Rosensaft: Očajni Netanyahu u željom za opstankom na vlasti sabotira pregovore za oslobađanje talaca

Svijet 27. jan 202407:32 1 komentar
Benjamin Netanyahu (MENAHEM KAHANA/Pool via REUTERS)

Odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu u slučaju Južna Afrika protiv Izraela bila je povod profesoru Menchemu Rosensaftu, pridruženom izvršnom potpredsjedniku Svjetskog jevrejskog kongresa i vanredni profesoru prava na Pravnom fakultetu Cornell da napiše još jednu kolmnu u The Newsweeku o izraelskom premijeru Benjaminu “Bibiju” Netanyahuu. Rosensaft novu kolumnu počinje riječima “Genug Shoin” što na jiddišu znači “dosta je”.

“Relativno ograničene privremene mjere koje je danas (petak op.a.) naredio Međunarodni sud pravde protiv Izraela nemaju neposredne posljedice. Ono što je najvažnije, ICJ izričito nije pozvao na prekid neprijateljstava u Pojasu Gaze i, što je od neposrednijeg značaja, izraelski premijer Benjamin “Bibi” Netanyahu sigurno će oponašati prkos predsjednika Vladimira Putina sličnim strogim mjerama koje je ICJ naredio protiv Rusije. Netanyahu je već reagovao na presudu Međunarodnog suda pravde, osudivši osnovnu optužbu za genocid kao “ne samo lažnu, već je i nečuvenu, i pristojni ljudi svuda treba da je odbace”. Ipak, čak i on treba da uzme u obzir činjenicu da se bivši predsjednik izraelskog Vrhovnog suda Aharon Barak, koji u ime Izraela sjedi u vijeću ICJ-a koje saslušava ovaj slučaj, pridružio većini pozivajući Izrael da „preduzme sve mjere u njegovoj moći da spriječi i kazniti direktno i javno poticanje na počinjenje genocida u odnosu na pripadnike palestinske grupe u Pojasu Gaze, te “preduzeti hitne i efikasne mjere kako bi se omogućilo pružanje hitno potrebnih osnovnih usluga i humanitarne pomoći za rješavanje nepovoljnih uslova života s kojima se suočavaju Palestinci u pojasu Gaze.” Sam slučaj ICJ-a je ograničenog značaja — optužba Južne Afrike za genocid protiv Izraela je pravno lažna jer Izrael nikada nije imao ili nema potrebnu namjeru “da uništi u cijelosti ili djelomično” Palestince u Gazi. Cilj Izraela u svom ratu protiv Hamasa je eliminacija Hamasa, čija povelja pokazuje genocidnu namjeru nad jevrejskim stanovnicima Izraela, kao egzistencijalističku prijetnju”, piše u uvodu Rosensaft.

“Netanyahu je prešao iz šepurenja kao osrednji wannabe mini-Mussolini”

Ugledni pravnik, koji vrlo često komentariše i dešavanja na Balkanu, nastavlja i piše da je od odluke ICJ-a mnogo ozbiljniji Netanyahuovo ponašanje i akcije koje dovode do sve veće izraelske izolacije i provokacija međunarodnoj zajednici i svađa s prijateljima.

“Od 7. oktobra, Netanyahu je prešao iz šepurenja kao osrednji wannabe mini-Mussolini u potrazi za maršom na Haderu (grad na sjeveru Izraela) ili bilo koju drugu izraelsku zabačenu luku koja bi mu omogućila da vlada vrhovništvom u predstavljanje ozbiljnog pretnja budućnosti njegove zemlje. Situaciju možda najbolje opisuje retoričko pitanje: šta Netanyahu i pitbul imaju zajedničko? Odgovor: oboje grizu ruku koja ih hrani. Ali nije samo Netanyahuovo arogantno prezirno ponašanje prema predsjedniku Joeu Bidenu ono što bi trebalo da signalizira svakom Likudniku s malo integriteta da je krajnje vrijeme da njega i njegovu šaroliku ekipu protofašista bacite u najbližu kantu za smeće. Netanyahu, kome se sudi za različite oblike korupcije, toliko je očajan da se održi na vlasti po svaku cijenu da ne samo da želi pretvoriti rat Izraela i Hamasa u moderni 100-godišnji rat, već je i zadovoljan sabotirati pregovore preko Katara za oslobađanje talaca koji su još uvijek zarobljeni u Gazi tako što će … fanfare molim … vrijeđati i otuđivati Katar”, analizira Rosensaft.

“Nije ih briga za taoce”

Tema talaca je jedna od najvažnijih u izraelskom društvu danas, i od 7. oktobra, a za nju Rosensaft kaže da kaže da Netanyahua i njegove poslušnike ministra financija Bezalela Smotricha i ministra nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvira nije uopšte briga za njih. Također navodi kako su spremni, čak i anksiozni, da žrtvuju živote talaca i izraelskih vojnika kako bi se “nadvili nad svima koji ne dijele njihov mesijanski (u najgorem mogućem značenju tog izraza), hiperautoritarni i fanatistički pogled na svijet”. Rosensaft se također pita da li je previše oštar i zaključuje da nije.

“Netanyahu i njegova grupa političkih zlotvora koriste svaki trik i lukavstvo u svojoj katastrofalnoj vrećici trikova kako bi pokušali osujetiti bilo kakve pregovore koji imaju šanse da se više talaca vrati živo. Nadamo se da im neće biti dozvoljeno da se izvuku sa ovim. Sada je očito da je ono što je možda počelo kao ‘đavolja pogodba’ sa Smotrichem i Ben Gvirom za njih postalo posljednja pozicija na ekvivalentu Masade ili Alamoa – osim što oni zapravo vjeruju da mogu prkositi izgledima i politički preživjeti, čak i ako svi ostali nestaju. Joe Biden, američki državni sekretar Antony Blinken, ministar vanjskih poslova Velike Britanije David Cameron i francuski predsjednik Emanuel Macron trebali bi održati dvije odvojene intervencije što je prije moguće: prvu s Netanyahuom koja će mu bez sumnje dati do znanja da će se obrušiti na njega kao poslovična tona cigli ako nastavi svoje neposlušno manevrisanje. Drugi za Bennyja Gantza, bivšeg načelnika generalštaba izraelskih oružanih snaga i ministra odbrane koji se privremeno pridružio vladi po hitnom postupku nakon 7. oktobra, kako bi mu rekao da će ga čuvati ako on i njegova stranka napuste vladu i dovedu do novih nacionalnih izbora. Sve ovo je lakše reći nego uraditi. Netanyahu je veliki majstor manipulacije i spletki. Njegova riječ je bezvrijedna. Samo pitajte Gantza, koji je prije nekoliko godina ušao u koaliciju za podjelu vlasti s Netanyahuom samo da bi Netanyahu izašao na nove izbore umjesto da ustupi vlast kao što je obećano”, navodi Rosensaft.

“Rasipanje podrške Izraelu”

Čitaoce Rosensaft podsjeća na Netanyahuove “adute” perfektnog engleskog i prodavača iz kasnog termina na TV-u te umiljavanja američkim Jevrejima, ali i toga da utiče na jednoj kandidata na američkim izborima za kojeg misli da bi mu mogao pomoći u ispunjavanju političke agende.

“Netanyahu rasipa podršku Izraelu među dugogodišnjim prijateljima koji sebe smatraju nepokolebljivim cionistima. Ali sjetimo se da je njegova vizija budućnosti Izraela pod njegovom autokratskom, narcističkom kontrolom dijametralno suprotna cionističkim principima ne samo Davida Ben Guriona, Yitzhaka Rabina i Shimona Peresa, da ne spominjemo bivše premijere Ehuda Olmerta, Ehuda Baraka , Naftali Bennett i Yair Lapid, ali možda još više od Menachema Begina i bivšeg izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina. Begin je bio – a Rivlin je – čovjek od integriteta posvećen vladavini zakona ukorijenjenoj u demokratskim principima. Ne tako Netanyahu koji i zakon i konvencionalne izraelske političke norme smatra ličnim neugodnostima koje može zanemariti po volji.

Netanyahu odbija da govori o tome šta će se dogoditi nakon što rat Izrael-Hamas bude neizbježno okončan, osim da se protivi palestinskoj državi pod bilo kojim i svim okolnostima. Što znači da radikalizuje čak i one Palestince koji su spremni da se uključe u diplomatske pregovore i razgovore sa Izraelom. Netanyahuova apokaliptička vizija budućnosti je potpuna vojna pobjeda nad Hamasom koja bi dva miliona Palestinaca u Gazi i još tri miliona na Zapadnoj obali ostavila u trajnom stanju obespravljenosti. Sretno s tim”, kaže Rosensaft.

Jedino rješenje

Palestinsku državnost Rosensaft naziva “anatemom” za već pomenute Netanyahua i poslušnike Ben-Gvira i Smotricha te dodaje da je upravo ta državnost velika prepreka na putu prema “velikoj diplomatskoj nagradi” koja se oslikava u dogovoru sa Saudijskom Arabijom.

“Rješenje s dvije države za izraelsko-palestinski sukob nije samo održiva opcija, to je jedina održiva opcija za Izrael. Alternative su trajno palestinsko kvazi-kmetstvo, koje neće tolerisati ni međunarodna zajednica ni ozbiljno nastrojeni Izraelci, ili dvonacionalna država za koju se garantuje da će eksplodirati prije nego kasnije”, piše Rosensaft.

U zaključku Rosensaft aktuelnog premijera naziva “uskim grlom ili opstrukcijom” te dodaje da bi njegovim odlaskom iz premijerskog ureda kroz novu koaliciju ili izbore, što je kako kaže izglednija opcija, moglo dovesti do racionalnijeg igrača poput Gantza koji bi mogao dovesti do kredibilnog političkog procesa s Palestincima koji bi doveo do “svjetla na kraju tunela” umjesto do “lokomotive koja bi mogla izletjeti iz šina”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare