
Velika grupa Italijana ovih dana je u posjeti u Bosni i Hercegovini, obilaze više gradova, jer žele upoznati našu zemlju i njene ljude, prirodne ljepote, ali prvenstveno saznati više o onom što se ovdje događalo u godinama rata od 1992. do 1995. godine i učiti, kako se to ne bi ponovilo.
5000 centara Udruženja sa više od milion i dvjesta hiljada članova
Pedesetak članova Associazione Ricreativa Culturale Italiana (ARCI) najvećeg italijanskog neprofitnog udruženja koje nije povezano s Katoličkom crkvom proteklog vikenda je nakon Prijedora i Sarajeva boravilo u Srebrenici odakle idu u Bijeljinu i zatim u Tuzlu.
Vođa ove grupe je Andrea Rizza Goldstein, Srebreničanima dobro poznat lik jer u Srebrenicu i BiH dolazi već godinama i po više puta. Od 2017. godine dolazi sa organizacijom ARCI.
"Italijansko udruženje za kulturnu rekreaciju (ARCI) je najveća mreža nevladinih udruženja u Italiji osnovana 1957. godine baš sa zadaćom da radi na kulturalnom i društvenom nivou u tzv. defašistizaciji drušva preko edukativnih, kulturalnih, umjetničkih projekata, aktivnosti mladih u školama... Osnovne aktivnosti i teme na čijem jačanju radimo su ljudska prava, antifašizam, antidiskriminacija, jačanje demokratije itd. Na području Italije imamo oko 5000 kulturnih centara sa više od milion i dvjesta hiljada članova", kaže Andrea za N1.
Prije dolaska u Srebrenicu ova grupa je najprije prenoćila u Prijedoru da bi nakon toga boravili u trodnevnoj posjeti Sarajevu o čemu Andrea priča dalje:
"Prijedor je jako značajno mjesto, jer tu je čovječanstvo prvi put nakon Drugog svjetskog rata vidjelo koncentracione logore u bodljikavoj žici. Tu smo imali susrete u kojima se govorilo o posebnostima ratnih dešavanja ovdje da bismo poslije toga došli u Sarajevo. U Sarajevu smo između ostalog posjetili Muzej ratnog djetinstva, Vijećnicu, Tunel spasa, Istorijski muzej Bosne i Hercegovine, imali još neke susrete i predavanja, nakon čega smo došli u Srebrenicu."
Zadnja stanica Srebrenica
O onom šta žele sazanati više i učiti svi Italijani koje on predvodi u Srebrenici, bilo da se radi o učenicima i studentima na ekskurziji, starijim i članovima nekih organizacija Andrea govori i ovo:
"Od 2017. godine imamo ovaj projekat "Ultima tappa Srebrenica" (zadnja stanica Srebrenica) zato što mislimo da ono što se desilo u Bosni i Hercegovini, naročito Srebrenici je trebalo voditi do toga da svijet zastane i pokuša razumjeti kako se to moglo desiti i dozvoliti da se desi, jer nažalost sada gledamo da se iste stvari dešavaju u Gazi. Već godinma govorimo da puno više moramo raditi na prevenciji masovnih zločina. Svijet jeste dosta toga unapijedio. Izmislili smo ljudska prava, stalne sudove za ratne zločine, ali ipak vidimo da imamo veliki problem u sprečavanju i prevenciji genocida. To što se sada dešava u Gazi mora zanimati ove mlade zbog njihove budućnosti. Tako su najprije trebale voditi računa generacije posle Drugog svjetskog rata zašto je došlo do koncentracionih logora smrti, tako mi sada moramo saznati šta se i zašto desilo u bivšoj Jugoslaviji, zašto je došlo do krvavog rata... jer, nažalost, umjesto da to bude prošlost to se ponovo dešava u drugom obliku sa istom suštinom. Izloženi smo takvim politikama gdje neko odluči da zbog religije kojoj pripadaš, boje kože ili pogrešnog identiteta na pogrešnom mjestu, nije ti dozvoljeno da živiš, što smatramo da nije u redu", kazao je Andrea Rizza Goldstein.
On okupaciju Gaze od strane Izraela jasno i glasno imenuje genocidom bez obzira na činjenicu da je on po ocu Italijan, a majka mu je Jevrejka iz Zagreba čija gotovo cijela porodica je tokom Drugog svetskog rata ubijena u nacističkom logori smrti u Aušvicu.

Tahari Šedo je mladić rođen u Italiji čiji roditelji potiču iz Maroka. Prvi put je u Bosni i Hercegovini.
"Moji utisci su jako pozitivni, jer se vidi da je ovo bio gradić sa lijepom prirodom i razvijenom ekonomijom sa kojim se nešto desilo. U Memorijalnom centru smo saznali šta se to desilo. Nekako ipak vidim da nade za budućnost ovdje ima. Imao smo priliku vidjeti da djeca različitih nacionalnosti zajedno igraju fudbal kao i kod nas. To mi se puno svidjelo, jer sam vidjeo da su i njihovi odnosi totalno normalni kakvi trebaju i da budu. Mislim da bi se na tim prirodnim osobinama ljudi, da budu zajedno i treba graditi budućnost. Ako mogu ne obazirući se na vjeru, naciju, boju kože ili druge različitosti baviti se sportom, raditi, zašto ne bi mogli i živjeti u miru gradeći zajedničku budućnost", kaže Tahari i navodi detalj kojim je u Srebrenici bio pozitivno iznenađen:
"I kod nas u Italiji ima ljudi iz Srbije i Albanije i znam koliko su u dijaspori vreli i napeti ti njihovi odnosi, naročito u sportskim susretima. Ovdje smo fudbalsku utakmicu između Srbije i Albanije gledali u jednom kafiću gdje su bili i lokalni momci Srbi koji su na kraju aplaudirali iako je Albanija pobijedila. Nisam to nimalo očekivao. Tim sportskih duhom nezavisnim od nacionalizma sam veoma lijepo iznenađen što takođe daje nadu za budućnost."

Šejla Kadrić je preko drugarice saznala za ovu organizaciju u Italiji i studijsko putovanje koje organizuju u Bosni i Hecegovini, što ju je odmah povuklo da se pridruži i dođe saznati i naučiti nešto više o svojim korijenima budući da su njeni roditelji porijeklom iz Doboj Istoka, a Šejla je rođena u Italiji gdje i živi.
"Jako mi je interesantno bilo to da čujem više o tome šta se ovdje dešavalo. Imala sam samo informacije iz priča koje sam slušala u porodici. Želim znati više, ali iako je sve ovo bilo bolno, veoma sam sretna jer to su moje osobe, to je moj jezik, to je moja hrana...Čini mi se da sam plakala svaki dan jer mislim da baš osjećam kako je teško živjeti ovdje ali kako opet ima nade i želje da bude bolje... Evo djeca se igraju zajedno što daje nadu, ali vidim i da još ima dosta tenzija, a ja i svi ovi moji Italijani bismo željeli da naučimo nešto iz toga što se desilo i da to promijenimo na bolje", kazala je Šejla Kadrić.
Druga strana sramote EU
Program posjete ove grupe mladih u Srebrenici bio je zgusnut. Po dolasku su više informacija dobili kroz virtualnu aplikaciju Srebrenica '92.-93, drugi dan su proveli u posjeti Memorijalnom centru, trećeg dana su prije podne imali panel diskusiju sa nekoliko predavača, a popodne su bili u selu Osmače kako bi na licu mjesta vidjeli rezultate etničkog čišćenja, upoznali se malo sa ovdašnjim seoskim načinom života gdje im je bila pripremljena i večera od namirnica i poljoprivrednih proizvoda ovog kraja. Iz Srebrenice su put nastavili ka Bijeljini kako bi se upozali sa jednom temom koja nije direktno vezana za rat u Bosni već o onom što se dešava i danas.
"To je priča o migrantima kojih je puno svoj život završilo u rijeci Drini. Jedno od grobalja gdje su oni sahranjeni je u Bijeljini, a ima ih još u Bratuncu, Zvorniku, Banji Koviljači itd i to je druga strana sramote Evropske Unije, jer se ljudima ne dozvoljava ljudsko pravo na porodicu. Ti ljudi nisu umrli zbog rijeke Drine već zbog politike EU koja ima veliki problem sa poštivanjem ljudskih prava tako da želimo otvoriti i ovu temu", kaže Andrea Rizza.

Andrea Rizza Goldstein prvi put je u Srebrenicu došao privatno sa svojom djecom 2006. godine nakon dolaska u Tuzlu i početka saradnje sa rahmetli dr. Irfankom Pašagić, Srebreničankom koja je 2005. godine dobila međunarodnu nagradu italijanske Fondacije Aleksander Langer, što se od 1997. godine dodjeljuje osobama koje aktivno rade za slobodu, demokratiju, pravdu i suživot. Njenom inicijativom pokreće se prva manifestacija „Sedmica sjećanja“, najprije u okviru neformalne grupe koja ubrzo prerasta u udruženje “Prihvati Srebrenicu” (Adopt Srebrenica). Andrea tako radeći za ovu Fondaciju po više puta godišnje je dolazio ovdje najčešće kao organizator, vođa i prevodilac za grupe mladih, ali i starijih Italijana što u Bosnu i Hercegovinu dolaze na višednevne ekskurzije u kojima je nezaobilazna posjeta i Srebrenici.
Studijsko putovanje Bosnom i Hercegovinim ove grupe mladih Italijana završava se u Tuzli gdje će posjetiti Centar Međunarodne komisije za traženje nestalih (ICMP) ali i razgovarati sa Zijom Ribićem koji je kao osmogodišnjak preživio strijeljanje u Podrinju u kojem je ubijena cijela njegova porodica, ali koji uprkos svemu šalje poruke protiv mržnje, da se ljudi ne trebaju mrziti samo zbog toga što pripadaju drugoj vjeri ili naciji.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare