Zločin za koji još niko nije odgovarao: Prošle su 32 godine od ubistva osmero djece u Vitezu

Granata ispaljena sa položaja Armije RBiH ubila je brata i sestru, devetogodišnju Augustinu i 12-godišnjeg Velimira Grebenara. Poginuli su i 12-godišnji Milan i 18-godišnja Sanja Garić, također brat i sestra, te 15-godišnji Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović, kao i desetogodišnji Boris Antičević.

"Tata, spasi me" - bila je posljednja molba koju je devetogodišnja Augustina šapnula ocu, nakon što je u junu 1993., tokom rata u Bosni i Hercegovini, teško ranjena u eksploziji granate na dječijem igralištu u Vitezu.

“Kćeri moja, ne brini, ti si dobro”, odgovorio joj je on, nadajući se čudu koje će djevojčici sačuvati život.

U istom danu, na istom dječijem igralištu u gradiću u Srednjoj Bosni, Pero Grebenar izgubio je i 12-godišnjeg sina Velimira.

“Kada je puklo, istrčao sam vani bos. Vidim sina, nema trećinu glave. Uzmem Augustinu, živa je, nosim je, trčim prema ambulanti. Hitna kola voze ranjenika, a usput i nas. Doktorima kažem: ‘Spasite mi dijete, eno sam i sina izgubio'”, prisjeća se Pero u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Još šestero djece zadobilo je teške povrede, a evakuisani su u Split, gdje im je pružena medicinska pomoć.

Zločin je počinjen usred primirja između Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Armije RBiH, što dodatno naglašava njegovu okrutnost i kršenje osnovnih pravila ratovanja.

Do danas, niko nije odgovarao za ovaj masakr. Pravda za vitešku djecu nije dočekana, a porodice, udruženja i zajednica nastavljaju svoju borbu za istinu, odgovornost i trajno sjećanje na žrtve.

U znak pijeteta i sjećanja, pokrenuta je humanitarna akcija izgradnje memorijalnog centra – mjesta tišine, edukacije i opomene budućim generacijama.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad