"Lice američke oligarhije"

Za Caseyja Michela, autora knjige "United States of Oligarchy" (Sjedinjene države oligarhije) i šefa Programa za borbu protiv kleptokratije pri Human Rights Foundationu, upravo je Kushner postao "lice američke oligarhije".

U analizi za Foreign Policy Michel tvrdi da priča o Kushnerovom usponu nije samo priča o jednom predsjednikovom zetu niti samo o pokušaju završetka rata u Ukrajini. Ona je, prema njegovoj ocjeni, pokazatelj mnogo dublje promjene u Washingtonu - sve većeg utjecaja privatnog bogatstva, poslovnih interesa i porodičnih veza na američku vanjsku politiku.

Poziv ukrajinskom predsjedniku

Michel svoju priču počinje 16. novembra 2025. godine, kada je Zelenski preko zvučnika slušao Kushnera kako mu predstavlja niz zahtjeva za završetak rata.

Prema tom prijedlogu, Ukrajina bi morala ograničiti veličinu svojih oružanih snaga i trajno odustati od članstva u NATO-u. Rusiji bi se postepeno ukidale sankcije i otvorio put prema ponovnoj integraciji u svjetsku ekonomiju.

Najkontroverzniji dio odnosio se na teritoriju. Prijedlog je predviđao da Ukrajina prihvati rusku kontrolu ne samo nad Krimom nego i nad cijelim Donbasom, uključujući područja koja ruske snage nisu uspjele osvojiti.

Michel piše da su zahtjevi izgledali manje kao kompromis nastao pregovorima, a više kao "lista želja" Kremlja.

Naknadna otkrića o nastanku plana dodatno su podstakla takve sumnje.

Trag vodi do Dmitrieva

Krajem oktobra 2025. Kushner i američki izaslanik Steve Witkoff sastali su se u Miamiju s Kirillom Dmitrievim, šefom Ruskog fonda za direktna ulaganja i čovjekom bliskim Vladimiru Putinu koji je pod američkim sankcijama.

Reuters je tada izvijestio da je iz tih razgovora proizašao plan od 28 tačaka koji je izazvao zabrinutost među dijelom američkih zvaničnika i saveznika Washingtona zbog ustupaka koje je tražio od Ukrajine.

Novinari Christo Grozev i Michael Weiss kasnije su objavili da su brojni ključni elementi tog plana postojali mjesecima ranije u dokumentu koji je sastavio Dmitriev.

Dokumenti nisu bili identični. Pojedine odredbe bile su izmijenjene, proširene ili izbačene. Međutim, prema njihovom istraživanju, neki od najvažnijih koncepata, pa čak i pojedine formulacije, poticali su iz ranijeg ruskog prijedloga.

U procurjelom razgovoru Dmitriev je, prema njihovom izvještaju, govorio o tome da će dokument neformalno proslijediti Amerikancima kako bi ga oni mogli "predstaviti kao svoj".

Za Michela je upravo ta epizoda važna za razumijevanje mnogo šireg fenomena.

Ko je zapravo Jared Kushner?

Kushner se tokom druge polovine 2025. vratio u središte američke politike nakon perioda djelovanja uglavnom iza kulisa.

Istovremeno su rasli njegovi međunarodni poslovni interesi. Michel navodi njegovo partnerstvo sa saudijskim kapitalom u preuzimanju kompanije Electronic Arts, kao i luksuzni turistički projekt u Albaniji koji je izazvao velike proteste.

Paralelno s poslovima, Kushner se uključivao u neka od najosjetljivijih pitanja američke vanjske politike - od Gaze do Ukrajine.

Upravo je ta kombinacija za Michela ključna.

Kushnera opisuje kao "neizabranog milijardera" koji ne podliježe uobičajenim zahtjevima političkog nadzora i transparentnosti, a koji je do izuzetno utjecajne pozicije došao zahvaljujući odnosu sa svojim puncem, predsjednikom SAD-a.

Michel smatra da je Kushner time postao oličenje "oligarhijskog preuzimanja američke vanjske politike".

Mnogo veće pitanje od Ukrajine

Michelova najveća zabrinutost, međutim, nije samo način na koji je Kushner dobio političku moć.

On smatra da politika koju Kushner zagovara može imati posljedice daleko izvan Ukrajine.

Ako Sjedinjene Američke Države prihvate da nuklearna sila vojnom agresijom može osvojiti teritoriju susjedne nenuklearne države i na kraju dobiti međunarodno priznanje dijela tih osvajanja, Michel tvrdi da će druge države iz toga izvući vlastite zaključke.

"Rusko nuklearno blefiranje, drugim riječima, uspjelo je", piše Michel.

Poruka bi, prema njegovoj argumentaciji, mogla biti posebno snažna za zemlje koje nemaju nuklearno oružje, a osjećaju se ugroženima od nuklearnih sila.

Michel među njima navodi Japan, Južnu Koreju, Poljsku, Njemačku, Kazahstan, Australiju i Kanadu.

Ako te države zaključe da ih savezništva i međunarodne garancije ne mogu zaštititi od nuklearno naoružanog agresora, upozorava Michel, pritisak da razviju vlastito nuklearno odvraćanje mogao bi rasti.

"Američka oligarhija u središtu"

Michel ne svodi mogućnost nove utrke u nuklearnom naoružanju samo na Kushnera.

Među uzrocima navodi ruski imperijalizam, kineske teritorijalne ambicije, američku stratešku kratkovidnost i probleme Washingtona u upravljanju vlastitim savezima.

Ali Kushner je za njega simbol nečega što ranije nije postojalo u ovakvom obliku: koncentracije privatnog bogatstva, porodičnog pristupa predsjedniku i ogromnog utjecaja na američku vanjsku politiku bez tradicionalnih mehanizama demokratske odgovornosti.

Zbog toga Michel priču o Kushneru na kraju pretvara u upozorenje o budućnosti same američke moći.

Kada jednog dana bude pisana historija eventualnog novog talasa nuklearnog širenja, smatra on, u njenom središtu mogao bi se naći "uspon američke oligarhije" - političkog sistema čiji najmoćniji akteri, prema Michelovoj ocjeni, djeluju prvenstveno u vlastitom interesu, uz malo razmišljanja o posljedicama koje njihova moć ostavlja ostatku svijeta.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad