"Pristojan grad nestao u BiH tokom covida, a hiljade ih nije trebalo umrijeti"

Da li je neko trebao odgovarati za sve što se dešavalo? 12.000 srmti koje se nisu morale desiti?

Mislim da riječ prekomjerna nije u duhu našeg jezika, čudan je prijevod. Mnoge od tih smrti se nisu mogle spriječiti i morale su se desiti. Tu se radi o načinu izračuna jer je naš zdravstveni sistem potkapacitiran i slabo organiziran, mi ne prijavljujemo te zarazne bolesti. Na osnovu tih prijava se stvaraju dalje strategije, znamo koliko je ljudi umrlo itd. Ova studija je rađena po evropskim standardima, a u Evropi se puno preciznije prijavljuju smrti od zarazne bolesti nego što je kod nas. Ti podaci su praktično isti kao i u Evropi.

Znači li to da nije sve prijavljivano? Studija analizira podatke o smrtnosti od svih uzroka u periodu od 2020. do 2022. godine u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i ukazuje na stvarni utjecaj pandemije koronavirusa, sugerišući da je smrtnost bila znatno veća od službeno prijavljenih smrtnih slučajeva od COVID-19, uključujući i među mlađim odraslim osobama?

Ovdje su analizirane sve prijave o smrti koje su se desile u petogodišnjem periodu, uključujući dvije godine covida. Tražilo se koliko je više ljudi umrlo u godinama covida nego u prosjeku ovih pet godina i to je ta prekomjerna smrtnost. Računaju se dva parametra - očekivana smrtnost i višak smrtnosti. Ta prekomjerna smrtnost je razlika između ta dva parametra. U ovoj studiji je nađeno da je kod nas napravljeno dosta propusta. Mi nemamo službu mrtvozornika. Trebali bi biti profesionalci koji ustanovljuju smrt i prijavljuju bolest. U kartonima smrti nije bilo u kojem mjesecu je umro, onda uzroci smrti su bili neprecizni i nisu odgovarali istini. Veliki broj ljudi koji je umro od covida van bolničkog sistema zbog te komplicirane sahrane i fame o covidu nisu prijavljeni da je od covida i to nije ušlo u broj. Taj broj je duplo veći po svim svjetskim standarima i trebao bi da iznosi oko 24.000 ljudi. To je jedan pristojan grad u BiH koji nestao za vrijeme covida.

Civilizacijska sramota BiH, najveći broj umrlih zbog politike

Je li morao nestati jedan pristojan grad za vrijeme covida?

Sigurno na hiljade ljudi nije trebalo umrijeti. Umrli su zbog naše slabosti, organizacije sistema, zbog toga što je covid prepušten samo zdravstvenim profesionalcima, a on je samo 50 posto u rukama zdravstva. To je posao medija, političara prije svega. Moram naglasiti da je najveći problem u BiH i najveći broj nepotrebnih smrti zbog politike jer mi smo jedina država u svijetu koja nije imala ministarstvo zdravstva na državnom nivou koje bi ujednačavalo mjere koje se provode u entitetima i Brčko distriktu. Kada se desilo da se u jednom dijelu BiH uvode mjere, onda su ljudi išli u drugi dio, provodili se po kafana ljudi i onda su se zaražavali i prenosili covid. Neujednačene mjere su civilizacijska sramota.

Strašno to zvuči kada čuju članovi porodica preminulih da je bio bahat odnos sistema i nadležnih koji je doveo do toga?

Ne samo političari. Mi zdravstveni radnici smo bili potkapacitirani, nismo bili ni dovoljno educirani niti smo imali dovoljno ljudi na raspolaganju. Uloga vas medija je bila bitna. Hvala vam što ste omogućili. Siguran sam da sam preko medija spasio barem jedan ljudski život.

"Covid se ponovo može vratiti u onom obliku, a mi zaključke nismo izvukli"

Šta još nemamo, a važno je imati?

U covidu nismo imali obdukcija. Mi godišnje imamo stotinjak. Obdukcija je jedina prava da možemo biti sto posto sigurni da smo upisali u karton smrti pravi uzrok smrti. Treba povećati broj obdukcija da bi imali što više tačnih dijagnoza i znali od čega nam ljudi umiru. Treba se formirati, ukoliko je to političko oportuno, ministarstvo na državnom nivou. Mi sada imamo mogućnost u Ministarstvu civilnih poslova formiratri ad hoc ministarstvo, ali moramo odmah sada pripremiti ko će biti u tom ministarstvu, koga regrutovati, koje vrste stručnjaka, ko će to finansirati tako da kada dođe do toga imamo sve pripremljeno i da se možemo brzo organizirati, da ne ponavljamo ovu grešku. Mi inače iz tih katastrofa, požara, zemljotresa, poplava, infektivnih bolesti, na kraju iz genocida - ne izvlačimo nikakve zaključke. Ne predviđamo aktima ustanove koje će se baviti time da do toga ne dođe. Ne trebamo se moliti Bogu da do toga ne dođe nego učiniti sve da ako do toga dođe broj žrtava bude manje. Tako u Jablanici, nije trebalo toliko žrtava da ode. Imamo zemljotrese u Japanu gdje niko ne gine, a kod nas manji zemljotres kad se desi imamo velike probleme. Covida još imamo, od ukupnih akutnih respiratornih infekcija od 3 do 7 posto je covid, on nije nestao. Ali treba da bude pod našom kontrolom. Blaži su oblici jer smo podigli kolektivni imunitet na viši nivo. U KS je, kažu neki podaci, do 70 posto ljudi primilo vakcinu, 30 posto ljudi je prebolilo covid, a da nije ni znalo. Ova populacija još ima ta antitijela i zbog toga covid koji se javlja, a i sam virus je promijenio ćud, ne predstavlja veliku prijetnju za zdravstveni sistem. Ali i dalje zahtijeva nadzor jer se može ponovo vratiti kao što je bio, a nekada će se vratiti ako ne ta druga pandemija. Moramo pripremiti da te žrtve budu što manje.

Šta u praksi znači potkapacitiranost zdravstvenog osoblja?

Ljudi koji stvaraju te strategije su epidemiolozi, a epidemiologa kada je počela pandemija nije bilo ispod 50 posto od koliko ih je trebalo. Ta specijalizacija nije raspisivana. S druge strane, i ovi epidemiolozi su više pažnje pridavali visokom šećeru, tlaku itd, ako izuzmemo HIV/AIDS, nisu se bavili zaraznim bolestima. Falilo je infektologa, koordinacija i mikrobiologa... U Engleskoj kao stranac možete raditi sve osim epidemiloga jer je to državna specijalizacija. U bivšoj Jugoslaviji epidemiolozi nisu mogli otvoriti privatnu praksu jer su smatrani izričitim državnim službenicima koji trebaju da brinu o javnom zdravlju svih građana.

Dešava li se u praksi da doktori odvraćaju pacijente od vakcine?

Kako da ne.

Koje su najvažnije lekcije koje smo morali naučiti iz doba pandemije?

Mi ljekari smo naučili da je naš značaj ispod 50 posto u ovakvim katastrofama, veći značaj je privrede, ukupnog društva, pojedinaca jer su nas slušali pacijenti koji su se uglavnom pridržavali mjera koje smo donosili i hvala im. Ne smijemo zaboraviti na ekonomski dio, imali smo jako puno donatora koji su nam pomogli da se odbranimo i ne dozvolimo pad zdravstvenog sistema. Bez obzira što imamo puno nepotrebnih smrti, imali smo relativno dobar zdravstveni sistem sačuvan iz onog sistema koji je omogućio da prekomjernu smrtnost imamo na nivou EU.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje