Kompanija Viaduct bez zaposlenih i bez izgrađenih hidrocentrala s računima koji su bili blokirani - ipak je dobila presudu protiv Bosne i Hercegovine tešku više od 110 miliona KM. Taj dug svakim danom raste.
Viaduct je kompanija iz Slovenije koju vode Boris Goljevšček i Vladimir Zevnik. Firma je formalno registrovana za građevinske projekte te se reference ove kompanije ograničavaju uglavnom na izgradnju manjih stambenih objekata, kuća i vikendica. Skoro više od 15 godina ta kompanija je u “statusu mirovanja” i nema nijednog prijavljenog zaposlenog radnika.
Viaduct je na tržište BiH ušao 2004. godine, kada je Vlada Republike Srpske raspisala i dodijelila koncesiju za izgradnju hidroelektrana na rijeci Vrbas.
Za izgradnju hidrocentrale u BiH, Viaduct je osnovao zavisno preduzeće HES Vrbas a.d. Banja Luka. Ovo koncesiono preduzeće registrovano je 27. jula 2004. godine, sa osnivačem Viaduct koji je imao 99% udjela u vlasništvu, dok je preostalih 1% pripadalo firmi “Građevinar” Kraljevo iz Srbije.
Neposredno po dobijanju koncesije, došlo je do promjene vlasničke strukture HES Vrbasa. Uz saglasnost Komisije za koncesije Republike Srpske u decembru 2004. HES Vrbas je prenio 79% svojih prava i beneficija na njemačku kompaniju MBB WS Energy GmbH iz Minhena.
Struktura vlasništva HES Vrbasa bila je sljedeća: MBB WS Energy – 79%, Viaduct (Portorož) – 20%, te Građevinar Kraljevo – 1%.
Većinski vlasnik, njemački MBB tada je dostavio garanciju za projekat od približno 1,03 miliona eura, odnosno za ispunjenje početnih uslova iz koncesionog ugovora. Međutim, ova garancija bila je višestruko manja od obaveza – samo troškovi eksproprijacije zemljišta procijenjeni su na oko 4,7 miliona eura, a izmještanje puteva na oko 14,5 miliona eura.
Garancija nestala, a hidrocentrale nikad nisu ni izgrađene
Kako su Nezavisne pisale još 2016. godine ta garancija je trebala biti obezbijeđena i deponovana u Ministarstvu Finansija RS, ali kada su novinari Nezavisnih pokušali dobiti uvid u garanciju odgovor je bio da garancija nije kod njih, kao i da to ministarstvo nema obavezu čuvanja garancija.
Kasnije je utvrđeno da niko od nadležnih u Vladi Republike Srpske nije mogao da predoči gdje se ta garancija nalazi, što je izazvalo sumnje u ozbiljnost investitora, ali i nadzor Vlade nad projektom.
Simptomatično je bilo i to da je osnovni kapital kompanije HES Vrbasa bio samo 51.000 KM, što znači da se praktično čitava investicija (procijenjena na oko 165 miliona eura) trebala finansirati zaduživanjem. A, da je kapacitet te firme osnovane u BiH bio ograničen potvrđuje i podatak da im je 2005. godine, prema evidenciji Centralne banke BiH, račun bio blokiran.
Ugovor o koncesiji između Vlade Republike Srpske i preduzeća HES Vrbas Banja Luka potpisan je u novembru 2004. godine te je HES Vrbas dobio pravo da gradi i upravlja sa dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas – HE “Krupa” instalisane snage 48,5 MW i HE “Banja Luka – niska” snage 37,2 MW.
Vlada Republike Srpske je u trenutku zaključenja ugovora predstavljala HES Vrbas kao velikog investitora i najavljivala investiciju od oko 165 miliona eura. Ugovor je potpisao tadašnji premijer Republike Srpske Dragan Mikerević. Državni nivo BiH nije bio direktno uključen u ovaj ugovor jer radilo se o koncesiji koju je dodijelio entitet RS, što će kasnije imati implikacije u pravnim sporovima.
Koncesioni plan je predviđao izgradnju dvije hidroelektrane srednje veličine na toku Vrbasa južno od Banjaluke. U praksi, realizacija projekta je zapela već u početnim fazama i nijedna hidroelektrana nije izgrađena. Nakon potpisivanja ugovora krajem 2004. godine HES Vrbas je uradio određene pripremne aktivnosti. Međutim, građani Banjaluke i okolnih naselja snažno su se usprotivili izgradnji brana na Vrbasu zbog straha od potapanja kanjona i ekoloških posljedica. Već 2005. i 2006. godine organizovani su masovni protesti građana i formirana je koalicija od preko 20 nevladinih organizacija pod nazivom “Koalicija za zaštitu Vrbasa”
Investitor bez novca
Paralelno s otporom javnosti, ispostavilo se da Viaduct/HES Vrbas nije ispunio finansijske obaveze predviđene ugovorom. Novac koji su dali kao garanciju (nešto više od milion eura) je bio simboličan u odnosu na potrebna sredstva, a dokaz o zatvorenoj finansijskoj konstrukciji nikad nije dostavljen Vladi Republike Srpske.
Također, podaci Centralne banke pokazuju da je firmi više puta bio račun blokiran, odnosno da nije bila likvidna. Od samog početka investitor nije bio u stanju da pokrene gradnju: nije izvršena eksproprijacija zemljišta, niti izgradnja pristupnih puteva i premještanje magistrale M-16, a to su bili preduslovi za gradnju.
Projekat je godinama stagnirao i Vlada RS 2013. godine dodjeljuje koncesiju za izgradnju HE “Bočac 2” Elektroprivredi RS, samo nekoliko kilometara uzvodno od planirane HE “Krupa”. Ova nova hidroelektrana Bočac 2 bila je znatno manjeg obima, ali je zahvatila isti vodotok i prostor, što bi ugrozilo slovenačku hidroelektranu ako bi ona ikada bila izgrađena.
Prema pisanju Capitala, Republika Srpska je potpisivanjem ugovora sa Elektroprivredom RS praktično prekršila ekskluzivitet prvobitne koncesije a uz to je i bez javnog tendera ustupila dio hidroenergetskog potencijala Vrbasu svom preduzeću, čineći izgradnju slovenačkih elektrana neostvarivom. Time su Slovencima otvorili put ka sporu.
Viaduct je pokušao postići sporazumni raskid ugovora s Vladom RS. Navodno, nudili su nagodbu, odnosno da odustanu od koncesije uz naknadu štete. Vlada RS je to odbila i nije bila voljna platiti za raskid ugovora.
HES Vrbas je u septembru 2015. zvanično uputio Obavještenje o raskidu koncesionog ugovora i time je projekat izgradnje hidrocentrala zvanično napušten, a slovenački investitor je najavio da će pravdu potražiti sudskim putem.
Nakon raskida koncesije, uslijedio je višegodišnji pravni spor.
Tužba državi za nikad izgrađene hidrocentrale i neodgovornost vlasti RS
Odmah po raskidu ugovora, još 2015. godine advokati HES Vrbasa dostavili su odštetni zahtjev od 46 miliona KM prema Vladi RS na ime ulaganja i izgubljene dobiti. Taj iznos odgovarao je šteti koju je investitor procijenio zbog neispunjenih obaveza Republike Srpske iz koncesije. Vlada RS nije prihvatila ponudu za nagodbu.
Nakon toga, pozivajući se na bilateralni Sporazum o zaštiti investicija između BiH i Slovenije, Viaduct d.o.o. Portorož i njegovi vlasnici Boris Goljevšček i Vladimir Zevnik podnijeli su tužbu protiv države BiH pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Vašingtonu. Tužba je formalno registrovana 2016. godine (ICSID Case No. ARB/16/36) i obuhvatila je zahtjev za naknadu štete zbog oduzimanja koncesionog prava i onemogućavanja investicije.
Budući da entitet RS nema međunarodni pravni subjektivitet, tužba je morala biti usmjerena protiv države BiH. Prema medijskim izvještajima, investitora je zastupala međunarodna advokatska kuća “Scrantom Dulles International” iz Vašingtona, kao i bh. advokatska kancelarija Baroš iz Banjaluke, što je također zanimljivo.
Slovence brane advokati iz BiH, a ne zna se ko brani BiH
Tokom arbitraže, Vijeće ministara BiH i Vlada Republike Srpske su 2017. potpisali poseban sporazum kojim je utvrđeno da će RS snositi sve troškove i eventualne obaveze proizašle iz arbitražnog postupka, a sporazum je potpisala tada premijerka RS Željka Cvijanović.
Na osnovu toga, Pravobranilaštvo BiH je prepustilo vođenje spora institucijama Republike Srpske. Za taj posao RS je angažovala drugi pravni tim, čije detalje vlasti RS nikada nisu potpuno transparentno objavile. Tačnije, nije poznato ko je branio BiH pred sudom u Americi.
Arbitražni postupak je okončan nakon nekoliko godina. ICSID tribunal je 18. aprila 2022. donio konačnu presudu u korist investitora Viaduct i utvrdio da je Bosna i Hercegovina (odnosno njeni entitetski organi) povrijedila odredbe sporazuma o zaštiti ulaganja, posebno obavezu pravičnog i jednakog tretmana (FET) investicije. U obrazloženju se navodi da je Vlada RS odbijanjem izdavanja neophodnih dozvola, neodobravanjem izmijenjenog projekta, te dodjelom koncesije konkurentskom entitetskom preduzeću bez tendera, onemogućila investitoru realizaciju projekta, čime je prekršila međunarodne obaveze.
Dug veći iz dana u dan
BiH je proglašena odgovornom te je Tribunal naložio isplatu odštete. Procijenjena šteta obuhvatala je ulaganja Viaducta, izgubljenu dobit i kamate. Prema dostupnim informacijama, dosuđeni iznos glavnice bio je oko 39 miliona eura, uz obračun zateznih kamata od datuma raskida ugovora. Takođe, BiH je obavezana na pokriće određenih troškova arbitraže. Nakon ove presude, dug prema Viaductu je počeo rasti zbog kamata.
Kamata koja se dnevno akumulira iznosi oko 9.500 eura dnevno. Procjenjuje se da je BiH sada dužna nešto više od 140 miliona konvertibilnih maraka.
POVEZANE VIJESTI
Budući da Viaduct do sredine 2023. nije dobio isplatu, pokrenuo je korake za prisilnu naplatu odštete. Početkom 2025. godine slovenačka strana je uspjela ishoditi sudski nalog za zapljenu sredstava koje Eurocontrol (Evropska organizacija za kontrolu letenja) treba da isplati BiH.
Novac iz državnog trezora za dug?
Eurocontrol redovno transferiše novac agenciji BHANSA kao naknadu za pružanje usluga u vazdušnom prostoru BiH. Po nalogu suda (pretpostavlja se u Belgiji ili Sloveniji), Eurocontrol je obustavio isplate prema BHANSA-i kao rezultat arbitražne presude u korist Viaducta.
Vijeće ministara je krajem marta donijelo odluku da se pristupi izmirenju duga prema Viaductu. Plan je bio da se novac isplati iz državnog trezora, ali je u ponedjeljak na vanrednoj sjednici Fiskalnog vijeća Bosne i Hercegovine blokiran prijedlog da se dug bh. entiteta RS prema ovoj slovenačkoj firmi isplati iz državnog budžeta.
Inače, u maju 2024. godine Ministarstvo unutrašnjih poslova RS je podnijelo izvještaj Republičkom javnom tužilaštvu protiv tri fizička lica (neimenovana) i pravnog lica “Viaduct”. U izvještaju se navodi sumnja da su osumnjičeni počinili zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja, čime su oštetili budžet RS za 76 miliona KM.
Istražuje se da li je prilikom ugovaranja ili raskida koncesije bilo nezakonitih radnji. Optužnice nisu podignute, a nisu nikad objavljena ni imena osumnjičenih. Mnogi ovaj potez vlasti RS tumače kao pokušaj da se odgovornost prebaci na pojedince ili investitora, umjesto na institucije Republike Srpske koje su donosile sporne odluke.
Više o ovoj temi čitajte ovdje.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare