Ime Arman Soldin odjeknulo je u svijetu tog devetog maja. "Hvala za istinu", poručivalo se ovom reporteru sa skoro svih krajeva zdravog razuma. Ostaje zahvalnost i na hrabrosti i ustrajnosti na priči o običnom čovjeku, o onome čije male želje i velike muke bi zauvijek ostale samo njegove da se nije našao pred Armanom. A Arman ih je odlično razumio. I samog su ga, još kao bebu, roditelji izvukli iz užasa rata u Bosni i Hercegovini. Nakon toga ga ništa nije zaustavilo. Živio je u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Bosni i Hercegovini, Italiji, Ukrajini - a oni koje je sreo na svom, možda kratkom, ali skoro pa nestvarnom putu - danas će ga ispratiti na posljednji počinak. Razgovarali smo sa porodicom, prijateljima i kolegama sa ukrajinskog terena i svima je jedno zajedničko: O Armanu se priča kroz smijeh i suze istovremeno.

S nekima je dijelio trenutke odrastanja, s nekima noćne more. Možda uz različita iskustva – ali Arman je osoba koju će i porodica i prijatelji i kolege opisati na skoro identičan način.

“Bio je neustrašiv”, priča nam danas njegova starija sestra Ena, prije nego će se pridružiti komemoraciji bratu koja se održava u francuskom Rennesu.

Ona se, kaže, ni ne sjeća svog života bez Armana, koji “nikada nije bio teret roditeljima, niti je imao zahtjeve kao druga djeca”.

Nije ih opterećivao čak i kada je bio na prvim linijama borbe u Ukrajini.

“Ma, nemojte se sekirati, govorio nam je. Nismo mu smjeli reći ni da se pazi. Kolege su nam poslije prepričale da je toliko obziran bio prema običnim ljudima koje je sretao u ratu – da bi ih snimao mobitelom, umjesto kamerom, kako ih ne bi plašio, kako bi se oni osjećali ugodnije…”, govori Ena, kroz smijeh i suze istovremeno.

I sestra je potvrdila ono što kolege govore već dugo, ono što je i sam govorio za N1: Najviše su ga doticale priče izbjeglica.

Svjedočenje sarajevskog reportera koji kroz objektiv prati rat u Ukrajini

“Ali, stopostotno mogu reći da on nikada nije bio sretniji, ispunjeniji i zadovoljnjiji svojim odlukama… A otkad se desilo to što se desilo – samo proklinjem ratove, sile, oružje…”, rekla je Ena.

Arman nikada nije bio bez plana za nešto lijepo. Nikada nikoga nije ispuštao iz vida. Tako je, tokom ovog mjeseca prilikom kratkog napuštanja Ukrajine, planirao doći mami i bratu na rođendan. Nisu ga dočekali.

I jedan od najboljih prijatelja, Lucas Colin, u razgovoru za N1 tvrdi isto- Arman je pronašao smisao posla u Ukrajini. I nikada nikoga nije ispuštao iz vida.

“Mislim da sam jedini prijatelj koji ga je vidio kako plače… Volio je ljubavne priče i slične stvari. Usprkos tome – bio je čovjek koji je uvijek imao spremnu dobru šalu, uvijek vas je mogao nasmijati, bio je lider koji nas je sve okupljao. To on i danas zapravo radi”, primjetio je Lucas uoči Armanovog ispraćaja.

Lucas otkriva još nešto – Arman je želio biti i komičar, želio je ići i na časove komedije – činiti sve kako bi nasmijavao ljude.

Tokom više od godinu dana svjedočio je paklu i strahotama koji prolazi ukrajinski narod – i samo je jednom prijateljima rekao da je bio uplašen.

Dok je Lucas Armana poznavao i iz nekih boljih vremena, Daphne i Elizabeth, kao ratne reporterke, upoznale su ga u najizazovnijim.

Daphne pamti i trenutak kada je Armana prvi put vidjela. Bilo je to na napornoj i iscrpnoj obuci za izvještavanje tokom rata.

“Odmah sam vidjela da je on stvoren za to! Njemu je to bilo prirodno – bio je hrabar i fokusiran. U stresnom okruženju – on se smiješio i pričao šale. Pomislila sam kako ga ne znam, ali ako budem izvještavala o ratu, željela bih biti u njegovom timu! Na kraju kad je stigao u Kijev gdje sam ga čekala, taj dan padao je snijeg, a kad sam ga ugledala – kao da je granulo sunce uslijed noćne more!”, govori Armanova saradnica kroz osmijeh.

Elizabeth, AFP-ova reporterka koja je i sama izbjeglica, upoznala je Armana u Donbasu.

Rekao joj je: “Znaš, i ja sam bio izbjeglica kao ti. Zato mi je važno da se zna šta se dešava.”

U svemu tome – imao je, kaže Elizabeth, nevjerovatan osjećaj za ljepotu.

“Sad još više želim da znam o tome šta se Armanu dešavalo u djetinstvu u Sarajevu i Bosni i Hercegovini”, dodala je Daphne, jer kaže, tek nakon što ih je napustio – imale su priliku da čuju kompletnu priču kroz koju je prošao u djetinstvu.

A nakon svega što je prošao i u djetinstvu i poslije njega, nakon svega što je ostavio i zabilježio – ostaje samo pitanje: Da li neki ljudi uopšte umiru?

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad