Čovječja ribica u pećini u Hercegovini pronađena je na istom mjestu nakon 2.569 dana

Studiju su objavili Gergely Balázs i Gábor Herczeg s budimpeštanskog Univerziteta Eötvös Loránd i Brian Lewarne iz britanskog Devon Karst Research Society u časopisu Journal of Zoology. Istraživanje je trajalo osam godina, a riječ je o jednom od rijetkih dugoročnih terenskih praćenja ove vrste, jer je većina ranijih saznanja o čovječjoj ribici dobijena u laboratorijama.

Kako se prati životinja koja živi u mraku

Istraživači su prvih sedam odraslih jedinki označili 2010. godine, a 2016. još 19. Koristili su takozvani vidljivi elastomer: tečni polimer koji se ubrizga pod kožu, stvrdne se i ostane vidljiv, pa se svaka životinja može prepoznati bez ponovnog hvatanja i ozljeđivanja.

U narednim godinama vraćali su se u pećinu i bilježili gdje je koja jedinka. U sažetku rada navode da su čovječje ribice često nalazili na nekoliko kvadratnih metara tokom više godina, te da udaljenost koju su prešle nije zavisila od toga koliko je vremena prošlo između dva susreta.

Najveći pomak: 38 metara za 230 dana

Rekorder po mirovanju pronađen je na istom mjestu 2.569 dana nakon prvog bilježenja. Najviše što se jedna jedinka pomjerila bilo je 38 metara za 230 dana, a više od polovine nije se pomaklo ni deset metara, i to nakon godinu ili dvije između dva susreta.

Autori pretpostavljaju da je razlog oskudica hrane: u pećini gotovo da nema svjetla ni biljaka, pa se čovječja ribica hrani sitnim rakovima i puževima i troši vrlo malo energije. Zoološki vrt grada Zagreba u publikaciji o ovoj vrsti navodi da može preživjeti i do osam godina bez hrane, bez znakova bolesti.

Zašto živi i do 100 godina

Francuski istraživači su 2011. u časopisu Biology Letters objavili analizu podataka iz laboratorije u Moulisu, gdje se rađanja i uginuća čovječjih ribica bilježe sedmično od 1958. godine. Izračunali su da odrasla jedinka u prosjeku živi 68,5 godina, a da najveći mogući životni vijek prelazi 100 godina. Spolno sazrijeva sa oko 15,6 godina, a ženka u prosjeku polaže 35 jaja svakih 12,5 godina.

Čovječja ribica naraste 25 do 35 centimetara. Oči su joj zakržljale i kod odraslih prekrivene kožom, a koža je bijela ili blijedožuta i djeluje ružičasto zbog krvnih sudova ispod nje.

Samo u kršu Dinarida

Prirodno živi samo u podzemnim vodama dinarskog krša: u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u Italiji kod Trsta. U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1840. na izvoru Goručica kod Senja, a jedino mjesto gdje je posjetioci mogu vidjeti je pećina Baredine u zapadnoj Istri. Živi i u Vjetrenici.

Na Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) vodi se kao ranjiva vrsta. Prijete joj hidroelektrane, promjene nivoa podzemnih voda, zagađenje pesticidima i otpadom te nezakonito sakupljanje. Autori hercegovačke studije upozoravaju da je zbog rijetkog razmnožavanja i vezanosti za jedno mjesto posebno osjetljiva na svaku ljudsku promjenu staništa.