Nakon sinoćnjeg poraza od Gruzije, reprezentativci BiH, umjesto izvinjenja za četvrti poraz u pet utakmica, ponudili su samo izgovore sačinjene od netačnih navoda i floskula.

Falilo nam je malo sreće…

Da li su se fudbaleri Italije, nakon ispadanja iz baraža za SP okrenuli koju je sinoć upotrijebio Ivaylo Petev, da nismo imali sreće i da zbog toga nismo postigli pogodak? Ne. Selektor Roberto Mancini za medije u Italiji jasno i glasno je rekao kako je poraz protiv Sjeverne Makedonije njegov najteži poraz, kako je za debakl najviše kriv on sam i kako će se vjerovatno povući sa mjesta selektora Italije.

Italijanski savez bi ipak zadržao stručnjaka na klupi Azzurra unatoč neuspjehu, a prije nego što uporedimo stanje u BiH i Italiji, čisto da napomenemo da je Mancini prošle godine osvojio EURO, dok je selektor Petev statistički najlošiji selektor u historiji bh. fudbala.

Nije ipak “zla sreća” bila u pitanju. Zna to protivnički selektor Willy Sagnol, koji je sinoć na konferenciji za medije izustio veoma bitnu činjenicu.

“Nije bilo nikakvih iznenađenja što se tiče igre Bosne i Hercegovine. Igrali su istim sistemom kao i proteklih par mečeva.“

Ima li Bosna i Hercegovina plan “B”, za slučaj da iole inteligentiji selektor prozre monotoni način na koji Zmajevi pokušavaju doći do protivničkog gola? Sinoćnja partija je dokaz da nema.

Ne, nije “malo sreće” u pitanju, već malo bolja priprema, malo više zalaganja i mnogo bolja egzekucija stvorenih prilika.

Teren je bio spor i grbav….

Kad se izgubi, jasno je, krivo je sve drugo prije nego što se sami pogledamo u ogledalo. Za golmana Ibrahima Šehića travnjak stadiona Bilino Polje bio je “loš”.

“Trudili smo se igrati brzo na lošem terenu. Puno greški je bilo zbog terena. Kada treba brzo igrati nismo mogli zbog terena. Na kraju ni lopta nije željela u gol. To su stvari koje se dešavaju u fudbalu i niko nema uticaja.”, rekao je prvi golman reprezentacije.

Dakle, za poraz nije kriv selektor, nisu krivi igrači, nisu čak ni protivnici koji su nas strateški nadigrali i pogodili kada im se ukazala šansa. Kriv je travnjak sa kojeg donedavno ni mnogo jače selekcije od Gruzije nisu mogle ni pomisliti da odnesu pobjedu. Kriv je teren koji naši igrači treba da poznaju kao svoj džep, u čemu leži jedna od prednosti kada igrate na domaćem terenu. Krivo je Bilino Polje, najbolji stadion koji država ima za utakmice reprezentacije.

Nije kriv teren. Krivi su svi oni koji su sinoć učestvovali u utakmici koja se morala dobiti za samopouzdanje i stvaranje timskog duha, a najnoviji poraz taj je pokušaj pretvorio u festival izgovora koji ne oslikavaju realnu sliku onoga što se zbilo tokom utakmice.

Danas svi igraju fudbal…

“Svi danas igraju fudbal”, rekao je nakon poraza kapiten reprezentacije BiH, Edin Džeko. Svi osim, možda, nas. Doduše, igra fudbal i reprezentacija Bosne i Hercegovine, ali sa gotovo nikakvim uspjehom.

Teško je pomiriti činjenice da na terenu imamo igrače koji igraju u najboljim ligama Evrope, u Italiji, u Njemačkoj, Francuskoj, u Turskoj, Belgiji, Švicarskoj, a da u isto vrijeme gubimo četiri od posljednjih pet mečeva reprezentacije. Teško je shvatiti da je moguće izgubiti protiv reprezentacije čiji igrači igraju za Hatayspor, Ujpešt, Arsenal iz Tule, Lech, Dinamo Batumi, Anorthosis… Jer svi igraju fudbal? Zašto mi ne igramo takav fudbal, ružan ali uspješan?

Imamo li problem sa liderstvom sa klupe, ili na terenu? Imamo li problem u sistemu, ili načinu igre? Imamo li problem sa igračkim kadrom? Manjkom kvaliteta? Manjkom zalaganja? Sve su ovo pitanja koja je legitimno postaviti članovima selekcije koja je pobijedila tek dva puta u posljednjih 20 utakmica.

Džeko tvrdi kako ne treba mlađe reprezentativce kriviti za sinoćnji poraz.

Njih niko nije ni okrivio pojedinačno. Malobrojna publika koja je sinoć zviždala igračima u bijelim dresovima bila je jednako nezadovoljna kako mlađim, tako i iskusnijim fudbalerima, a ruku na srce, bilo je onih i koji su sa tribina pretjerali.

Psovke Edinu Džeki

Psovati Edina Džeku, živu legendu bh. fudbala, vjerovatno najboljeg fudbalera kojeg je ova zemlja ikada imala, u najmanju ruku je nepošteno i bez obzira na činjenicu da je u tome učestvovalo tek 15-20 navijača na južnoj tribini, to nije način kako se treba ponašati prema kapitenu reprezentacije.

Takvo ponašanje, međutim, savršeno oslikava frustraciju navijača prema nemogućnosti da se protiv selekcija kakve su Gruzija, Kipar, Armenija i Finska ostvari pozitivan rezultat.

Nije sinoćnji poraz bio plod slučajnosti i nije novi poraz došao iz vedra neba. On je plod daleko dubljih problema u N/FS BiH i u svlačionici reprezentacije, problema koji se pokrivaju floskulama i praznim frazama koje ne znače ništa i sa kojih se skreće pažnja i krivi “grbav teren”.

Nije to ni “zla sreća”, ni “grbav teren” niti “svi danas igraju fudbal”, niti je “lopta je okrugla”, niti je “utakmica sa dva poluvremena”. Sve je samo i isključivo do vas.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad