"Vjerujem da ima pametnih i dobrih muškaraca, ali se vješto skrivaju"

Spisateljica Vedrana Rudan, koja je trenutno u Beogradu na promociji novog izdanja svoje knjige "Crnci u Firenci", poručila je da voli 8. mart otkako više ne živi u Jugoslaviji - jer u Jugoslaviji su žene iole bile ravnopravne sa muškarcima, a sada uopšte nisu. Stoga, prema njenom mišljenju, barem taj jedan dan nek pripada ženama.

„Ja sam 8. mart mrzila dok sam živjela u Jugoslaviji, jer smo tada ipak bile negdje ravnopravne sa muškarcima. Danas ga volim jer je to moj dan, ja sam žena, a mi smo potpuno na dnu, neravnopravne i tretirane kao smeće, pa onda neka taj jedna dan bude naš dan. Ko zna, možda u Srbiji nijedan mužjak neće ubiti nijednu ženu, možda i zlostavljači i ubice slave 8. mart“, rekla je Vedrana Rudan.

U tako teškim okolnosima, žene su načelno spremne da pomognu jedne drugima, ali žrtva je žrtva i nijedna žrtva nema snage i vremena da pomogne drugoj, dodala je ona.

„Žene pomoć treba da dobiju od pametnih i dobrih muškaraca. Vjerujem da ih ima, ali se vješto skrivaju“, rekla je.

Sve će to jednog dana biti nostalgija

Što se tiče svoje knjige „Crnci u Firenci“, Rudan je objasnila da je više puta bila u tom gradu i da je fascinira kako ondašnji kako je rekla, „crnci, koji ne postoje kao ljuska bića“, uporno prodaju kišobrane bez obzira da li je sunce ili kiša.

„Za mene je simbol ropstava i statusa sirotinje upravo crnac koji kada je sunčan dan u Firenci prodaje kišobrane“, pojasnila je.

Nadu u ljudski rod je, kaže, davno izgubila, ali da se sjeća rečenice francuske glumice Simone Signoret „sve će to jednog dana biti nostalgija“.

„Dok smo muž i ja hodali ka ovoj knjižari, držali za ruke i kretali ka knjigama, rekla sam mu da iako ovaj dan izgleda banalno, za 10 godina ćemo ga se sjećati sa nostalgijom ako budemo živi. Tako da smo odlučili, naročito u ovim godinama, da nam svaki dan bude praznik. Pokušala da i ovim svojim nesretnim junacima dam nadu da uvijek može gore. Da je svaki dan možda doživljaj, pogotovo junacima koji se bore za život još u majčinom trbuhu i nisu sigurni da li će ih ona uopšte roditi. Kako starim, na život gledam sa one ljepše strane“, rekla je.

„Srbi i Hrvati i dalje ratuju“

Godine 2006. prvi put je objavila ovu knjigu koja govori i o svim traumama koje je proizveo rat na ovim prostorima.

Rudan smatra da sud o nekom djelu može dati samo vrijeme.

„Veseli me što se ‘Crnci u Firenci’ se i danas mogu čitati kao da su napisani jučer. Sa druge strane me žalosti što se ništa nije promijenilo. Srbi i Hrvati i dalje ratuju, četnici su tamo, a mi sa druge strane kratera. To je tragično, ali zavisi kako ćemo gledati na te stvari. Makla sam se davno iz te priče i ne dijelim ljude na crne i bele“, rekla je ona.

„Kad shvatiš da slobode nema, život je lakši“

Na pitanje da li smo svjesni pojma slobode, ona odgovara da slobode nema.

„I kada shvatite da slobode nema, život je mnogo lakši. Sloboda je nešto čemu težiš – samo da pobijedimo, samo da ubijemo neprijatelja i sve će biti dobro. Mi smo se zaista sa velikim užitkom ubijali. Da li smo danas slobodni, da li smo sretni? Da li nas veseli 100.000 mrtvih Srba ili vama srce veseli 100.000 mrtvih Hrvata? Ne. Postoji samo san o slobodi“, rekla je.

Možeš sanjati o ljepšem životu, ali u međuvremenu uživaj u onom što ti je dragi Bog dao, poručila je „nevjernica“ Rudan.

„Nedavno sam rekla svojoj unuki da bih željela da se ubijem. Sve sam svoje snove ostvarila, čak i one koje nisam imala. Sad sam stara i predamnom je samo bol i patnja. A ne znam kako, bojim se tableta, jer ako ih povratim završiću u ludnici. Ona mi kaže: ‘Nono, imam rješenje. Uzmi cijev pištolja, ali stavi cijev ispod brade da budeš sigurna’. Onda sam shvatila da 14-godišnje dijete ili također misli o tome ili je od nekoga čulo. Onda sam istraživala i shvatila koliko 14-godišnjaci u Hrvatskoj znaju o tome i koliko ih se i ubilo. Smisao života nije tema staraca, to je vječna tema“, rekla je ona.

„Ljudi su izgubili svu slobodu, a psi dobili mnogo slobode“

Nije saglasna sa „nomen est omen“, tj. da njeno ime upućuje na suštinsku vedrinu.

„Davež sam privatno, ali imam smisla za humor, odlična sam glumica, znam da ljude zabavim, ali to je posao“, kazala je.

Jednom je rekla da su i ljudi i psi nekada bili slobodniji, ali sada dodaje da su u međuvremenu ljudi izgubili svu slobodu, a psi dobili mnogo slobode.

„Nema Hrvata koji nema psa, a mnogo bračnih parova ima jednu bebu i tri psa. Ljudi su spoznali veliku istinu – jedino ti životinja pruža bezuslovnu ljubav. Dijete ti pruža onoliko ljubavi koliko mu ti daš, ali pas ne kalkuliše. Mačka je već druga priča. Pas ti maše repom dao mu kost ili ne. A dijete – nema kosti, nema ni repa“, zaključila je ona.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za An droid|iPhone/iPad