Šta se desilo sinoć u Banja Luci? Svi portali su objavili informaciju koja se naizgled čini da je naša svakodnevnica, ali da li je zaista? Javni servis Republike Srpske koji bi trebao biti glasilo svih građana koji ga plaćaju, a plaćaju ga svi koji žive u tom entitetu, odbio je da podrži Teatar fest "Petar Kočić" zbog učešća Sarajevskog ratnog teatra na festivalu. Ne zbog kvaliteta predstave, ne zbog tematike predstave, nego zbog imena. Čak se i "prva kćerka Republike Srpske" oglasila tim povodom, što i nije neko iznenađenje. Da li je ovo predrasuda, stigmatizacija, fašizam ili realnost javnog servisa i svih nas?

Sve ovo nije čudno kad znamo u kakvoj zemlji živimo i koje i kakve politike žele da se dijelimo i mrzimo. Jasno je da iza ove odluke ne stoji RTRS nego politika koja nikad ne spava. Po društvenim mrežama su svi bili ogorčeni, ali ako se stvari pogledaju iz drugog ugla – iznenadit ćete se.

Uprkos opstrukcijama: Glumci SARTR-a nagrađeni višeminutnim aplauzom u Banjaluci

Rukovodstvo Teatar Festa “Petar Kočić” je odlučilo da se predstava “Moj sin malo sporije hoda“ Sarajevskog ratnog teatra izvede pred banjalučkom publikom bez obzira na pritisak politike i javnog servisa. To je veliki uspjeh svih normalnih ljudi. To je svijetlo u tami. To je buđenje otpora, kako god se nekome činilo da nije. Kažu da je pozorište ogledalo društva i sinoć su Banja Luka i Teatar Fest pokazali da ipak ne živimo u društvu u kojem političari žele da živimo, da se “naše “ i “njihovo“ društvo dobrano razlikuju. Teatar Fest “Petar Kočić” i SARTR su pokazali, zajedno s publikom, kako dostojanstveno, bez padanja na provokacije pobijediti sistem koji nas dijeli. Pokazali su da je kultura naša budućnost, da bez nje nema budućnosti, a ni razvoja. Da li onda nekoga čudi zašto nema kulturne politike na nivou BiH? Da li nekoga onda čudi zašto se institucije od kulturnog značaja za BiH ne finansiraju adekvatno? Da li onda nekoga čudi što je sad već bivša ministrica kulture FBiH više novca izdvajala za košnju nego za promicanje kulture u svijetu? Sve je čini se jasno.

Sve nagrade koje su došle u ovu zemlju, filmske i pozorišne nisu došle zahvaljujući državi nego pojedincima i grupama pojedinaca koji su sebe uložili u projekat u koji su vjerovali. Političari su samo došli na kraju da se slikaju i ponovo će doći, a konkretna podrška će izostati.

Teatar Fest “Petar Kočić” je učinio mali, ali važan korak u shvatanju da je ovo jedna država i da se ne mrzimo, nego desetominutnim aplauzom nagrađujemo jedni druge bez obzira kako se zovemo i odakle smo.

Pozorište je pokazalo da zaista jeste odraz društva, ali i obraz te koliko je  važno u ovakvim podijeljenim društvima.

No culture – no future!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije N1.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad