
Legendarni košarkaški trener i bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine Nenad Marković u razgovoru za Sportal otvoreno je govorio o temama koje godinama intrigiraju sportsku javnost zašto nikada nije zaigrao za Partizan, te je li ikada imao dilemu oko nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Oglas
Marković je otkrio da je njegov dolazak u Partizan bio praktično dogovoren, ali da su ratna dešavanja početkom devedesetih potpuno promijenila tok njegove karijere.
"Moje prijateljstvo sa Željkom Obradovićem traje i danas. Dobri smo prijatelji još od 1990. godine, kada smo zajedno igrali za reprezentaciju Jugoslavije. Kada je Željko postao trener, negdje na polovini sezone mi je rekao da Saša Đorđević odlazi i da bi volio da ja dođem na njegovo mjesto u Partizan“, prisjetio se Marković.
Ipak, stvarnost je bila daleko od sportskih planova.
"Kada je počeo rat, otišao sam u Beograd, trenirao sam s Partizanom, ali nikada nisam zaigrao. Jednostavno, zbog svega što se dešavalo u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, nisam osjetio da je to trenutak da ostanem u Beogradu mirne glave. Zato nikada nisam imao priliku da zvanično budem igrač Partizana“, naglasio je.
"Nisam sebe vidio u Beogradu dok Sarajevo gori“
Marković ističe da odluka, iako teška, u suštini nije bila komplikovana.
"Ja sam Sarajlija, Bosanac. Sve što se dešavalo u Sarajevu mi je jako teško padalo. Nisam mogao da živim u Beogradu i igram košarku dok traje rat u mojoj zemlji. Možda nije bila laka odluka, ali u tom trenutku bila je potpuno jasna – nisam sebe vidio u tom okruženju“, rekao je Marković.
Bez dileme oko dresa Bosne i Hercegovine
Posebno emotivno govorio je o odluci da nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, naglašavajući da nikada nije bilo nikakvih dilema.
"Ovdje sam rođen, ovdje sam odrastao, ovdje su mi prijatelji. Vaspitan sam na način da neke stvari ne dovodim u pitanje. Nije bilo pritisaka, niti je iko mogao da utiče na mene“, poručio je.
Prisjetio se i razgovora s legendarnim Mirzom Delibašićem, koji mu je ostao duboko urezan u sjećanje.
"Zvao me Mirza kada je izašao iz Sarajeva, bio je u Splitu, ja sam tada bio u Španiji, 1993. godine. Samo me pitao: ‘Hoćeš li igrati za reprezentaciju?’ Ja sam mu rekao: ‘Naravno. Zašto sumnjaš?’ On se nasmijao i rekao da neki drugi sumnjaju, ali on ne. To je bio cijeli razgovor. Nakon toga sam došao na pripreme i igrao za svoju državu. Nema tu puno filozofije“, zaključio je Marković.
Karijera vođena principima
Iz Markovićevih riječi jasno je da su principi, identitet i emocija prema Sarajevu i Bosni i Hercegovini bili jači od bilo kojeg sportskog ugovora ili velikog kluba. Upravo zbog toga, njegova priča i danas ima posebnu težinu - ne samo sportsku, već i ljudsku.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
PROČITAJTE JOŠ:
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Oglas
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Oglas