Palestinci bi mogli odlučiti ko će vladati Izraelom: Netanyahu ih odbacuje, a opozicija podijeljena oko saradnje

Prema djelimičnim rezultatima objavljenim u srijedu, nakon prebrojavanja 76,8 posto glasačkih kutija, blok premijera Benjamina Netanyahua imao je 54 mandata, blok njegovog glavnog protivnika Gadija Eisenkota 47, dok su dvije arapske liste, Zajednička lista i Ra'am, zajedno imale 19 mandata.

Za parlamentarnu većinu potrebno je 61 od ukupno 120 zastupničkih mjesta u Knessetu. Nijedan od dva glavna bloka prema tim rezultatima nije imao potrebnu većinu, što arapskim strankama daje potencijalno odlučujuću ulogu u postizbornim pregovorima.

Riječ je o privremenim rezultatima koji se mogu promijeniti tokom nastavka prebrojavanja, posebno nakon uključivanja glasova vojnika i drugih birača čiji se glasovi obrađuju naknadno.

Ipak, već sada je jasno da bi upravo politički predstavnici palestinske manjine mogli postati nezaobilazan faktor u pokušajima formiranja vlasti.

Velika izlaznost promijenila političku računicu

Jedna od najvažnijih karakteristika izbora bila je izuzetno velika mobilizacija palestinskih građana Izraela, koji čine približno petinu stanovništva zemlje.

Prema izvještajima Al Jazeere i izraelskih medija, izlaznost u arapskim zajednicama bila je znatno veća nego na prethodnim izborima, a pojedine procjene ukazivale su na približno 80 posto.

U Nazaretu je, prema podacima koje je objavio The Times of Israel, glasalo 72,2 posto birača, u poređenju s 48,29 posto 2022. godine. U Rahatu je izlaznost porasla sa 60,61 na 82 posto, dok je u Umm al-Fahmu dostigla 75,7 posto, naspram 38,29 posto na prethodnim izborima.

Takva mobilizacija omogućila je Zajedničkoj listi i Ra'amu da prema preliminarnim rezultatima ostvare znatno bolji rezultat nego na prethodnim izborima.

Za mnoge palestinske građane Izraela izbori nisu predstavljali samo pitanje smjene premijera, nego i mogućnost da svojim glasovima odgovore na politiku koju smatraju diskriminatornom.

Al Jazeerina novinarka Nour Odeh ocijenila je da su izbori imali egzistencijalni značaj za ovu zajednicu. Prema njenim riječima, na birališta su izašli i građani koji su ranije bojkotovali izbore jer nisu vjerovali da političkim učešćem mogu promijeniti svoj položaj.

Netanyahu upozoravao na arapske birače, sada bi mogli odlučiti njegovu sudbinu

Posebno je upečatljivo što se izborni uspjeh arapskih stranaka dogodio nakon kampanje u kojoj je Netanyahu pokušavao mobilizirati vlastite pristalice upozoravanjem na visoku izlaznost palestinskih građana Izraela.

Tokom izbornog dana izraelski premijer objavljivao je poruke o velikom odzivu birača u arapskim zajednicama, pozivajući desničarske birače da izađu na glasanje.

U jednom od upozorenja poručio je da bi, ukoliko se desnica ne mobilizira, Izrael mogao dobiti vladu Mansoura Abbasa i Ahmada Tibija, dvojice istaknutih arapskih političara.

Njegova kampanja koristila je i slogan „Desnica ili Palestina“, nastojeći povezati eventualnu pobjedu opozicije s političkim uticajem palestinskih predstavnika.

Prema izvještavanju Reutersa, tokom izbornog dana vozila sa zastavama Likuda prolazila su Jerusalemom, emitirajući islamski poziv na molitvu i pozivajući građane da glasaju uz upozorenja na veliku izlaznost arapskih birača.

Arapski političari takvu su kampanju osudili kao rasističku.

Politički paradoks sada je očigledan: birači čijeg je uticaja Netanyahu upozoravao svoje pristalice mogli bi imati važnu ulogu u odlučivanju o njegovom ostanku na vlasti.

Opozicija pred vlastitim kontradikcijama

Međutim, problem nije samo Netanyahuov odnos prema arapskim strankama.

Njegov glavni protivnik, bivši načelnik Generalštaba izraelske vojske Gadi Eisenkot, tokom kampanje insistirao je na tome da buduća vlada mora počivati na cionističkoj parlamentarnoj većini.

Takav pristup praktično isključuje oslanjanje na arapske stranke kao ključne koalicione partnere, iako bi njihovi mandati mogli biti neophodni za smjenu Netanyahua.

Opozicija se zato suočava s političkom kontradikcijom: palestinski zastupnici mogli bi joj biti potrebni za preuzimanje vlasti, ali su pojedini opozicioni lideri unaprijed odbacivali mogućnost saradnje s njima.

Ipak, unutar opozicije već se pojavljuju različiti stavovi.

Predsjednik Demokrata Yair Golan pozvao je u srijedu na formiranje vlade promjene uz saradnju s arapskim strankama, naglašavajući da glas svakog izraelskog građanina ima jednaku demokratsku vrijednost.

„Netanyahu je izgubio. Znam brojati do 120. Šezdeset pet je više od pedeset pet. Tako funkcioniše izraelska demokratija“, poručio je Golan, pozivajući se na tadašnju raspodjelu mandata.

Upozorio je i da opozicija mora prestati prihvatati podjelu između jevrejskih i arapskih glasova koju, prema njegovoj ocjeni, nameće Netanyahu.

Golanov poziv pokazuje da unutar opozicije postoji spremnost za drugačiji pristup, ali i da bi formiranje vlade moglo zavisiti od toga hoće li Eisenkot i njegovi partneri promijeniti dosadašnje stavove.

Abbas spreman na saradnju, ali arapske stranke nisu jedinstven blok

Arapske stranke pritom ne predstavljaju jedinstvenu političku grupaciju.

Ra'am, koji predvodi Mansour Abbas, već ima iskustvo učešća u izraelskoj vladajućoj koaliciji. Ova stranka bila je dio koalicije koja je upravljala Izraelom od 2021. do 2022. godine, nakon prethodnog Netanyahuovog odlaska s vlasti.

Abbas je i nakon ovih izbora pokazao spremnost za političke razgovore.

Prema izvještavanju Al Jazeere, rekao je da su predstavnici glavnih političkih blokova kontaktirali njegovu stranku prije i poslije izbora.

„S brojevima koje sada imamo, nema vlade“, poručio je Abbas, ukazujući na složenu parlamentarnu računicu.

Zajednička lista, s druge strane, izraženije naglašava pitanja jednakosti palestinskih građana, protivljenja okupaciji i palestinskih nacionalnih prava.

Njeni predstavnici pokazali su spremnost da podrže politički proces koji bi doveo do Netanyahuove smjene, ali to ne znači automatski i ulazak u vladajuću koaliciju.

Zastupnik Zajedničke liste Ofer Cassif upozorio je da bi novi izbori predstavljali poklon Netanyahuu, poručivši da je odluka sada na političarima opozicionog bloka.

Moguće je, barem u parlamentarnoj računici, da arapske stranke podrže manjinsku vladu izvana, bez preuzimanja ministarskih pozicija.

Međutim, takav aranžman zahtijevao bi političke dogovore koji zasad nisu postignuti.

Može li smjena Netanyahua značiti i promjenu politike prema Palestincima?

Moguća presudna uloga arapskih stranaka otvara i šire pitanje: šta bi eventualna promjena vlasti zaista značila za Palestince?

Gadi Eisenkot nije političar koji dolazi iz izraelskog mirovnog pokreta. Riječ je o bivšem načelniku Generalštaba i nekadašnjem visokom komandantu izraelske vojske, čija je karijera snažno povezana sa sigurnosnim i vojnim pitanjima.

Njegovo ime povezano je i s takozvanom Dahiya doktrinom, konceptom upotrebe izrazito razorne vojne sile protiv infrastrukture u područjima iz kojih djeluju neprijateljske oružane organizacije.

Eisenkot je 2008. godine, tada kao visoki izraelski general, javno govorio o primjeni nesrazmjerne sile i izazivanju velikih razaranja, pozivajući se na izraelske operacije u bejrutskoj četvrti Dahiya tokom rata s Hezbollahom 2006. godine.

Takav vojni pristup izazvao je ozbiljne kritike zbog mogućih posljedica po civile i civilnu infrastrukturu.

Eisenkot se također protivio uspostavljanju palestinske države, što dodatno pokazuje da njegov politički program ne podrazumijeva nužno zaokret prema rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba kroz stvaranje dvije države.

Zbog toga smjena Netanyahua sama po sebi ne bi garantovala suštinsku promjenu izraelske politike prema okupiranim palestinskim teritorijama.

Važno je pritom razlikovati palestinske građane Izraela, koji imaju pravo glasa na ovim izborima, od Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, koji ne učestvuju na izborima za Knesset.

Ipak, pitanja rata, okupacije, jednakosti građana i odnosa izraelske države prema palestinskom stanovništvu ostaju duboko povezana.

Za arapske stranke zato postoji politički rizik da njihovi glasovi posluže za promjenu premijera, a da ne dovedu do značajnijih promjena politike prema Palestincima.

Izborni uspjeh nije isto što i politička moć

Izborni rezultati predstavljaju važan trenutak za palestinske građane Izraela, ali još nije izvjesno hoće li se njihov povećani parlamentarni uticaj pretvoriti u stvarnu političku moć.

Prema izraelskom izbornom sistemu, predsjednik Isaac Herzog nakon objavljivanja konačnih rezultata obavit će konsultacije s parlamentarnim strankama i povjeriti mandat zastupniku za kojeg procijeni da ima najbolje izglede za formiranje vlade.

Prvi mandatar dobija 28 dana za sastavljanje koalicije, uz mogućnost produženja za još 14 dana. Ako pokušaj ne uspije, predviđene su dodatne procedure za pronalaženje parlamentarne većine, a u slučaju njihovog neuspjeha mogući su novi izbori.

Netanyahu bi u međuvremenu mogao nastaviti obavljati dužnost premijera, čak i ako njegov blok ne uspije osigurati većinu.

Politička računica zato ostaje otvorena.

Arapske stranke mogle bi biti ključne za formiranje alternativne većine, ali samo ako druge opozicione stranke budu spremne prihvatiti njihovu podršku i političke zahtjeve.

Njihov izborni uspjeh istovremeno otvara pitanje koliko su palestinski građani Izraela zastupljeni u institucijama države čiji su državljani i koliko njihov parlamentarni uticaj može promijeniti politiku koja se neposredno odražava na njihove živote.

U tome se ogleda ključni paradoks ovih izbora: palestinski građani Izraela mogli bi imati presudnu ulogu u odluci ko će voditi državu, dok istovremeno ostaje otvoreno pitanje koliko su najveće izraelske stranke spremne prihvatiti njihove predstavnike kao ravnopravne političke partnere.