E330, E300, E621: Šta znače E-brojevi na deklaraciji i ko ih odobrava

Slovo E najčešće se tumači kao skraćenica za Evropu. Prema Evropskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA), svi prehrambeni aditivi u EU označeni su E-brojem, a njihova sigurnost procjenjuje se prije nego što se dozvole. Aditivi su tvari koje se dodaju hrani i pićima da bi se očuvala sigurnost, svježina, okus, tekstura ili izgled proizvoda.

Na deklaraciji aditiv mora biti naveden dvojako: prvo funkcija (npr. „konzervans“ ili „emulgator“), a zatim naziv tvari ili njen E-broj. Zato na istom proizvodu možete pročitati „antioksidans: askorbinska kiselina“, a na drugom „antioksidans: E300“. Riječ je o istoj tvari.

Ko odlučuje koji aditiv smije u hranu

Osnovni propis je Uredba (EZ) br. 1333/2008 o prehrambenim aditivima, donesena 16. decembra 2008, a primjenjuje se od 20. januara 2010. Uredba propisuje pozitivnu listu: aditiv koji nije na njoj ne smije se koristiti, a za svaki odobreni navedeno je u kojoj hrani i u kojoj količini. EFSA daje naučnu procjenu, dok o odobrenju odlučuju Evropska komisija i države članice. Evropska komisija navodi da EU propisi definišu 26 tehnoloških funkcija aditiva, od boja i konzervansa do sredstava za tretiranje brašna.

Šta otkriva prva cifra E-broja

Brojevi su grupisani po funkciji, ali grubo. Prema pregledu koji je objavio The Conversation, raspored izgleda ovako:

• E100–E199: boje
• E200–E299: konzervansi
• E300–E399: antioksidansi
• E400–E499: zgušnjivači, emulgatori i stabilizatori
• E500–E599: regulatori kiselosti i sredstva protiv zgrudnjavanja
• E600–E699: pojačivači okusa
• E700–E999: zaslađivači, sredstva za pjenjenje i plinovi za pakovanje, npr. dušik (E941)

Izuzeci su česti. Na listi odobrenih aditiva po kategorijama koju objavljuje Evropsko vijeće za informacije o hrani (EUFIC), lecitini (E322) svrstani su među emulgatore iako im je broj u „antioksidativnoj“ tristotki, a limunska kiselina (E330) među kiseline i regulatore kiselosti. Zaslađivači počinju već u četiristotkama. Zato je sigurnije pročitati funkciju napisanu uz broj nego nagađati po prvoj cifri.

Poznati primjeri: od vitamina C do glutamata

• E300, askorbinska kiselina: to je vitamin C. EFSA je 2015. zaključila da za askorbinsku kiselinu i njene soli (E300–E302) nije potrebno brojčano ograničenje dnevnog unosa.
• E330, limunska kiselina: daje kiselkast okus i reguliše kiselost.
• E621, natrijev glutamat: EFSA je u julu 2017. za glutaminsku kiselinu i glutamate (E620–E625) postavila grupni prihvatljivi dnevni unos od 30 mg po kilogramu tjelesne mase i preporučila preispitivanje najviših dozvoljenih količina, jer kod nekih grupa stanovništva procijenjeni unos može biti veći.
• E951, aspartam: EFSA je 2013. utvrdila prihvatljivi dnevni unos od 40 mg po kilogramu tjelesne mase.

Prihvatljivi dnevni unos (ADI), prema definiciji EFSA-e, procjena je količine tvari koja se može unositi svakodnevno tokom cijelog života bez značajnog rizika po zdravlje.

Šta znači da je aditiv odobren

Odobrenje nije trajno. Uredbom (EU) br. 257/2010 EFSA je dobila zadatak da ponovo procijeni sve aditive odobrene prije 20. januara 2009. Agencija navodi da je dosad ponovo procijenila više od 70 posto od 315 takvih aditiva.

Najpoznatiji primjer je titan-dioksid (E171), bijela boja. EFSA je 6. maja 2021. objavila da ga više ne smatra sigurnim kao aditiv jer nije mogla isključiti genotoksičnost, odnosno moguće oštećenje DNK. Evropska komisija ga je Uredbom (EU) 2022/63 izbrisala s liste, a zabrana se primjenjuje od 7. augusta 2022.

E-broj na deklaraciji, dakle, ne znači da je proizvod „hemijski“ ili opasan. Znači da je tvar poznata, procijenjena i ograničena na tačno određenu upotrebu.