Politički analitičar i stručnjak za Balkan Bodo Weber za N1 govori o politici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, "sukobu" koji postoji zbog najave intenziviranja uloge OHR-a i zašto je Kancelarija visokog predstavnika i dalje važna za državu. Također govorio je i o posljednjoj odluci sudije iz Banjaluke kojom se faktički ne priznaje mandat OHR-a.

Gospodine Weberu, da krenemo od odnosa ureda EU u BiH i OHR-a. Sve su češće izjave Johanna Sattlera o postupnom gašenju OHR-a, dok se istovremeno najavljuje intenziviranje uloge visokog predstavnika ako bude imenovan Christian Schmidt?

Kada bismo imali jasnu i jaku politiku EU prema BiH, koja bi pogurala proces integracija, ne bi uopšte postavljali pitanje kako u evropski put BiH uklopiti i koordinirati postojanje OHR-a. Došlo bi do do stabilizacije i demokratizacije BiH, vladavine prava i prirodnog gašenja OHR-a.

Danas smo u totalno drugačijoj situaciji.

Izjave protiv postojanja institucije OHR-a koje dolaze iz Delegacije EU u BiH oslikavaju sve ono što je loše, neproduktivno, u evropskoj politici prethodnih godina prema BiH.

Bojim se da je njemačka inicijativa ka guranju novog dinamičnog visokog predstavnika u osobi Christiana Schmidta, čak i ako je bila dobronamjerna, bila nespretna.

Ona je dovela do svojevrsnog košmara, odmotavanja dugogodišnje krize međunarodne politike u BiH. Izvučeni su noževi i na međunarodnoj sceni. Rusija ovaj put otvoreno ide, nastupa protiv OHR-a, kako je to činila proteklih 15 godina kao protivnik zapadne politike i progresivnog razvoja BiH u savezništvu s liderima iz Republike Srpske u koje je nedavno ušao i Dragan Čović, zajedno sa HDZ-om.

Ironično je što se na neki način i gospodin Sattler stavio u tu grupu. Imamo odvojeni rat oko OHR-a.

Koliko je realno da dođe do zatvaranja OHR-a? O tome je u našem programu govorio i Wolfgang Petritsch, bivši visoki predstavnik. Najavljuje se dolazak novog visokog predstavnika, a priča ide i u pravcu zatvaranja. Poznato je da Rusija, kao članica PIC-a, duže vrijeme insistira upravo na tome?

Naravno da ne može doći do zatvaranja OHR-a, niti su ispunjeni kriteriji 5+2, niti Rusija ima dovoljno snage da zatvori Ured visokog predstavnika. Čak iako bi bila podržana od Evropske komisije, u PIC-u nikada neće imati većinu potrebnu za gašenje OHR-a. Ovde se ne radi o pitanju gašenja OHR-a, već o borbi za novo diminiziranje OHR-a putem nominacije gdina Schmidta.

Za imenovanje je, podsjetit ću, potrebna prosta većina u PIC-u. Iako Rusija sugeriše suprotno, u Vijeću sigurnosti UN-a nema mogućnost, niti pravo veta.

No ovde je pravo pitanje, a koje u javnosti još nije aktualizirano, što sa mandatom EUFOR-a, ali i NATO-a. I to je pozadina sukoba o viskom predstavniku.

Taj rat se sada prenio na lokalni teren kroz sudiju u Banjaluci koji se stavio u položaj interpretatora čak i Dejtonskog sporazuma, međunarodnog prava i ustavnog prava, što naravno nisu njegove nadležnosti.

Može li se desiti da se ovlaštenja OHR-a prebace na kancelariju EU u BiH?

To je stari plan iz vremena kada se najavljivalo ukidanje OHR-a, još 2005. i 2006. godine. Vidjeli smo da je ta politika u potpunosti propala.

Zapad i EU su ostavili Bosnu i Hercegovinu bez smišljene politike. Evo, sada imamo prvi strateški dokument EU u proteklih 15 godina prema politici BiH. To je AVIS, ali nijedna od članica EU nije uzela papir i od toga napravila zvaničnu politiku. Sasvim suprotno

S druge strane imamo to nastojanje gdina Sattlara i SAD-a, podržano u duhu i poziciji Zagreba na žalost, posebno HDZ-a BiH, da se dođe do implementacije Mostarskog sporazuma, slobodno ću reći zloupotrebe u pregovorima oko Izbornog zakona. Pokušava se zloupotrijebiti presuda Sejdić i Finci. Da se kroz izmjenu Izbornog zakona, uz korištenje presude Ljubić, koja je sama po sebi problematična, dođe do de facto uvođenja trećeg entiteta bez promjena Ustava.

To su te dvije glavne bitke koje se ovih sedmica vode u pozadini imenovanja novog visokog predstavnika.

Da li će se spasiti misija EUFOR-a i NATO-a s jedne strane, protiv otpora Rusije, i na drugoj strani da li će lokalni predstavnici Zapada napustiti sve principe i vrijednosti EU, upustiti se u jedan prljavi “deal” i uspjeti ubijediti, predstavnike bošnjačkih stranaka, prije svega liderstvo SDA da pristanu na nešto što bi vodilo u podjele?

To je bitka koja se vodi i sve ovo što vidimo, priče oko zatvaranja OHR-a, interpretacije mandata OHR-a i nekih odluka viskog predstavnika od određenih sudija, izgleda da je ta nespretna inicijativa oko imenovanja Schmidta sve to odmotala.

Kako komentarišete izjavu koju smo čuli od sudije iz Banjaluke, Milana Blagojevića, da neće primijeniti zakon kojeg je nametnuo visoki predstavnik. Navodno da Aneks 10, kojim se definira rad OHR-a, ni u jednom članu ne daje pravo viskom predstavniku da preuzme zakonodavnu vlast u Bosni i Hercegovini, da nameće bilo koji zakon ili drugi pravni propis. Je li to zaista tačno ?

To je stara priča iz 2005. godine koju i danas čujemo iz raznih međunarodnih krugova, od vlasti u RS-u, iz Moskve. Naravno da to nije tako. Interpretator civilnog dijela Dejtonskog sporazuma je visoki predstavnik koji jeste Aneks 10 Dejtonskog sporazuma i on je na osnovu toga i ali i mandata Vijeća sigurnosti u Bonu dobio bonske ovasti. To je zamjena teza, kada mali sudija iz Banjaluke insistira da se te ingerencije ne nalaze direktno u Aneksu 10. On zna da to nema pravnu osnovu, to je antiustvano djelovanje. Čak je i Ustavni sud potvrdio te ingerencije.

Ne morate biti pravnik da možete zaključiti da sudija Okružnog suda ne može tumačiti ustavno i međunarodno pravo. I mislim da je ovo antiustavno djelovanje. Na ovo treba hitno reagovati i VSTV u novom sastavu .

Da li će se OHR vratiti politici “vi ne možete da se dogovorite, mi ćemo to umjesto vas”?

Pravi problem je u pristupu međunarodne zajednice, ne samo EU već i Amerike. Za tzv. briselsku fazu nikada nisu stvorene pretpostavke. Prije svega promjena Dejtonskog ustavnog sistema ka sistemu koji omogućuje funkcionalnu državu, vladavinu pravu.

Imamo sistem koji je jedino funkcionalan za političke elite, platformu za politiku patronata, sijanje međuetničkog straha.

Nismo dobili novu politiku jer nije bilo političke volje, definisanja zajedničke politike prema BiH.

Sve se svelo na dvije opcije tzv. “transition to ownership” – prelaz sa politike izgradnje države izvana na potpunu predaju odgovornosti lokalnim političarima u cilju nastavka procesa demokratizacije u okviru integracija BiH u EU, ili povratak na bonske ovlasti, vrijeme Paddyja Ashdowna.

Ni jedno ni drugo nisu rješenje. Prvi pristup je propao, ovaj drugi nije recept za održivu BiH.

Mi trebamo imati, kao što je nedavno kazao Valentin Inzko, treću fazu u kojoj instrumenti dejtonske BiH, EUFOR i OHR, služe da se stvori jedan povoljan ambijent, jedna sigurnosna mreža za prijetnje kao što su podrivanje Ustava, suvereniteta i teritorijalnog integriteta. To je ono što isključuje da se BiH dogodi ono najgore. Omogućuje da se stvori reformski ambijet u kojem će EU i SAD zajedno definirati principe i ciljeve reformisanje BiH, uključujući i reforme ustava.

Da izaberu građane, a ne političke elite i da krenemo progresivno u reforme.

Nadam se da će iz ovog haosa kojeg trenutno imamo, otvorenog sukoba sa Rusijom, da će EU i SAD definisati zajedno dugoročnu politiku prema BiH koju će provoditi novi visoki predstavnik, ako ga uopšte bude.

Ima li OHR snagu da kažnjava i sankcioniše? Visoki predstavnik je najavio sankcije ako NSRS ne poništi odlikovanja ratnim zločincima. Najavljene su sankcije i za sudiju Blagojevića?

Mi znamo da je od Butmirskih pregovora praktično uništen autoritet Valentina Inzka i OHR-a od predstavnika SAD-a, posebno EU, tada šefa švedske diplomatije Carla Bildta. Ova nova ofanziva Inzka očigledno dolazi u kontekstu njemačke inicijative kojom se Inzko osjeća ohrabren da ozbiljno završi svoj mandat. Bitno je da svjedočimo dugo potrebnom odmotovanju potpuno pogrešnog pravca kojim je išla politika međunarodne zajednica prema BiH. To vodi do očiglednog otvorenog sukoba, ali nadam se da je ta kriza povod i dovoljna podloga da dođemo do jedne zaista jedinstvene proaktivne politike Zapada.

Ponavljam da svjedočimo odvojenoj bitki; bitka oko OHR-a i EUFOR-a na jednoj strani, bitka za prljavi “deal” ka podjeli Bosne i Hercegovine s druge strane kroz pregovore Sattlera i Erica Nelsona sa političkim vođama Čović i Izetbegović. To sve posmatraju vlasti RS-a. Da li će to dovesti do zaključka da se mogu protiviti visokom predstavniku i u konačnici možda natjerati Zapad da odlučno stane iza OHR-a ili pak suprotno, teško je odgovoriti. Vidjet ćemo.