Sponzorski ugovori s proizvođačima sportske opreme u bitnom popunjavaju proračun najvećih svjetskih klubova…

Najveći nogometni klubovi pozamašan dio proračuna odavno pune prihodima od ugovora s tvrtkama koje proizvode dresove. Riječ je o dugoročnim sponzorskim ugovorima, a isplate su na godišnjoj razini i klubovi na njih mogu računati unaprijed.

Dakle, nisu direktno povezani sa sportskim rezultatom, što klubovima daje sigurnost i mogućnost planiranja, iako u dužem razdoblju i kod potpisivanja novih ugovora rezultati mogu odigrati bitnu ulogu, ali još je važniji broj navijača i njihova spremnost da kupuju dresove svoga kluba. To je sve povezano i isprepleteno jer rezultati u pravilu povećavaju broj navjiača ili barem simpatizera, posebice na svjetskom nivou.

Adidas, Nike i Puma dominiraju

Što se tiče glavnih kompanija, dakako da u prvom redu stoje njemački Adidas i američki Nike, iza njih je njemačka Puma, pa dolaze neke manje poznate kompanije kao što su Umbro, Hummel, Castore, Macron, New Balance… Tri najveće kompanije uglavnom su se koncentrisale na najveće klubove.

Tek je nekoliko “uljeza” među 50 klubova s najvećim ugovorima, a u top 20 nema nijednog. Po osam klubova drže Adidas i Nike, a Puma četiri. U top 10 Puma ima samo Manchester City pod svojim skutima, a Adidas pet i Nike četiri kluba. U top 5 tri su Adidasova i dva Nikeova “grla”.

Postotak od prodaje dresova

Bitno je naglasiti da nogometni klubovi od prodaje dresova dobijaju samo određeni postotak. Obično oko 7-8 posto i oni najveći 15 posto ili malo više, a ako i dobiju veći postotak, onda imaju i manji ugovor. Liverpool je navodno dobio 20 posto, no godišnji ugovor mu je bitno manji od najvećih. Kompanije nisu baš “sisale vesla” da klubovima daju bogate godišnje ugovore i još svu prodaju od dresova. Brzo bi propale. To je mit koji se konstantno vrti u eteru.

Često u medijima možete pročitati simplificirano množenje eura s prodajom dresova pojedinih klubova ili igrača. Kada najveći klubovi žele opravdati dovođenje skupocjenih zvijezda, njihovi PR strojevi puštaju uvijek istu priču.

Sjetiti se samo kako je Juventus to radio s Cristianom Ronaldom kada se broj prodanih primjeraka množio s ukupnom cijenom dresa. Ispadalo je da Portugalac praktički ne stoji ništa Juve, čak štoviše, na njemu Stara dama više zarađuje nego što ga plaća, da bi naposljetku torinski klub financijski krahirao i prijetio mu je stečaj, pa je Andrea Agnelli morao abdicirati.

Mitovi i istine

Lakovjerni navijači uglavnom bez razmišljanja kupe tu priču. Malo tko si postavi pitanje: a zašto mu onda Real nije htio povećati platu ili zašto bilo koji drugi klub pušta igrača koji ga ne stoji ništa?

Zašto je uopšte Juve pustio Ronalda ako je na njemu tako lijepo profitirao? Ili zašto je Barca pustila Lionela Messija ako na njemu samo zarađuje? Prava je istina da su ukupni troškovi na najveće zvijezde u pravilu veći od zarade koju donose. Kada zbrojite odštetu, bonuse, plaće i premije i sve ostale izravne i indirektne troškove…

Koliko god da zarađuju, najveći nogometni klubovi još više troše. Svjedoci smo da su gotovo svi u dugovima, čast izuzecima, a najveće dugove imaju engleski klubovi, iako engleska liga generiše daleko najveće prihode. Ukupni dug klubova iz elitne lige trenutačno iznosi oko 4 milijarde eura! Mnogi to više ne mogu izdržati pa je logično da žele uvođenje salary capa.

Klubovi s najvećim sponzorskim ugovorima proizvođača sportske opreme:

1. Real Madrid | Adidas | 120 millijuna eura
2. Barcelona | Nike | 105 milijuna eura

3. Arsenal | Adidas | 86.2 milijuna eura
4. Manchester United | Adidas | 86.2 milijuna eura
5. Paris Saint-Germain | Nike | 80 milijuna eura
6. Manchester City | PUMA | 74.7 milijuna eura
7. Chelsea | Nike | 69 milijuna eura

8. Bayern Munich | Adidas | 60 milijuna eura
9. Juventus | Adidas | 53.7 milijuna eura
10. Liverpool | Nike | 34.5 milijuna eura

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad