Na vrhu Bjelašnice vrijeme se mjeri od 1894: Opservatorija srušena 1941. obnovljena 1951.

Ideja o stanici na vrhu planine potekla je iz Beča, iz tadašnjeg centralnog zavoda za meteorologiju i geomagnetizam. Austro-Ugarska je redovnu meteorološku službu u Bosni i Hercegovini uspostavila nekoliko godina nakon što je preuzela upravu nad zemljom: prve stanice, u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, počele su raditi 1879., a osnivač službe bio je Philipp Ballif.

Kamena kuća s osmatračkim tornjem

Mjerenja na Bjelašnici počela su u augustu 1894., a podaci su redovno objavljivani od januara 1895. Prvobitna kamena zgrada imala je osmatrački toranj, prostoriju za meteorološka mjerenja i dvije sobe za goste. Bečki klimatolog Julius von Hann opisao ju je kao najjugoistočniju visokoplaninsku meteorološku stanicu u Evropi i, nakon francuskog Pic du Midija, najjužniju stalnu stanicu na nekom planinskom vrhu.

Lokacija nije izabrana slučajno. Vrh je udaljen oko 25 kilometara od Sarajeva, a planina leži u Dinaridima, gdje se susreću vazdušne mase s Jadrana i iz unutrašnjosti kontinenta. Mjerenja na takvom mjestu pokazuju šta se događa u slobodnoj atmosferi, iznad magle i inverzija koje zimi pokrivaju kotline.

Te podatke iznosi pregled historije opservatorije objavljen 2002. u godišnjaku austrijskog društva Sonnblick-Verein, koje vodi opservatoriju na vrhu Sonnblicka u Alpama.

Srušena u Drugom svjetskom ratu, obnovljena 1951.

Zgrada je uništena sredinom 1941., tokom Drugog svjetskog rata. Nova opservatorija sagrađena je na istom mjestu u septembru 1951. i podsjeća na staru. Gotovo stotinu godina podataka ipak je sačuvano i danas se čuva u arhivu meteorološke službe. Opservatorija je stradala i tokom rata devedesetih, nakon kojeg je popravljena, a Federalni hidrometeorološki zavod i danas objavljuje podatke i prognoze za vrh Bjelašnice.

Niz temperaturnih mjerenja dug je više od stotinu godina, pa su ga bh. i austrijski meteorolozi 2011. analizirali i homogenizirali u zajedničkoj studiji, kako bi se iz njega mogle čitati stvarne klimatske promjene, a ne posljedice zamjene instrumenata i preseljenja.

Od -29,2 do 23,2 °C: kakva je klima na vrhu

Prema podacima objavljenim 2002., srednja godišnja temperatura na vrhu iznosi 1,2 °C. Januar je u prosjeku najhladniji, s -6,4 °C, a ni august, s prosječnih 9,6 °C, nije topao. Najniža izmjerena temperatura bila je -29,2 °C, 22. januara 1963., a najviša 23,2 °C, 22. jula 1988.

Godišnje padne prosječno 1.115 milimetara padavina, snježni pokrivač je dubok i dugo se zadržava, a vjetar u udarima prelazi 200 kilometara na sat. Zbog uticaja s Jadrana vrh zimi prima više padavina od istočnih Alpa, a mirnih perioda pod anticiklonom ima manje.

Bjelašnica ove jeseni: susnježica i nula stepeni

Prve pahulje na vrhu ove godine zabilježene su 22. septembra, kada je FHMZ u 11 sati izmjerio 0 °C i kada je pao prvi snijeg u BiH. Za nedjelju, 1. novembra, zavod na Bjelašnici prognozira jutarnju susnježicu i kišu poslijepodne, uz temperaturu od 0 do 1 °C.

Planina koja traži poštovanje

Vrijeme na vrhu može se promijeniti za sat. To je pokazala i tragedija iz decembra 1962., kada je snježna oluja kod Bjelašnice odnijela sedam mladih planinara, nakon čega je u bivšoj Jugoslaviji unaprijeđeno organizovano gorsko spašavanje.

Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. na Bjelašnici su održane muške alpske discipline. Danas se skija i na gornjem dijelu planine: prošle zime se u predsezoni skijalo na stazama na vrhu, uz ski-lift Kotlovi, a pretprodaja sezonskih karata za novu sezonu traje do 15. novembra.