Oglas

Tarik Halilović u Novom danu

Mladić porijeklom iz Tuzle gradi rakete na Princetonu: San mu je unaprijediti putovanja kroz svemir

Mladić iz Tuzle Tarik Halilović gradi raketni sistem na Princetonu
N1

Dok mnogi o svemiru sanjaju, Tarik Halilović, mladić čiji su roditelji iz Tuzle, već učestvuje u razvoju raketnih sistema i malih satelita na jednom od najprestižnijih univerziteta svijeta – Princetonu. Rođen je i odrastao na Floridi, ali Bosnu i Hercegovinu smatra važnim dijelom svog identiteta. Njegova priča nije samo o nauci i velikim ambicijama nego i o ljubavi prema domovini svojih roditelja, Dini Merlinu, Edinu Džeki i želji da jednog dana pomogne mladima u BiH da ostvare svoje snove.

Oglas

Gostujući u emisiji "Novi dan" na N1, Halilović je govorio o putu koji ga je od školskih projekata doveo do Princetona, istraživanjima kojima se bavi, ali i povezanosti s Bosnom i Hercegovinom.

U razgovor se uključio u tri sata ujutro po lokalnom vremenu, ostavši budan kako bi svoju priču podijelio s gledaocima N1.

Od dječaka koji je sanjao da bude astronaut do studenta Princetona

Halilović je rođen u Jacksonvilleu na Floridi, gdje je završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Interesovanje za rakete i avione razvilo se još u djetinjstvu, a posebno ga je inspirisalo lansiranje rakete Falcon Heavy kompanije SpaceX 2018. godine.

"Mislim, kao dijete sam želio biti astronaut, a poslije toga sam želio postati inženjer", prisjetio se Halilović.

Još kao dječak radio je različite praktične projekte sa svojim djedom. Ljubav prema konstruisanju i interesovanje za svemirska istraživanja s vremenom su se spojili u odluku da se posveti inženjerstvu.

Upis na Princeton, priznaje, nije jednostavan zbog izuzetno jake konkurencije, ali ističe da je, osim dobrih ocjena, važno pokazati interesovanja i rad izvan učionice.

"Princeton ima jako mali acceptance rate i jest teško upasti na fakultet, ali ništa nije nemoguće", poručio je.

Smatra da su mu upravo praktični projekti, istraživanja i široka interesovanja pomogli da bude primljen na univerzitet.

Raketa koju je razvijao poletjela kilometar u nebo

Halilović je još tokom srednjoškolskog obrazovanja učestvovao u projektima razvoja raketnih sistema, uključujući takmičenje American Rocketry Challenge.

Jedan od zadataka bio je razvoj sistema za kontrolu orijentacije rakete tokom leta, a on je lično učestvovao u izradi rakete i njenog računarskog sistema.

Nakon toga njegov tim učestvovao je i u takmičenju University Student Launch Initiative, koje je sponzorisala NASA. Iako su bili srednjoškolci, takmičili su se s univerzitetskim ekipama.

"Na kraju smo uspjeli da ispalimo raketu na otprilike jedan kilometar i to je bio jako zanimljiv projekat", ispričao je.

Prisjećajući se lansiranja, kaže da je najveći izazov bila odgovornost da sve funkcioniše kako treba i da projekat bude siguran.

Uprkos manjim tehničkim problemima, koje je ekipa naknadno rješavala, lansiranje je bilo uspješno.

"Na kraju je sve bilo u redu. Imali smo nekih malih tehničkih problema koji smo rješavali narednih sedmica, ali to je bilo jako uspješno i bio sam jako ponosan na sebe i na našu cijelu ekipu."

Razvija male satelite, a san mu je unaprijediti putovanja kroz svemir

Danas je Halilović student druge godine Princetona, gdje se usmjerava prema mašinstvu i svemirskom inženjerstvu.

U okviru nastave i istraživanja radi na različitim projektima, uključujući testiranje avionskih krila i istraživanja iz termodinamike.

Učestvovao je i u projektu TigerSats, čiji je cilj smanjiti dimenzije malih satelita sa standardnih 10 × 10 × 10 centimetara na 5 × 5 × 5 centimetara.

Objasnio je da smanjivanje satelita donosi brojne tehničke izazove, ali bi uspješan razvoj takvih sistema mogao omogućiti i drugim univerzitetima da lakše provode vlastita istraživanja.

Posebno ga zanima razvoj raketnih pogonskih sistema.

"Ja sam najviše zainteresovan u pogon rakete i te sisteme oko toga", kazao je.

Kada bi imao velika sredstva za vlastiti projekat, posvetio bi se ionskom pogonu, tehnologiji koja bi mogla doprinijeti efikasnijim svemirskim putovanjima i produžiti radni vijek satelita.

Pjesma Dine Merlina pomogla mu je da se predstavi Princetonu

Iako studira inženjerstvo, Halilović ističe da su mu književnost, film i muzika jednako važni.

Prilikom prijave na Princeton morao je odgovoriti i na pitanje koja pjesma najbolje opisuje njegov život.

Njegov izbor bila je "Sredinom" Dine Merlina.

"I ja sam, naravno, morao da izaberem pjesmu Dine Merlina Sredinom", ispričao je.

Kasnije je imao priliku nakratko upoznati Dinu Merlina na Baščaršiji i zahvaliti mu jer mu je njegova pjesma, kako kaže, indirektno pomogla pri upisu na fakultet.

Zanimljivo je i da je jedan od njegovih profesora na Princetonu poznati bosanskohercegovački pisac Aleksandar Hemon.

Halilović pohađa njegov predmet "Introduction to Screenwriting", na kojem studenti analiziraju filmove i razvijaju vlastite scenarije.

Posebno cijeni što se nastava odvija u maloj grupi od svega 12 studenata, što omogućava neposredan razgovor i razmjenu ideja.

"Aleksandar Hemon je izuzetno dobar profesor", istakao je.

hemon
N1

Kaže da mu Hemonova predavanja predstavljaju dragocjen predah od inženjerstva, matematike i brojeva, ali i dodatnu inspiraciju da se u budućnosti okuša u pisanju.

Povezuje ih i porijeklo iz Bosne i Hercegovine, zbog čega često razgovaraju o filmovima, kulturi i svakodnevnim temama.

"Najviše me boli što nema inspiracije za djecu u Bosni"

Govoreći o mogućnostima razvoja svemirskih tehnologija u Bosni i Hercegovini, Halilović se prisjetio nekadašnje avionske industrije u Mostaru i kompanije Soko.

Žao mu je što takve mogućnosti danas nisu dostupne mladima u BiH, posebno zato što smatra da upravo praktični projekti mogu probuditi interesovanje djece za nauku i tehnologiju.

"Međutim, toga nema više i najviše me boli što ne postoji to da stvara inspiraciju djeci jer mislim da se može mnogo stvari napraviti", rekao je.

Osvrnuo se i na nedavnu odluku Vijeća ministara BiH u vezi s projektom o kojem je čitao u bosanskohercegovačkim medijima, navodeći da ga žalosti kada politički razlozi ograničavaju prilike mladima za sticanje novih iskustava.

Za njega je, kako ističe, najvažnije da djeca imaju mogućnost istraživati, učiti i sanjati o velikim stvarima, bez obzira na to hoće li se kasnije profesionalno baviti naukom.

"Mislim da je jako teško da živiš, a da nemaš neke velike snove", poručio je.

Dodaje da bi u budućnosti volio doprinijeti stvaranju više prilika za djecu u Bosni i Hercegovini, ne samo u svemirskom inženjerstvu nego u svim oblastima koje ih zanimaju.

Na Princetonu nije sam: Mladi porijeklom iz BiH žele pomagati drugima

princeton
Princeton University, Office of Communications, Denise Applewhite (2026)

Na ovom američkom univerzitetu studira još nekoliko mladih porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Među njima su Edin Hasanović, Nedim Begović, Elmas Ekinović, Luka Adamović i Šejla Avdić.

Halilović kaže da se redovno druže, razgovaraju o životu u BiH i regiji te razmišljaju o tome kako svojim iskustvom mogu pomoći drugima.

"Ja sam, naravno, uvijek otvoren za saradnju i volim da odgovaram na pitanja", kazao je.

Ističe da često posjećuje svoju bivšu srednju školu, gdje učenicima pruža priliku da ga pitaju o studiranju i projektima.

Sličnu spremnost za pomoć, kaže, imaju i njegovi prijatelji s Princetona.

U prvi razred krenuo znajući samo bosanski jezik

Posebno zanimljiv dio njegove priče odnosi se na način na koji su njegovi roditelji sačuvali njegovu povezanost s Bosnom i Hercegovinom.

Iako je rođen i odrastao u Sjedinjenim Američkim Državama, Halilović je do polaska u školu govorio samo bosanski jezik.

Kada je krenuo u prvi razred, učiteljica je pozvala njegove roditelje jer nije znao engleski.

"Dijete ne zna pričati engleski, samo zna pričati na bosanskom", prisjetio se riječi učiteljice.

Njegov otac tada je poručio da ne brine jer će dječak naučiti engleski.

Tark je kasnije savladao engleski, a zahvaljujući roditeljima zadržao i bosanski jezik.

Ispričao je i simpatičnu anegdotu iz djetinjstva, kada je u školi napisao da je rođen u Bosni i Hercegovini, zbog čega su roditelji ponovo pozvani na razgovor.

Otac ga je potom pitao zašto je napisao da je iz Sarajeva, a ne iz Tuzle, odakle mu je porodica.

Razlog je bio njegov omiljeni fudbaler Edin Džeko, zbog kojeg je kao dječak želio biti iz Sarajeva.

"Svi smo mi reprezentativci Bosne i Hercegovine"

Halilović ističe da je snažno vezan za Bosnu i Hercegovinu, njenu muziku, filmove i kulturu.

Godinama je tokom ljetnih raspusta provodio po dva mjeseca u BiH, dok je u posljednjih godinu dana čak šest puta putovao iz Amerike.

Kaže da ga boravak u Bosni i Hercegovini opušta i da bi jednog dana volio tamo nešto stvarati i raditi.

Veliki je navijač fudbalske reprezentacije BiH, ali smatra da predstavljati domovinu nije privilegija rezervisana samo za sportiste.

"Pratim ih stalno, ali mislim da je jako bitno za nas koji ne igramo na terenu da isto skontamo da smo i mi reprezentativci Bosne i Hercegovine", poručio je.

Smatra da svaki Bosanac i Hercegovac, bez obzira na to gdje živi i čime se bavi, može doprinijeti ugledu svoje zemlje.

Zato, kako kaže, gotovo da nema susreta s novim ljudima u kojem ne spomene Bosnu i Hercegovinu.

"Ja nema gdje nisam otišao da nisam na neku ruku spominjem Bosnu i Hercegovinu", rekao je.

Dodaje da mu se ponekad čini da ljudima i dosadi koliko govori o BiH, ali to je jednostavno dio njegovog identiteta.

Mladić koji danas na Princetonu razvija svoje znanje o raketama i satelitima tako ne zaboravlja odakle su njegovi roditelji. Uz velike ambicije u svemirskom inženjerstvu, jedna od njegovih želja ostaje da svojim iskustvom pomogne mladima u Bosni i Hercegovini da pronađu vlastitu inspiraciju i priliku za uspjeh.

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama