Filmska kritika
„Silent Friend“ – šta ako drveće govori, a mi smo zaboravili slušati?

Iako karijera veteranske mađarske redateljice Ildiko Enyedi traje skoro punih 40 godina, istinsku globalnu priznatost nije dobila sve do 2017. godine i fantastičnog ostvarenja "O tijelu i duši", jednog od najboljih filmova pomenute sezone i osvajača Zlatnog medvjeda za najbolji film na berlinskom filmskom festivalu.
To će djelo samo potvrditi odlike redateljičinog osebujnog stila, njenu sklonost ka kombiniranju realizma, lirsko-filozofskog načina pripovijedanja i magijskog realizma sa nerijetkim primjesama bajkovitog i nadrealnog. Na tom tragu uveliko je i njen novi film, "Silent Friend" (Tiha prijateljica), koji gradi mostove između vidljivog i nevidljivog svijeta, osjetilnog i misaonog, snovitog i stvarnog, mapirajući područja tajnih emotivnih pejsaža u našoj dubokoj podsvijesti i sve naše nedostatke koji nam ne dozvoljavaju dublju povezanost sa svijetom oko nas.
Tri vremenska perioda i jedno stablo ginkgo bilobe
Većina radnje "Tihe prijateljice" odvija se u neposrednoj blizini jednog stabla ginkgo bilobe, u botaničkoj bašti kampusa Univerziteta Marburg u Njemačkoj, tokom više od jednog vijeka, odnosno tri različita vremenska perioda. U 1908.godini prva studentkinja Marburga, Grete, suočava se sa mizoginijom profesora namjerenog da ju ponizi tokom prijemnog razgovora. U 1972.godini seoskog mladića Hannesa prijateljica i studentica Gundula nagovori da joj pomogne u istraživanju unutarnjeg života jednog cvijeta. I u 2020.godini, doktor Tony Wong, gostujući neuroznanstvenik iz Hong Konga, specijaliziran za moždanu aktivnost beba, zatekao se potpuno sam u napuštenom kampusu tokom Covid epidemije.
Odnos čovjeka i svijeta prirode
"Silent Friend" je meditativna kontemplacija o sponi i odnosu čovjeka i svijeta prirode. Namjera redateljice Ildiko Enjedi nije bila da publiku impresionira vizualnim spektaklom nalik kakvu dokumentarcu National Geographica, već da primiri um i inspirira introspektivno promišljanje o nama i svijetu koji nas okružuje.
Za film tako skromnih zahtjeva, on ima velike ambicije - pokušati nas potaći da preispitujemo sada već dobro poznatu teoriju da drveće i biljke imaju dušu i da posjeduju nešto mnogo bliže svijesti nego što se pretpostavljalo. No, sagledavanje svijeta na takav način, pogotovo poimanje da i drveće diše i komunicira nije jednostavno, ono je uvjetovano vremenom, posvećenošću ali i osamom.
Linije komunikacije između ljudi i biljaka
Redateljica Enyedi čini se da smatra, barem sudeći prema troje protagonista njena djela, da su i ljudi kao i biljke usamljena bića, ali da su linije komunikacije između nas otvorene ako smo spremni da ih slušamo.
Ujedno, riječ je vjerovatno o jedinom filmu koji je na odjavnoj špici, pored imena glavnih glumaca, naveo i imena brojnih vrsta biljaka.
Iako tema "Tihe prijateljice" ne zvuči pretjerano primjerena za formu igranog filma, mađarska autorica uspijeva svoje ideje izložiti na nepretenciozan način, elegantno miješajući vizuelno-liričnu poetiku sa neočekivanim trenucima komedije i humora.
Drveće kao nečujni svjedok ljudske povijesti
Tako da je "Tiha komunikacija" podjednako film o ljudima koliko o biljkama, u kome drveće funkcionira kao diskretni i nečujni narator i svjedok ljudske povijesti.
Vrijedi reći da u ovom triptihu nisu sve tri storije podjednako efektne i dojmljive. Dok se ona moderna čini najkompletnijom, ostalim dvjema ipak nedostaje fokusiranosti i emotivnog izričaja da bi se mogle smatrati podjednako umjetnički ostvarenim.
Ima li još nade za nas?
U konačnici, "Silent Friend" redateljice Ildiko Enyedi je čuvstveno djelo koje ostavlja pozitivan ili barem optimističan dojam - da ako budemo pozornije obraćali pažnju na poruke koje nam priroda šalje, onda možda još uvijek ima nade za nas.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare