Cristiano Ronaldo objavio veliko saopćenje: Vjerujte mi, ovo je potpuna istina

Epilog cijele priče bio je odlazak 41-godišnjeg Ronalda iz reprezentativnog kampa, nakon čega je odlučio javnosti iznijeti svoju verziju događaja.

Dugačko saopćenje portugalske legende prenijeli su brojni svjetski mediji, među kojima i španski AS.

Kompletno saopćenje Cristiana Ronalda:

„Kao što sam obećao, odlučio sam direktno, iz prvog lica, iznijeti okolnosti koje su obilježile završnu fazu mog vremena u reprezentaciji.

Nakon Svjetskog prvenstva 2026. godine pripremio sam pismo portugalskom narodu, koje i dalje čuvam, a u kojem se nalaze riječi koje želim podijeliti s njima kada zauvijek napustim našu reprezentaciju.

Nakon turnira, tokom leta kući iz Sjedinjenih Američkih Država, predsjednik Saveza me pitao, i insistirao, da preispitam odluku o odlasku, jer je Fudbalski savez Portugala želio da ostanem.

Odmah nakon toga pitao me za mišljenje o sadašnjem selektoru reprezentacije, kojeg je razmatrao zajedno s još nekim kandidatima čija mi imena nije otkrio.

Rekao sam predsjedniku Saveza da bi, prema mom mišljenju, to bila prava odluka.

Zbog toga sam, na dan kada je aktuelni selektor predstavljen, zaista bio zadovoljan izborom. Bila je to prava odluka, što su pokazali i rezultati.

Nekoliko dana kasnije dobio sam prvi poziv novog selektora reprezentacije, koji mi je rekao da želi lično razgovarati sa mnom. Prihvatio sam i dogovorili smo sastanak nakon završetka mog odmora. Sastali smo se u Cidade do Futebol, gdje je moj klub obavljao pripreme za sezonu.

Tog dana selektor mi je rekao da računa na mene i da je moje prisustvo ključno za njegov projekt. Odmah mi je predstavio plan mog angažmana. Rekao mi je da ću igrati prvu i posljednju utakmicu te da će, zbog fizičke spremnosti, na svakom meču praviti tri ili četiri izmjene.

Tada mi je predložio da ne putujem s reprezentacijom u Norvešku i Dansku. Predložio je da odigram prvu utakmicu i ostanem u Portugalu, a potom se ponovo priključim ekipi prije utakmice na stadionu Dragão.

Odmah sam odbio taj prijedlog. Bilo mi je potpuno jasno da to ne mogu prihvatiti. To što ne bih igrao utakmice u inostranstvu ne znači da bih prestao biti kapiten reprezentacije. Privilegija da ostanem u Portugalu ne bi bila dobar primjer.

Na kraju se selektor složio s mojom procjenom.

U tom razgovoru učestvovao je i Simão Coutinho, sportski direktor Al Nassra. On je bio osoba kojoj je aktuelni selektor reprezentacije odgovarao tokom cijele prošle sezone i jedan od ljudi zaslužnih za njegov dolazak u klub 2025. godine.

Uoči reprezentativnog okupljanja selektor je, na vlastiti zahtjev, došao kod mene kući u Lisabonu kako bismo razgovarali. Razgovor je bio miran i svi principi dogovoreni u augustu ostali su na snazi.

Igrao sam utakmicu na Alvaladeu i, iako sam bio rezerva, nisam pravio nikakav problem. Lično sam stavio kapitensku traku Bruni Fernandesu, ne sluteći da možda pravim posljednje korake kao igrač i kapiten reprezentacije. Tog dana bilo mi je važno samo da pobijedimo. Lijepo je uvijek pobijediti, ali još je ljepše pobijediti u Portugalu i za svoju zemlju.

Na dan utakmice u Norveškoj, tokom ručka, jedan od pomoćnika selektora prišao je stolu za kojim je ekipa jela i rekao mi da selektor želi razgovarati sa mnom. Na moje potpuno iznenađenje, pitao me jesam li fizički spreman odigrati 30 minuta. Bio sam potpuno fokusiran na fizički oporavak, bio sam sa saigračima kao i uvijek i mislio sam da tog dana neću igrati. Nije bilo nikakvog problema.

Taj zahtjev nije bio dio mog plana oporavka i treninga, jer je bilo predviđeno da igram tek četvrtog na Dragãu, ali sam, naravno, rekao da mogu. Odgovorio mi je da budem spreman jer ću igrati 30 minuta.

Ostalo je historija. Zagrijavao sam se od poluvremena, gledao kako minute prolaze i nikada nisam ušao u igru.

Selektor nije održao riječ.

Na kraju utakmice želio sam samo da se ona završi pobjedom i da ostanem sam. Nisam otišao pozdraviti navijače. To je bila greška za koju preuzimam punu odgovornost i nije se smjela dogoditi. Izvinjavam se portugalskom narodu koji nas je tako strastveno podržavao, navijačima, kao i onima koji, iako nisu Portugalci, tamo putuju da bi vidjeli mene i koje sam možda razočarao.

Četrdeset osam sati kasnije selektor, Coutinho i ja razgovarali smo, budući da je Coutinho učestvovao i u našim razgovorima u augustu.

Bio je to intenzivan, veoma direktan razgovor, bez ikakvog uljepšavanja.

Složili smo se da postoji samo jedan način da se ovaj ‘slučaj’ zatvori: da selektor u sali za konferencije ponovi ono što mi je upravo rekao privatno, u Coutinhovom prisustvu.

Dogovor je bio jednostavan: selektor će konferenciju za medije početi osvrtom na to pitanje, pokušavajući zatvoriti cijelu priču tako što će reći istinu. Trebao je kazati da nikada nisam tražio minutažu.

Ni jednu jedinu minutu. Selektor, i niko drugi, bio je taj koji je predložio moj plan za ovo reprezentativno okupljanje. Bila je greška to što me poslao na zagrijavanje, a zatim me ostavio van igre i, ako bi se ista situacija ponovila, više to ne bi uradio.

Sastanak smo završili tako što je selektor zatražio zagrljaj, obećavši da će na konferenciji za medije reći ono što mi je upravo rekao i da je stvar završena. Neću igrati u Danskoj, ali ću igrati utakmicu u Portu. Sve se to, kao i uvijek, dogodilo u Coutinhovom prisustvu.

Na zahtjev selektora održan je videopoziv između njega, Coutinha i Tiaga Craveira, tokom kojeg je rezimirano ono o čemu smo razgovarali.

Sastavljen je kratak dokument, koji sam lično odobrio i koji je, uz moje znanje, predat selektoru, kao što je i tražio.

Konferencija za medije prošla je tačno onako kako smo očekivali – ali njegovo ponašanje nije imalo nikakve veze s našim sastankom. Čuo sam komentare i agresivnost za koje ne vjerujem da su bili opravdani, stav u stilu ‘ja hoću, ja mogu i ja odlučujem’, kakav prethodnog dana u privatnom razgovoru nikada nisam čuo.

Bilješke koje sam odobrio glasile su ovako:

1. Lično sam predložio Cristianu plan za ovu sezonu u reprezentaciji, bez bilo čije pomoći. Bio je to dug i veoma produktivan razgovor.
2. Znam koliko duboko osjeća i koliko voli reprezentaciju, kao i kakav status ima širom svijeta. Još važnije, znam kakav status i pozitivan utjecaj ima unutar reprezentacije već 24 uzastopne godine.
3. Plan koji sam predložio Cristianu bio je prihvaćen.
4. Nikada nije dovodio u pitanje moje odluke. Bio je primjeran, lojalan i profesionalan.
5. Utakmica protiv Norveške nije bila dio plana koji sam za njega napravio. Međutim, procijenio sam da se fizički oporavio od prve utakmice i rekao mu da bi mi možda mogao zatrebati. Cristiano je pristao.
6. Pogriješio sam što sam nekoga veličine Peléa ili Maradone poslao na zagrijavanje, a zatim ga nisam uveo u igru. Kada bi se ista situacija dogodila danas, ne bih to uradio.
7. Za kraj: želim Cristiana u reprezentaciji. Zapravo, ne želim ga samo malo – želim ga veoma mnogo. Srećom, i on vjeruje u mene. Vjerovao je u mene u Al Nassru, a vjeruje i ovdje.
8. Što se tiče toga što nije pozdravio navijače, o tome smo već razgovarali. Neko ko je odigrao više od 230 utakmica za reprezentaciju ne očekuje od mene lekcije o ljubavi prema Portugalu. Bio je to trenutak frustracije koji ništa ne briše. On je igrač koji daje najviše autograma, najviše se fotografiše s navijačima i pokazuje im najviše naklonosti. Nemojmo izmišljati probleme tamo gdje ih nema. Kada smo nezadovoljni, reagujemo. To je sve.“

Ni u jednoj od tih bilješki, dakle, nije pisalo da mi se selektor izvinio.

Bio je to drugi put da data riječ nije održana.

Odlučio sam napustiti reprezentativno okupljanje umjesto da čekam još prekršenih obećanja. Za mene je istina i dalje najvažnija stvar u odnosima među ljudima. Koliko god boljela, istina mi mora biti rečena.

Osim toga, u razgovoru koji sam tog jutra, prije konferencije za medije, imao s predsjednikom Saveza i selektorom reprezentacije, a oni to sigurno mogu potvrditi, ponovio sam da, ako me tamo ne žele, samo treba to da mi kažu. Trebali su samo biti iskreni prema meni. Prihvatio bih to i obećao sam da bismo pripremili nešto lijepo, onako kako sanjam da će jednog dana biti, i niko se ne bi naljutio.

Sjećam se toga kao da je bilo jučer. Obojica su istovremeno odgovorila: ‘Ne.’ Rekli su da je moje mjesto u reprezentaciji.

Nikada se tokom gotovo 25 godina karijere nisam miješao ni u jednu tehničku ili taktičku odluku bilo kojeg klupskog trenera ili selektora. Bilo to dobro ili loše, prihvatam ono što predlože. Poštujem odluku, ali kada ne održe riječ, osjećam da tamo više nemam svoje mjesto.

Dugujem izvinjenje i svojim saigračima zbog toga što sam napustio okupljanje. Uprkos potpunom gubitku povjerenja u selektora, koji sam jasno izrazio, što može potvrditi svako ko je prisustvovao tim razgovorima, to ipak nisam trebao uraditi. Odgovornost je samo moja.

Još jednom se izvinjavam portugalskom narodu, ali prekršena riječ me duboko pogodila. Osjetio sam da bi od tog trenutka moje prisustvo samo štetilo grupi, pa sam uradio ono što sam uvijek govorio da ću uraditi kada više ne budem osjećao da sam koristan: spakovao sam stvari i otišao.

Fudbalski savez Portugala mora procijeniti moje postupke i izreći odgovarajuću kaznu. Vjerujem da ta kazna ne treba biti ublažena. Nisam bilo koji igrač, ja sam kapiten ekipe, a to je otežavajuća okolnost. Već sam se izvinio, ali znam da postupci moraju imati posljedice. Svako ko je u fudbalu, kao ja, zna da, bez obzira na nečiji položaj, pravila moraju biti ista za sve.

U tom smislu, čuo sam mnogo priča o oproštajnim utakmicama, o tome da mi je potreban pravi oproštaj i da Savez želi pružiti tu priliku.

U životu sam naučio, često onda kada sam bio gladan i nisam imao šta jesti, da niko nikome ništa ne poklanja.

Mogu obećati svim ljudima koji me podržavaju, a posebno portugalskom narodu, da ćemo odigrati jednu ili više oproštajnih utakmica. Bit će vremena za to.

Ali kada pomislim na reprezentaciju, ono što mi prvo pada na pamet jeste takmičenje. Tako sam razmišljao i onog dana kada sam saznao da mi je otac preminuo. Bio sam s reprezentacijom i odlučio sam ostati sve dok se utakmica narednog dana ne završi. Za svoju zemlju uradio sam nešto što nikada ne bih uradio ni za jedan klub.

Zato, ako budem fizički spreman, ako budem igrao za svoj klub i, nadam se, postizao golove, nakon što odslužim suspenziju koja će mi biti izrečena, bit ću na raspolaganju, kao što sam uvijek bio, da se takmičim i pobjeđujem s našom reprezentacijom.

Vjerujte mi, ovo je potpuna istina.“

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad