Aldian Korora: Jedan gol, dvije generacije i priča o beskrajnoj ljubavi prema Želji koja je obavezan smjer za plavi voz

Ono što je čudno je da se u prvom sastavu plavih našlo sijaset golobradih mladića iz omladinskog pogona. Naravno, to što su dobili priliku obući najdraži dres nije dio nikakve strategije ili plana koji se godinama razvijao u kancelarijama i svlačionicama. Jednostavno, moralo se. Željo je zbog katastrofalnih administrativnih poteza doveden u "najtežu situaciju" u protekloj deceniji. Dugovi su se nagomilali, poluinvestitori se razbježali, a dušmani i hijene zabalili da se na lakši način domognu vrijedne imovine, kvadrata i hektara. No, Željo ima svoje čuvare.

Prvi gol na utakmici postigao je dječak, maloljetan, Aldian Korora. Prvi od mnogih. Željini navijači nakon mnogo godina dočekali su "svog" napadača. Onog koji nije stigao na Grbavicu jer mu je menadžer "dobar" sa trenerom, već onog koji se na Grbavici "rodio". Kororin gol nije samo mreža koja se trese, nisu samo navijači u transu, nisu suze u njihovim očima, on je mnogo više. To je gol koji je zaokružio jednu dugu i tešku priču, to je gol koji je jasan putokaz, obavezan smjer za plavi voz.

Željezničar je bio u najtežoj situaciji onda kada je stadion bio spaljen, pomoćni tereni uništeni tako da ni najveći magovi investiranja nisu pomišljali da bi se tu dalo graditi. Očistilo se, uredilo koliko je to moguće, pa se počelo igrati. Devastirani stadion čistili su navijači i djeca iz omladinskog pogona Želje. Među njima i jedan Korora. Pogađate da je riječ o ocu dječaka koji je sinoć postigao gol.

Aldian je svojim golom u petak na stadionu zaokružio jednu priču. Priču o odricanju, radu, patnji i, ono najvažnije, priču o beskrajnoj ljubavi. Oni koji su na grbavičkoj šljaci gledali njegovog oca, koji je bio jedan od najtalentovanijih dječaka svoje generacije, a karijeru prekinuo iz zdravstvenih razloga, vidjeli su iste pokrete, sličan stil igre, energiju i požrtvovanost. Sve je isto, samo druga vremena. Dječak koji je dao gol zaražen je plavim od rođenja, u njegovom genetskom kodu ima grbavičke šljake, želje za pobjedom, dostojanstva i poniznosti, sportske arogancije koja se na Grbavici nekada učila. Korora to ima iz kuće.

Takvi nam trebaju. Takvih ima.

Aldian je nakon gola krenuo prema istoku, da slavi i pokaže put. Jedini ispravan i moguć. Željina budućnost, sadašnjost i prošlost su istočno od glavnog terena, na "šljaci", tamo gdje su ponikli svi oni koji su proslavili ime kluba, koji su osvajali titule, koji su postali najbolje što je ova zemlja ikada imala. Gledajte tamo, ne gledajte na zapad.

Svi koji prate i vole Željezničar spremni su sačekati, bodriti i navijati, pomagati. Da Željo bude ono što treba biti. Najbolja škola fudbala u državi.

Milione koje su protraćili razni probisvjeti treba trošiti tamo. Na Željinu djecu, na najbolje trenere za rad sa mladima, na idealne uslove, na razvoj i strategiju omladinskog fudbala koji rađa majstore. Koji stvara Željovce spremne da igraju besplatno ako treba i ne kmeče nakon prve zakašnjele plate. Koji priču o klubu, ljubavi i Grbavici decenijama nose po svijetu. Koji opraštaju. Koji vole.

Pred Željom je sezona koja će sigurno biti gola borba, a iz teških okršaja izlaze najveći heroji. Korora, zvuči kao pobjeda.