'Drvo protiv gladi' moglo bi prehraniti milione: Zašto se uzgaja samo na jednom mjestu?

Pamuk već gotovo dva stoljeća nosi nadimak "bijelo zlato", dok se pšenica često naziva "kraljem žitarica". Međutim, malo koja poljoprivredna kultura ima toliko neobičnih nadimaka kao enset, koji se naziva i "bananom na steroidima" te "čudesnom biljkom".

Iako može narasti do deset metara visine, enset je gotovo nepoznat izvan Etiopije. Njegov značaj posebno ističe britanski biolog James Borrell, koji se bavi istraživanjem i očuvanjem biljnih vrsta.

"Kada je riječ o njegovoj svestranosti i prilagodljivosti, zaista je nevjerovatan", rekao je Borrell za CNN.

Biljka nalik banani, ali s potpuno drugačijim plodovima

Borrell se prvi put susreo s ensetom 2017. godine, kada je počeo raditi u Kraljevskom botaničkom vrtu Kew u zapadnom Londonu.

Iako divlji enset raste u više afričkih zemalja, od Sudana do Mozambika, kao prehrambena kultura uzgaja se gotovo isključivo u jugozapadnim planinskim područjima Etiopije, na nadmorskim visinama između 1.500 i 3.000 metara.

Biljka pripada porodici banana, ali zapravo nije drvo. Njeno naizgled masivno deblo sastoji se od čvrsto zbijenih lisnih ovojnica, dok listovi mogu doseći dužinu od pet metara.

Za razliku od obične banane, plodovi enseta nisu jestivi jer sadrže brojne tvrde, crne sjemenke. Umjesto plodova, stanovnici Etiopije koriste druge dijelove biljke.

Mesnati podzemni dio i tkivo lažne stabljike usitnjavaju se i fermentiraju u podzemnim jamama, od tri mjeseca do čak dvije godine. Tako nastaje smjesa od koje se priprema kocho, tradicionalna etiopska namirnica slična hljebu.

Tokom prerade dobija se i škrobni proizvod poznat kao bulla, koji se koristi za pripremu kaša i drugih jela.

Samo 60 biljaka može prehraniti petočlanu porodicu

Najveća prednost enseta jeste njegova otpornost. Dobro podnosi sušu, otporan je na brojne bolesti i daje velike prinose.

Prema istraživanjima, samo 60 biljaka može osigurati dovoljno hrane za petočlanu porodicu tokom cijele godine.

Za razliku od pšenice, kukuruza i riže, koji se uglavnom moraju sijati svake godine, enset je višegodišnja biljka i ne zahtijeva stalnu ponovnu sadnju.

Istraživanje iz 2021. godine, u kojem je učestvovao i Borrell, pokazalo je da bi se područje uzgoja enseta moglo proširiti čak 12 puta.

Takvo širenje potencijalno bi omogućilo prehranu do 111,5 miliona ljudi u podsaharskoj Africi, regiji u kojoj nesigurnost u snabdijevanju hranom ostaje ozbiljan problem.

Naučnici smatraju da bi se enset mogao uzgajati i u drugim dijelovima svijeta s odgovarajućim klimatskim uslovima.

Njegovu prilagodljivost pokazao je i uspješan uzgoj u botaničkom vrtu Kew, gdje je biljka prvi put procvjetala u aprilu 2023. godine, četiri godine nakon što je stigla kao sadnica visoka svega 30 centimetara.

"U historiji postoji mnogo primjera usjeva koji su stizali na nova mjesta i postajali dominantni. Nema apsolutno nikakvog razloga zašto enset ne bi mogao postati važan i negdje drugo", objasnio je Borrell.

Zašto se ova biljka nije proširila svijetom?

Uprkos svim prednostima, enset se još nije značajnije proširio izvan Etiopije.

Borrell smatra da su među glavnim razlozima historijske i kulturne prepreke, ali i stroga pravila koja regulišu izvoz biljnog materijala.

Etiopija nastoji zaštititi svoju bogatu biljnu raznolikost od biopiraterije, odnosno neovlaštenog prisvajanja i komercijalnog iskorištavanja bioloških resursa.

Posebno osjetljivo pitanje postalo je nakon pravnog spora iz 2019. godine, povezanog s patentima u Nizozemskoj za proizvode od teffa, tradicionalne etiopske žitarice od koje se priprema injera, vrsta tanke pogače.

Iako divlje sorte enseta postoje u drugim afričkim državama, Borrell ističe da su one znatno manje pogodne za prehranu od sorti koje se stoljećima uzgajaju u Etiopiji.

"Etiopija ima veliku biljnu raznolikost i zato je veoma zaštitnički nastrojena prema njoj", objasnio je.

Dodao je da bi svako međunarodno širenje enseta trebalo donijeti korist i zemlji iz koje ova kultura potiče.

Postoje i praktične prepreke. Prerada enseta zahtijeva mnogo fizičkog rada, koji u Etiopiji uglavnom obavljaju žene, dok je za njegovu pripremu potrebno posebno znanje koje su lokalne zajednice razvijale generacijama.

Na etiopskim univerzitetima razvijaju se mehanizovana rješenja koja bi mogla olakšati preradu, ali ona još nisu u širokoj upotrebi.

Klimatske promjene povećavaju značaj zaboravljenih kultura

Naučnici upozoravaju da oslanjanje svjetske poljoprivrede na relativno mali broj kultura povećava rizik od nestašica hrane.

Bolesti, štetočine, suše i promjene vremenskih uslova mogu ozbiljno ugroziti proizvodnju osnovnih žitarica.

"Želimo proizvoditi više hrane, uz manji utjecaj na okoliš, u klimi koja je manje predvidiva nego ikada ranije. Sve tri stvari zajedno veoma su teške", rekao je Borrell.

Enset bi zbog svoje otpornosti mogao postati važan dio rješenja. Međutim, istraživači upozoravaju na paradoks: dok raste međunarodni interes za ovu biljku, dio etiopskih poljoprivrednika odustaje od njenog uzgoja.

Razlozi su urbanizacija, promjene prehrambenih navika i prelazak na komercijalno isplativije kulture, poput pšenice, kukuruza i krompira.

U istraživanju iz 2025. godine, koje su proveli Kew i Univerzitet u Addis Abebi, približno 60 posto od više od 400 ispitanih poljoprivrednika iz jugozapadne Etiopije navelo je da su tokom prethodnih decenija smanjili površine namijenjene uzgoju enseta. Zabilježen je i pad njegove potrošnje u domaćinstvima.

Zbog toga Kew i partnerske institucije provode projekte kojima nastoje očuvati tradicionalne sorte i finansijski podržati poljoprivrednike koji ih nastavljaju uzgajati.

Borrell smatra da budućnost svjetske prehrane ne mora zavisiti samo od kultura koje danas dominiraju poljoprivredom.

"Riža, pšenica, kukuruz, krompir i slatki krompir su sjajni, ali nema ničega što ih suštinski razlikuje od mnogih drugih vrsta", rekao je.

Prema njegovim riječima, historijske okolnosti i slučajnost imali su veliku ulogu u tome koje su biljke postale globalno dominantne.

"Kada shvatite da je dijelom stvar sreće zašto su neke kulture postale toliko dominantne, počnete razmišljati koliko zapravo postoji neiskorištenih mogućnosti", zaključio je Borrell.