Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović saopštio je danas da neće donijeti ukaz o opozivu sedam ambasadora, jer smatra da se nisu stekli uslovi za njegovo donošenje. On navodi da traži dodatno objašnjenje od Vlade zbog čega se traži opoziv crnogorskih ambasadora, i to za svakog pojedinačno.

Vlada je ranije utvrdila prijedloge za opoziv ambasadora Darka Pajovića u Kini, Miodraga Vlahovića sa dužnosti ambasadora pri Svetoj stolici i Suverenom Malteškom redu, Obrada-Miša Stanišića sa dužnosti ambasadora u Bosni i Hercegovini, Sanje Vlahović, ambasadorke u Italiji, ambasadorke Vere Kuliš u Njemačkoj, Tarzana Miloševića, ambasadora u Srbiji i Dušanke Jeknić sa mjesta ambasadorke u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Đukanović podsjeća da je Ustavom Crne Gore u članu 95 stav 1 tačka 6 propisano da “predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na prijedlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose”.

“Dakle, izvorna ustavna nadležnost predsjednika, propisana članom 95 Ustava Crne Gore je donošenje ukaza o opozivu ambasadora. To pravo i obaveza predsjednika je suštinskog karaktera. Stoga Ustav Crne Gore, kao ni Zakon o vanjskim poslovima ne propisuje rokove u kojima predsjednik postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu”, navodi se u današnjem obrazloženju Đukanovića.

Drugi dio navedene ustavne odredbe, takođe, naglašava on, treba imati u vidu.

“Ne manje važno je da predsjednik postavlja i opoziva ambasadore na prijedlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose. Zakon o vanjskim poslovima potvrđuje značaj ovog pitanja i odredbom člana 7 stav 1, propisuje da Ministarstvo vanjskih poslova obavještava predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa. Po mom viđenju prijedlog opoziva sedam ambasadora Crne Gore je vrlo značajno pitanje, koje je neupitno iziskivalo primjenu ove odredbe Zakona o vanjskim poslovima”, napominje Đukanović.

Prema njegovim riječima dosadašnja praksa povodom opoziva ambasadora, osim zbog okončanja, odnosno isteka mandata, je izuzetno rijetka i podrazumijevala je dostavljanje obrazloženog prijedloga ministra vanjskih poslova Kadrovskoj komisiji Vlade.

On smatra da se utisak deficita informacija i obrazloženja povodom prijedloga Vlade o opozivu sedam ambasadora dodatno pojačava nakon javnih ocjena, koje su na ovu temu iznijeli najviši zvaničnici Vlade Crne Gore.

Naime, napominje Đukanović, u više navrata javnost se mogla upoznati sa ocjenama predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova da se Vlada na opoziv ambasadora opredijelila zbog toga što su u kontinuitetu djelovali suprotno interesima države.

“Takva ocjena zaslužuje objašnjenje. Najprije zbog ljudi o kojima je riječ. Ne manje važno, zbog zemalja prijema u kojima obavljaju dužnost ambasadora. A, nije nevažno, i zbog predsjednika Crne Gore koji im je potpisao akreditivna pisma kojim ih preporučuje šefovima država prijema u kojim, između ostalog stoji: ‘Molim Vas, Ekselencijo, da sa naklonošću primite… i da sa povjerenjem prihvatite svaku poruku koju Vam bude saopštavao u ime Crne Gore i u moje lično…’ Zato bi moje pristajanje da donesem ukaz na bazi prijedloga odluka Vlade i javnih obrazloženja koja su joj prethodila, značilo moje saglašavanje sa tim paušalnim, politikantskim i refanšističkim ocjenama”, poručio je Đukanović.