Udruženje žrtava i svjedoka genocida: Krajina je samu sebe odbranila, a Hrvatska je u njoj imala ključnog saveznika

U saopćenju naslovljenom „Geografija duga, a selektivno pamćenje kratko: Ko je koga spasio na kapiji Krajine?“ iz Udruženja navode da takav narativ zanemaruje širi historijski kontekst i ulogu Bihaćkog okruga u događajima od 1991. do 1995. godine.

Prema njihovom stavu, odnos Bihaća i Hrvatske bio je dvosmjeran i zasnovan na zajedničkom interesu za opstanak, a ne na jednostranoj pomoći.

Podsjećaju na događaje iz 1991. godine

Iz Udruženja navode da historija ne počinje 4. augusta 1995. godine, već mnogo ranije, te podsjećaju na period kada su područje Hrvatske napadale JNA i pobunjene srpske snage.

Tvrde da je Bihaćki okrug tada prihvatio desetine hiljada hrvatskih civila iz Slunja, Rakovice i Plitvica, pružajući im smještaj, hranu i zdravstvenu zaštitu u Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši.

Navode i da su preko teritorije Bihaćkog okruga prihvaćeni, zbrinuti i evakuisani pripadnici Hrvatske vojske i MUP-a Hrvatske koji su se našli u okruženju.

Prema ocjeni Udruženja, da Bosna i Hercegovina tada nije odbila ostanak u „krnjoj Jugoslaviji“, hrvatska teritorija bila bi izložena još većem vojnom pritisku.

„Bihać nije bio pasivna enklava“

U saopćenju se navodi da Bihać nije opstao samo zahvaljujući pomoći izvana, već prvenstveno djelovanjem Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Iz Udruženja ističu da su borci Petog korpusa, pod komandom generala Atifa Dudakovića, zajedno s lokalnim jedinicama HVO-a, branili Bihaćki okrug tokom višegodišnje opsade.

„Bihać nije pao tokom tri godine nadljudskih pritisaka jer ga je branio i odbranio Peti korpus Armije RBiH pod komandom generala Atifa Dudakovića, zajedno sa lokalnim HVO-om“, navodi se u saopćenju.

Dodaju da su u augustu 1995. godine snage Petog korpusa istovremeno pokrenule kontraofanzivu, vezale znatne neprijateljske snage i napredovale prema granici s Hrvatskom.

Zbog toga, prema njihovom stavu, deblokada Bihaća nije bila „spašavanje bespomoćnih“, nego koordinisana vojna operacija dvaju saveznika.

„Deblokada Bihaća bila je i interes Hrvatske“

Iz Udruženja tvrde da deblokada Bihaća za Hrvatsku nije bila čin isključivog altruizma, nego i važan geostrateški interes.

Navode da bi pad Bihaća omogućio povezivanje Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine na velikom prostoru, čime bi Hrvatska dobila dug i teško odbranjiv front.

Prema njihovom stavu, opstanak Bihaća spriječio je takav razvoj događaja i doprinio uspjehu operacije „Oluja“.

„Opstanak Bihaća bio je klin koji je držao srpske snage razdvojenim i koji je omogućio da ‘Oluja’ traje svega nekoliko dana, umjesto nekoliko mjeseci ili godina“, navodi se u saopćenju.

„Niko nikome nije ostao dužan“

Udruženje zaključuje da se uloga Hrvatske u deblokadi Bihaća ne osporava, ali da se istovremeno ne smije brisati doprinos Petog korpusa i pomoć koju je Krajina pružala Hrvatskoj od 1991. godine.

„Mi vaše učešće u deblokadi poštujemo i ne poričemo. Ali ne dozvoljavamo da se brisanjem Petog korpusa i prešućivanjem 1991. godine naša trogodišnja krv i ponos pretvaraju u tuđi politički kusur“, poručili su.

Na kraju su naveli da je Krajina samu sebe odbranila, dok je Hrvatska u njoj imala saveznika bez kojeg, prema njihovoj ocjeni, ni današnja sloboda Hrvatske ne bi bila moguća.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad