Muškarci u sali za vjenčanja u izbjegličkom kampu Dheisheh na Zapadnoj obali provode većinu dana i noći prikovani za telefone, konstantno osvježavajući vijesti. Djeluju iscrpljeno, na licima im se jasno vidi užas zadnjih dana. Svih 180 muškaraca su izbjeglice iz Gaze. Oni su među otprilike 18 hiljada stanovnika enklave koji imaju izraelske radne dozvole i dopušteno im je prelaziti granicu naprijed i natrag. Kada su Izraelske odbrambene snage (IDF) zatvorile svaki pristup Gazi nakon Hamasovog smrtonosnog napada prošle subote, ovi ljudi su ostali zatočeni. Priču o njihovim sudbinama donosi CNN.

Neki imaju žene i djecu u Khan Younisu, gradu u južnoj Gazi koji je sada epicentar vlastite izbjegličke krize koja se ubrzano razvija, bez načina za izlazak, prenosi CNN u teksu.

IDF nemilosrdno napada Gazu zračnim napadima i artiljerijom nakon što su borci Hamasa izveli teroristički napad i lansirali hiljade raketa koje su dosad ubile najmanje 1400 ljudi. Teroristička grupa također je otela oko 150 drugih prošle subote tokom divljanja bez presedana.

Izraelska vojska kaže da je njihov cilj uništiti Hamas i osigurati da nikada više ne može izvesti takav napad. Ali civilni danak kampanje bio je golem. Palestinsko ministarstvo zdravstva u Gazi priopćilo je da je u proteklih osam dana ubijeno 2450 ljudi, što je više nego tijekom cijelog rata 2014. koji je trajao 51 dan.

‘Moja djeca mi govore da molim za njih’

Supruga Ismaila Abd Almagida i petero djece – četiri djevojčice i jedan dječak – nalaze se u Gazi dok on boravi u izbjegličkom kampu. Ima videosnimke svih njih na svom telefonu. Jedna prikazuje njegovu mladu kćer Misk kako jede komad manga. Kad pusti snimak, suze mu počnu teći niz lice.

Tala, njegova druga najstarija kći, stradala je u ratu 2014. kada je porodica bila u kući njegovih roditelja. “Ona voli koturaljke, pa sam joj rekao da ću ih donijeti kad se vratim”, rekao je.

Abd Almagid (44) rekao je za CNN da nastoji biti u kontaktu sa svojom suprugom cijelo vrijeme, ali je komunikacija otežana otkako je Izrael prekinuo pristup Gazi struji, hrani i vodi.

“Moja djeca mi govore da molim za njih. Situacija je tamo jako teška”, rekao je. “Vratio bih se (u Gazu) odmah … čak i uz sve što se događa, odvedi me u Gazu, ići ću s tobom odmah … moj život nije vrijedan bez moje obitelji”, kazao je.

Upravo sada u Gazi je u toku velika promjena stanovništva, sa stotinama hiljada koje idu prema jugu, mnogi prema prenapučenim ulicama Khan Younisa.

Izraelska vojska rekla je ljudima koji žive u gusto naseljenom sjevernom dijelu Gaze, uključujući grad Gaza, da se presele na jug pojasa. Ujedinjeni narodi saopštili su da će uputa, za koju kažu da utječe na 1,1 miliona ljudi, izazvati “poražavajuće humanitarne posljedice”.

IDF je za CNN u nedjelju rekao da procjenjuje da je 500.000 ljudi dosad otišlo iz sjeverne Gaze na jug.

Kad je Abd Almagid dobio dozvolu za rad u Izraelu u oktobru prošle godine, osjećao se kao dobitak na lutriji. Ekonomija u Gazi, kojom vlada Hamas, ali je blokiraju Izrael i Egipat, desetkovana je, a stopa nezaposlenosti iznosi 45%, prema palestinskom središnjem uredu za statistiku.

“Uvijek sam želio ovu dozvolu jer je situacija u Gazi vrlo teška. Financijska situacija, dug… ekonomija je nula. Nema mogućnosti za rad”, rekao je, dodavši da je bio nezaposlen od diplome 2004. godine kada je dobio dozvolu.

Izrael je počeo izdavati hiljade radnih dozvola stanovnicima Gaze za prelazak u Izrael kao dio strategije ekonomskog poticaja za koju su se izraelske vlasti nadale da će odvratiti Hamas od daljnjeg oružanog sukoba.

Bez posla je i njegova supruga koja je diplomirala engleski jezik. Rekao je da svaku drugu sedmicu provodi u Izraelu, gdje je radio u pekari.

Mnogi muškarci u izbjegličkom kampu Dheisheh nalaze se u istoj situaciji – oni su jedini članovi svojih porodica koji imaju posao. Plaće koje zarađuju u Izraelu višestruko su veće od svega što bi mogli dobiti u Gazi.

Marwan Saqer, 55, jedini je od cijele njegove porodice koji ima posao – i jedini koji je ikada kročio izvan Gaze.

Radio je na gradilištu u Kafr Qassemu, arapskom gradu u blizini Tel Aviva, kada je Hamas napao Izrael. Rekao je da su palestinske vlasti rekle njemu i drugim stanovnicima Gaze da dođu na Zapadnu obalu nakon što su im poništene izraelske radne dozvole.

Rekao je da su ih ljudi iz Dheisheha dočekali raširenih ruku, donoseći im madrace, deke i osnovne potrepštine, te pružajući im udobnost i društvo.

Kamp Dheisheh u Betlehemu prvi je put osnovan 1949. godine, kada se ondje nastanilo 3000 Palestinaca nakon što su protjerani ili pobjegli iz sela zapadno od Jeruzalema.

Stanovništvo kampa je od tada naraslo na više od 18.500 ljudi koji još uvijek žive na sada izgrađenom području od jedne trećine kvadratnog kilometra, prema UN-ovoj Agenciji za pomoć i rad palestinskim izbjeglicama.

Zidovi logora ukrašeni su portretima njegovih stanovnika, uglavnom mladića, koji su ubijeni u desetljećima dugom izraelsko-palestinskom sukobu. Tradicija je započela 1990-ih kao način njihova obilježavanja i održala se do danas.

‘Fizički smo ovdje, ali mislima u Gazi’

Dok je kamp pod palestinskom kontrolom, IDF redovito provodi upade, hapsi ljude i provodi racije. Lokalno stanovništvo je za CNN reklo da je ID došao u nedjelju ujutro i priveo tri osobe. Dok je 180 ljudi iz Gaze već stiglo u kamp, očekuje se da će ih više doći u narednim danima.

Marwan Saqer rekao je da su, koliko on zna, njegova supruga i osmero djece napustili dom u centralnoj Gazi tri ili četiri puta u protekloj sedmici, ali sada su se vratili.

Dok je razgovarao sa CNN-om, Saqeru je nekoliko puta zazvonio telefon – sin ga je zvao iz Gaze. Podigao je vezu, ali se gotovo istog trena odspojio, signal s druge strane je prestao.

“Razgovaramo, ali oni mi govore samo pola istine. Ne žele me dodatno zabrinjavati“, rekao je za CNN.

Činjenica da su muževi i očevi ti koji su u relativnoj sigurnosti izbjegličkog kampa dok su žene i djeca u Gazi teško opterećuje ove muškarce.

“Teško je. Sjedimo svi zajedno i dijelimo svoje osjećaje. Svi se osjećamo isto, svi očevi. Svi osjećamo patnju naše djece”, rekao je Saqer.

Prostor postaje klaustrofobičan, a atmosfera napeta. Lako mogu izbiti svađe oko problema poput pristupa utičnicama.

“Ima ljudi unutar naše grupe koji ostaju budni cijelu noć plačući“, rekao je Saqer. “Svi smo mi, fizički, ovdje, ali mislima smo u Gazi.”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad