokaz dugogodišnjeg zajedničkog života. Oni su poživ na suživot, ali i putokaz u kom pravcu trebamo ići u budućnosti.