Ukoliko Sjedinjenje Države i Evropska unija ne dogovore zajedničku taktiku za dijalog Srbije Kosova, dijalog neće imati uspjeha, kaže Michael Carpenter, bivši zvaničnik Pentagona zadužen za Balkan i aktuelni direktor "Penn Biden centra", u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Carpenter, koji u Beogradu učestvuje na Sedmoj sedmici NATO-a, koju organizuje nevladin Centar za evroatlanske studije (CEAS), smatra da do nastavka dijaloga neće doći skoro, uzimajući u obzir činjenicu da na Kosovu još nije formirana vlada nakon izbora održanih u oktobru 2019, dok u Srbiji izbori tek treba da se održe na proljeće 2020.

On također vidi kao ohrabrujuće pojačano interesovanje SAD-a za region, ali izražava zabrinutost zbog čestih promjena u aktuelnoj administraciji predsjednika Donalda Trumpa.

Carpenter: Drago mi je da su SAD obnovile svoj interes za region i da su se diplomatski uključile sa više izaslanika. Malo me brine održivost trenutnog obrasca, u smislu kako će u praksi izgledati rad dva paralelna izaslanika (Matthewa Palmera i Richarda Grenella). Ali svakako me raduje da su državni sekretar SAD-a Mike Pompeo i John Bolton (nekadašnji savjetnik za nacionalnu bezbjednost SAD-a) posjetili region.

Problem aktuelne administracije u Vašingtonu, nažalost, jeste što su se ljudi na određenim pozicijama zadržali kratko. Mislim tu, prije svega, na Wessa Mitchella (funkcioner State Departmenta) i sekretara odbrane Jima Mattisa. Teško je na taj način obezbijediti koherentnu politiku na period duži od nekoliko mjeseci.

Mislim da ta pažnja Washingtona na kratak rok nije dobra za dugoročne probleme sa kojima se Zapadni Balkan suočava. Tako da sam sa jedne strane sretan što se poklanja veća pažnja i što postoje ljudi koje češće posjećuju region, ali sa druge strane, nisam siguran da je to održivo na duži rok.

RSE: U Srbiji je proruski narativ veoma izražen, ne samo u medijima, već i u dijelu Vlade. Nedavno je održana vojna vježba na kojoj je prikazan ruski raketni sistem S-400 što je izazvalo zabrinutost i u Washingtonu i u Briselu. Na koji način poruke koje šalju političke elite u Srbiji mogu ili ne mogu biti pogrešno shvaćene?

Carpenter: Razumijem da postoje jake historijske veze između Srbije i Rusije i te veze definitivno treba njegovati i slaviti. Vjerujem da je nepromišljeno da američki ili zapadni zvaničnici dolaze u Beograd i pokušavaju da tvrde da bi te veze trebalo raskinuti. Te veze datiraju vjekovima unazad i treba ih njegovati. Pravo pitanje za ljude u Srbiji jeste koji model upravljanja vide kao najbolji za Srbiju u narednih deset, dvadeset, pedeset pa i sto godina.

Da li je to autokratski, lopovski sistem predsjednika Rusije Vladimira Putina i Rusija sa ekonomijom slabijom od ekonomije Španije, životnim vijekom kraćim nego u Libiji i izgledima za ekonomski rast koji ne obećavaju mnogo ili je to dinamičan, napredan, inovativan ekonomski sistem koji vidite u SAD-u, Kanadi, Francuskoj ili Njemačkoj. To je civilizacijski izbor koji građani Srbije moraju napraviti sami za sebe.

Nema ništa loše u jakim historijskim vezama sa Rusijom. To je ista poruka koju upućujem i Rusima, mladim Rusima naročito. Mi ne želimo da negiramo vašu historiju i kulturu. Primjera radi, Rusija ima jednu više Nobelovu nagradu u oblasti nauke nego cijela Azija zajedno, imaju veoma bogatu kulturu, ali šta je cilj za budućnost? Da li je to “putinizam” ili nešto drugo? I to je pitanje koje građani Srbije moraju postaviti sami sebi.

RSE: Kako vidite ulogu NATO-a u Srbiji i u regionu?

Carpenter: Mislim da NATO u idealnim uslovima može biti snaga za pomirenje i zajednički rad u oblastima poput vojne medicine, u civilnoj odbrani u vanrednim situacijama, mirovnim operacijama. Postoji toliko mnogo stvari koje NATO može raditi, a koje države u regionu može zbližiti.

Osnovna stvar i ljepota NATO-a jeste da je to odbrambena organizacija u kojoj je članstvo uslovljeno zahtjevima, tako da one države koje žele da budu članice moraju da ispune određene uslove kako bi se kvalifikovale za članstvo, što je Sjeverna Makedonija učinila i uskoro će, nadam se, kada Španija bude ratifikovala (protokol o članstvu), Sjeverna Makedonija postati trideseta članica Alijanse. To je divna vijest za NATO, jer obogaćuje Savez.

Ali, ne mora svaka država u regionu biti članica. NATO ne stremi tome da uvede nove članice u organizaciju. NATO-u nije potrebna Srbija unutar organizacije, ali naravno, želi da sarađuje sa Srbijom. Lopta je svakako na terenu Srbije. Ali, toliko je stvari koje NATO može uraditi od kojih Srbija može imati koristi, kao što je modernizacija procedure sertifikacije kako bi Srbija slala svoje predstavnike u mirovne misije ili spremnost u slučaju vanrednih situacija. Sve to su stvari na kojima se radilo u prošlosti i na kojima se može nastaviti rad u budućnosti.

Najveća korist koju sam vidio, dok sam služio u Pentagonu, jeste veza između ljudi, kada oficiri NATO-a dođu u Srbiju i razgovaraju sa srbijanskim vojnim zvaničnicima, oni se odlično slažu i odmah nađu zajednički jezik i ugao posmatranja stvari. To je vrsta veze koju želimo da nastavimo da unapređujemo. Mislim da je to talas budućnosti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad