Pandemija je uticala i na psihu ljudi. Psihijatri bilježe povećan broj ljudi koji su uplašeni, anksiozni, depresivni.

Mada i danas ima papira sa kojih se interpretiraju u najmanju ruku čudni zaključci, nekada se mnogo češće govorilo da papir trpi i podnosi sve. Sada se to može reći za online prostor namijenjen za objavu onog o čemu razmišljamo.

Sposobnost čovjeka da trpi ali i da se bori sa svojim bolima, danas je često najvidljivija baš kada tu napišemo ono što osjećamo.

Pri susretu oči u oči, pažljiviji smo s ispoljavanjem emocija i upravo tada još više se trudimo da pokažemo da je ipak sve ok.

Papirnatu potvrdu da smo bili jedni od najboljih na svijetu u ovoj pandemiji, od Svjetske zdravstvene organizacije smo dobili, rekao je nedavno premijer Novalić. S druge strane, mnogi građani, kada bi godinu dana nakon početka pandemije otišli da provjere svoje psihičko stanje, u nadležnoj ustanovi za mentalno zdravlje, “papirnatu” potvrdu da su dobro – ne bi dobili.

“Imamo zaista ogroman broj anksioznih stanja. Imamo ogroman broj depresivnih stanja, sa tendencijom suicidalnih varijanti. Povećao nam se broj hospitalizacija na psihijatrijskim klinikama, takođe primjetili smo mnogo nasilja u porodici koje ranije nije bilo u ovom obimu, i svih ostalih poremećaja mentalnog sklopa koji nisu bili tako česti u nekom prethodnom periodu”, kazala je Danijela Ostojić, psihologinja.

WHO zaključuje: Pandemija je izazvala traumu veću od one koju je uzrokovao Drugi svjetski rat. Mnogi smatraju da poređenje nije adekvatno ali je i veliki broj onih koji se boje trajnog “udaljavanja” među ljudima.

“Potreba za ljubavlju i pripadanjem, potreba za socijalnim kontaktom je urođena. Mi to imamo, i to se nikada iz nas neće izbrisati. Samo ćemo načine da iznalazimo drugačije, modifikacije ćemo da nalazimo, a dok to nalazimo mi se zapravo nalazimo u jednoj frustraciji”, kazala je Nermina Vehabović Rudež, psihologinja.

“Situacija jeste zastrašujuća u smislu da nemamo informacija, da je životno ugrožavajuća, da je neizvjesnost visoka, da ne znamo šta će se desiti, ne možemo planirati, ugrožene su naše rutine, to sve stoji. Ako osjetimo neke nove e ocije i neke nove potrebe, budimo nježnoi prema sebi, da se mi adaptiramo… Sve kolege, u centrima za mentalno zdravlje, u školama, u privatnim praksama, tu smo, da prođemo zajedno, da budemo podrška kroz tu adaptaciju ako se određena zaglavljivanja dese”, poručila je Mirjana Gavrić, psihologinja.

Da smo pisali planove za ovu godinu, imali bismo vjerovatno samo kantu više zgužvanih papira. I srce nam poput lista papira sa pogrešnim sadržajem često bude zgužvano i zgrčeno tokom ove pandemije. Strahovi mu prijete kao makaze, tjera ih nada da teška vremena u čovjeku mogu izbrusiti i dijamant.