Tragične vijesti iz Gaze šokirale su svijet i posebno pogodile ljude u Bosni i Hercegovini, vraćajući im mučna sjećanja na rat, a posebno na genocid u Srebrenici, piše docent na Pravnom fakultetu Internacionalnog univerziteta u Sarajevu Harun Halilović. On navodi paralele između ova dva rata, te optužuje međunarodnu zajednicu za "licemjerje" i zagovara reformu sistema UN-a.
Licemjerje međunarodne zajednice
Halilović za Anadoliju navodi da postoje mnoge paralele koje treba istaći između Srebrenice i Gaze. Vijeće sigurnosti UN-a je 1993. godine usvojilo Rezoluciju br. 819, kojom je Srebrenica proglašena “sigurnom zonom”.
Ubrzo nakon toga su odbrambene snage Armije BiH morale predati svoje oružje u zamjenu za obećanu zaštitu koje su trebale osigurati snage UN-a.
Halilović navodi da je, nakon što su su stigle trupe UN-a, vojska Republike Srpske ipak nastavila sa napadima na enklavu, s namjerom da ispita i isprovocira odgovor avijacije za slabe trupe UN-a na terenu.
Međutim, takvog odgovora nije bilo.
Ovo je, kako navodi on, ohrabrilo je vojsku RS-a i mnoge druge paravojne formacije, neke od njih porijeklom iz Srbije, da nastave sa napadima na nebranjeni grad, što je kulminiralo padom Srebrenice i genocidom koji je uslijedio.
I u Gazi postoje rezolucije UN-a i naredbe o privremenim mjerama koje je izdao Međunarodni sud pravde (MSP) koje nalažu Izraelu da spriječi činjenje svih djela koja potpadaju pod član 2 Konvencije o genocidu i da omogući pružanje prijeko potrebnih osnovnih usluga i humanitarne pomoći.
Međutim, Halilović pita: “Ko će to sprovoditi?”
Ističe da su takozvane određene “sigurne zone” u Gazi više puta napadane.
“Licemjerje “međunarodne zajednice” i selektivni bijes zbog uništavanja i ubijanja, ovisno o nečijoj vjeri i boji kože, tragično dovodi do paralize. I u Gazi, nedjelovanje samo ohrabruje Izrael da radi šta god želi, uključujući genocid, bez imalo odgovornosti”, piše on.
Silovanje kao oružje u ratu
Halilović navodi da postoji još jedna tragična paralela između ratova u BiH i u Gazi, a to je upotreba silovanja kao ratnog oružja.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je u nekoliko predmeta utvrdio da su silovanje koristili pripadnici Vojske Republike Srpske kao sastavni dio zločina protiv civilnog stanovništva. Žene su sistematski silovane u specijalnim pritvorskim centrima dizajniranim za seksualno nasilje nad ženama i djevojkama. Također, kako pokazuju slučajevi MKSJ-a, silovanje i seksualno zlostavljanje muškaraca korišteno je kao specifičan oblik torture u zatočeničkim logorima.
“Kao što pokazuju nedavni šokantni izvještaji o silovanju žena i seksualnom zlostavljanju muškaraca zatočenih u izraelskom pritvoru, čak je pređen i taj prag. Više obeshrabrujući je odgovor institucija i javnosti u Izraelu, koji štite silovatelje”, piše Halilović.
Sličnosti u predmetima Gaze i Srebrenice
Još jedna stvar zajednička za Srebrenicu i Gazu su predmeti pred MSP-om. Slučaj genocida koji se odnosi na BiH okončan je 2007. godine, dok je slučaj protiv Izraela, koji je pokrenula Južna Afrika i kojem se pridružilo nekoliko drugih zemalja, uključujući nedavno i Tursku, u početnim fazama.
Halilović ističe da je izuzetno teško pravno dokazati genocid. Postojanje genocidnih radnji (actus reus) i namjere (mens rea), definiranih Konvencijom o genocidu iz 1949. kao “namjera uništenja u cijelosti ili djelimično” (tzv. genocidni dolus specialis), mora se istovremeno dokazati izvan razumnog sumnja.
Prema njegovom mišljenju, neselektivno gađanje i masovno ubijanje civila, kolektivno kažnjavanje, kao i razaranja velikih razmjera i djela koja imaju za cilj da živote Palestinaca u Gazi učine neodrživim jasno ukazuju na postojanje “actus reusa” genocida.
Halilović objašnjava da se u praksi međunarodnih sudova, pored dokaza u vidu naredbi i planova, genocidna namjera, ili “dolus specialis”, može dokazati i postojanjem specifičnog obrasca ponašanja počinitelja.
“Kada je riječ o genocidnoj namjeri, izjave koje pozivaju na iskorjenjivanje “amaleka”, nazivanje Palestinaca “ljudskim životinjama” i naredbe o potpunom zaustavljanju neophodnih potrebština za stanovništvo Gaze je vrlo indikativno. Te izjave daju zvaničnici na pozicijama koje donose odluke u državi Izrael. Stoga se ne mogu odbaciti kao puka ekstremistička retorika ili mišljenja marginalnih grupa”, smatra Halilović
Dalje navodi da ovo postaje još jasnije ako se uzme u obzir širi obrazac ponašanja počinitelja, uključujući i tekuće napade na Palestince na Zapadnoj obali.
“Ističe da se stoga se slučaj pred MSP-om ne može odbaciti kao “bez osnova”, a postoji jak argument za postojanje genocidne namjere”, piše on.
Navodi da su u vezi BiH sudovi utvrdili da je “actus reus” genocida bio prisutan i na drugim mjestima osim u Srebrenici, kao na primjer u Prijedoru. Međutim, nije bilo dovoljno dokaza koji bi dokazao “dolus specialis”, kao što je bio slučaj u Srebrenici.
“Kao što pokazuje iskustvo BiH, čak i kada genocid nije utvrđen, počinjeni zločini se mogu definisati kao zločini protiv čovječnosti ili ratni zločini, koji nisu “manji” zločini, već se pravno razlikuju od genocida. Ne smije se upasti u psihološku zabludu da se ništa nije dogodilo osim ako sud to ne nazove genocidom”, ističe on.
Na kraju navodi da neuspjeh sistema UN-a dovodi do “tragičnih rezultata”, te da je reforma tog sistema od najveće važnosti.
“Sastav Vijeća sigurnosti, pravo veta stalnih članica i mehanizmi implementacije rezolucija moraju se promijeniti. Da, to je težak zadatak. Ali reforma sistema UN-a je neophodna ako čovječanstvo želi ispuniti svoje obećanje o zaustavljanju zločina poput genocida, ratnih zločina i silovanja kao oružja rata. Do tada nam Gaza i Srebrenica pokazuju šta će biti ako ne dođe do te reforme”, piše Halilović.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!