Stručnjakinja za Rusiju i Kinu: Ako Putin napadne ovu zemlju, počinje Treći svjetski rat

Paine je historičarka i strateginja specijalizirana za rusku i kinesku imperijalnu historiju i pomorsku strategiju, a dugo je predavala na američkom Pomorskom ratnom koledžu (Naval War College). Doktorirala je rusku historiju, a disertaciju je pisala o historiji rusko-kineske granice. S voditeljem Stevenom Bartlettom razgovarala je u epizodi objavljenoj 29. oktobra.

Umjesto prognoza, Paine nudi alate za razmišljanje. „Ja sam penzionisana profesorica. Šta malo mogu učiniti? Mogu vam dati pojmove“, rekla je. Ovo su najvažniji od njih.

Pomorske sile i kontinentalne imperije

Države i carstva su se, objašnjava Paine, dugo organizovali tako da je zemlja bila valuta moći. Kontinentalni svijet počiva na otimanju tuđe teritorije, a takvi ratovi, kaže, uništavaju bogatstvo. Drugačiji model razvile su pomorske sile poput Britanije. S industrijskom revolucijom valuta moći postaju industrija, trgovina i razmjena, a bogatstvo se može umnožavati.

Iz toga je izrastao pomorski poredak zasnovan na pravilima koja važe za sve. „Vaša mala plastična kartica radi svuda, zar ne? To počiva na poretku zasnovanom na pravilima“, rekla je Bartlettu, dodajući da firme upravo zbog tih pravila mogu poslovati u više zemalja a da im niko ne otme zaradu. Ako taj poredak nestane, upozorava, nestat će i svijet milijardera koji danas novcem pomažu kontinentalce.

Kontinentalcima smatra Rusiju i Kinu, ali i američkog predsjednika Donalda Trumpa, zbog njegovih izjava o Kanadi kao 51. saveznoj državi i o preuzimanju Grenlanda. „On je čovjek iz svijeta nekretnina. Vidi nekretnine“, rekla je.

Negativni ciljevi: rat koji je spriječen se ne vidi

Na Bartlettovu primjedbu da ljudi od Drugog svjetskog rata svake godine najavljuju novi, Paine odgovara razlikom između pozitivnih i negativnih ciljeva. Pozitivan cilj je da se nešto desi i to se može provjeriti. Negativan cilj je da se nešto spriječi, a to se ne može dokazati. „Kako možete dokazati koliko je puta svjetski rat izbjegnut?“, pita.

Kao primjer navodi roditelja koji malo dijete na ulici drži za ruku. Niko ne broji koliko je puta u danu tako spasio djetetu život. Vlade su, smatra, uglavnom zadužene za negativne ciljeve: sprečavaju invaziju, pregledaju mostove da se ne sruše, licenciraju ljekare i druge profesije, opismenjavaju ljude. Zato rijetko dobiju zasluge, jer je običan dan, kaže, jednostavno običan.

Ograničeni i neograničeni ciljevi, i „tlo smrti“

Paine ciljeve u ratu poreda na skali. Najograničeniji je kad nekome otmete dio teritorije ili od njega tražite neki ustupak. Neograničen je kad želite promjenu režima, a najekstremniji kad uz to dolazi genocid. Hitler je, kaže, imao oba. Putinove ciljeve u Ukrajini smatra neograničenim: osim preuzimanja zemlje, navodi pokušaj da se pogubi porodica Volodimira Zelenskog i da se uklone nosioci ukrajinske kulture.

S tim je povezan pojam iz klasične strategije koji Paine zove „tlo smrti“. Ko protivniku postavi neograničen cilj, stavlja ga u položaj u kojem mu je jedini izbor da se bori, jer će ga u suprotnom ionako ubiti. „Ako imate neograničene ciljeve, očekujte pakleno tešku borbu“, rekla je. To, objašnjava, može i najnefunkcionalniju zemlju pretvoriti u smrtonosnog protivnika, kao što je Hitler otkrio sa Sovjetskim Savezom.

Isto pravilo primjenjuje na Iran. Dok su Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu na vlasti, Iran će se, po njenoj procjeni, osjećati kao na tlu smrti i praviti probleme, pa oni koji žele duže zadržati Netanyahua i Trumpa na vlasti, kaže, produžavaju i iranski rat.

Presudna greška nakon koje nema povratka

Presudna greška je, prema Paine, odluka nakon koje su sve ranije opcije bile bolje od onih koje imate sada, a stare opcije se nikad ne vraćaju. Takvom greškom smatra Putinovu invaziju na Ukrajinu. Bilo bi mu bolje, kaže, da je ostao na onome što je uzeo 2014. na Krimu i u Donbasu i godinama polako destabilizovao Ukrajinu. Umjesto toga, potrošio je hladnoratovski arsenal i snažno ojačao ukrajinski nacionalni identitet, kao što je Britanija nekad svojim ratom pomogla da američke kolonije postanu jedna nacija.

Presudnom greškom Paine smatra i američki rat u Iranu, zbog kojeg su SAD, kaže, izgubile sistem savezništava. „Nikad više nećemo biti partner od povjerenja“, rekla je.

Situacija ili problem

Paine razlikuje probleme, koji se mogu riješiti, od situacija, koje se mogu samo održavati pod kontrolom. Generacija Drugog svjetskog rata je, kaže, razumjela da je Sovjetski Savez smrtonosna prijetnja koja se ne može riješiti bez nuklearnog kraja svih. Zato su ga sankcijama usporavali, rast saveznika maksimalno podsticali, a u svijet slali tačne informacije, nadajući se da će nove generacije s druge strane promijeniti mišljenje.

Iran je za nju takva situacija. Nacistička Njemačka u proširenim granicama imala je, kako navodi, oko 80 miliona stanovnika, a za njenu okupaciju nakon rata trebalo je, po njenoj procjeni, oko milion i po vojnika. Iran ima oko 90 miliona stanovnika. Izvodljivo je bilo, kaže, ograničiti iranski nuklearni program, kao u sporazumu iz Obamine ere koji su potpisale sve stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a i EU. Pouka koju je svijet sada izvukao, upozorava, glasi: „Nabavite nuklearnu bombu.“

Uske morske prolaze u ratu lako je zatvoriti

Da će Iran prvo zatvoriti Hormuški moreuz, trebalo je, kaže Paine, predvidjeti. Moreuz poredi s termoforom: kad ga začepite, niko ko nema drugu obalu ne može robu iznijeti morem. Uska mora se u ratu zatvaraju obalnom artiljerijom i minama, kao što je Ukrajina zatvorila Crno more. Velika američka pomorska baza je u Bahreinu, a zamjenska na Diego Garciji udaljena je oko 2.500 milja, odnosno oko 4.000 kilometara.

Cijena propuštene prilike: lekcija iz 1904.

Pojam cijene propuštene prilike Paine objašnjava na ruskom caru Nikolaju II. On je, kaže, ušao u „rekreativni rat“ s Japanom 1904. i 1905. i izgubio ga. Novac koji je potrošio nije uložio u željeznice na zapadu Rusije, pa u Prvom svjetskom ratu nije mogao dobro rasporediti vojsku, a saveznici ga nisu mogli snabdijevati, jer su se ruske luke na Baltiku i Crnom moru u ratu zatvorile. Car je na kraju pao nakon pobuna zbog hljeba u Sankt Peterburgu. Da je imao bolje željeznice, kaže Paine, hljeb bi stizao.

Zašto je Sovjetski Savez pao na lažima

Normalizaciju laži Paine smatra opasnom, jer je Sovjetski Savez, kako kaže, propao velikim dijelom zato što je bio izgrađen na lažima. U planskoj privredi svaki direktor je pretjerivao s onim što mu treba, a umanjivao ono što ima, jer nije bio siguran šta će mu plan dodijeliti. Kad se ti podaci saberu, nastaje smeće, i što je viši nivo, to su brojke apsurdnije. Moskva je tako pogrešno raspoređivala kapital i rad i nije primijetila katastrofu dok se nije proširila kao metastaza.

Paine je 1988. i 1989. živjela u Sovjetskom Savezu. Pamti trgovinu sa ukupno 77 artikala, smrad trulog mesa i jabuke iz Mađarske koje je kupovala jer bar njih nije bilo teško naći.

Matematika rasta: dva posto razlike

Paine podsjeća na pravilo po kojem se privreda udvostruči za onoliko godina koliko iznosi prirodni logaritam broja dva podijeljen stopom rasta. Uz rast od jedan posto godišnje privreda se udvostruči za otprilike 70 godina, a uz tri posto za oko 23 godine. Ko carinama ili ratom sam sebi oduzme dva posto rasta, čeka decenijama duže. Zato su sankcije, kaže, bolje od rata: problem ne rješavaju, ali smanjuju protivnikovu kasu, a uz saveznike rastete vi. Poredi ih s hemoterapijom, koja ne uklanja tumor, ali ga smanjuje.

Tenis na pola terena

„Tenis na pola terena“ je za Paine vanjska politika u kojoj gledate samo svoju stranu mreže. Pravi navijači fudbala, kaže, znaju sve o protivničkim timovima i igračima, a u vanjskoj politici se protivnik ne proučava. Kao suprotan primjer navodi iranske animirane snimke s Lego figurama kojima se ismijava Amerika, jer pokazuju da Iranci duboko razumiju Amerikance. Uz to opisuje dvije vrste oholosti: uvjerenje da se sve važne odluke na svijetu donose u Americi i uvjerenje da je neko ko je odličan u jednoj stvari dobar u svemu.

Zašto Kina pomaže Rusiji

Kina, po mišljenju Paine, želi da se Amerika povuče iz tuđih poslova, a ni Rusiju posebno ne voli, pa joj odgovara da Rusija samu sebe slabi. Rusija je, podsjeća, nekad od kineske sfere uticaja uzela teritoriju veću od cijelog dijela SAD-a istočno od Mississippija. „Hoćete mi reći da se Kinezi toga ne sjećaju?“, pita. Kina danas od Rusije pod sankcijama kupuje resurse po sniženim cijenama i, kaže, teško se cjenka.

Tajvan je za Peking važan, objašnjava, jer dokazuje da Kinezi mogu imati živu demokratiju. „Zašto ne biste održali poštene izbore, momci? Zato što ne biste bili izabrani“, rekla je o Si Đinpingu i Putinu.

Zašto su istočnoevropske zemlje htjele u NATO

Tvrdnju da je širenje NATO-a izazvalo rat u Ukrajini Paine naziva ponavljanjem Putinove propagande. Zemlje nekadašnjeg sovjetskog bloka, od Poljske i Čehoslovačke do Rumunije i Bugarske, same su, kaže, navalile na vrata NATO-a. Nakon Drugog svjetskog rata Moskva je u tim zemljama postavljala svoje kadrove i preuzimala ključna ministarstva, od unutrašnjih poslova do informisanja, uz čistke i ubistva protivnika. Podsjeća i na sovjetsko gušenje pobuna u Istočnoj Njemačkoj 1953. i u Mađarskoj, za koje Rusija, po njenim riječima, nikad nije preuzela odgovornost.

„Putin će samo ići naprijed“

Paine ne vjeruje da će Putin odustati. „Već je gotovo. On će samo ići naprijed“, rekla je. Problem diktatura je, objašnjava, što diktatori često nemaju izlaz iz vlasti u kojem ostaju živi. Putina poredi s mafijaškim donom na vrhu porodičnog stabla. Kad ode, uslijedit će borba za vlast među ljudima iz njegovog okruženja, a sada ima i mnogo Rusa s vojnom obukom. Nestabilnost bi mogla trajati godinama, a kao poseban rizik navodi „labave nuklearke“, nuklearno oružje izvan pouzdane kontrole. Na pitanje bi li ruski napad na Poljsku pokrenuo Treći svjetski rat, odgovorila je potvrdno, a na pitanje kako bi takav rat izgledao, rekla je da ne zna.

Evropa ima priliku dok se beton ne stvrdne

Povlačenje SAD-a iz međunarodnog poretka izazvalo je, smatra Paine, najbrže stvaranje institucija u Evropi: saradnju nordijskih i baltičkih zemalja na sigurnosti, ponovno naoružavanje, vlastite satelitske i platne sisteme. Kanadski premijer Mark Carney, kaže, okuplja srednje sile. Podsjeća da je generacija s kraja Drugog svjetskog rata, u razorenoj i zaduženoj Evropi, za deset godina izgradila institucije koje su čuvale mir tri generacije. Historija se sada kreće brzo i to je zastrašujuće, kaže, ali je i prilika da se nešto izgradi prije nego što se beton ponovo stvrdne.

Evropljanima koji bi zbog skupe energije prepustili Ukrajinu Rusiji poručuje da i protivnik ima pravo glasa i da im ruska historija ne daje razlog da vjeruju kako bi Rusija tu stala. „Što dalje zaustavite te ljude, to ste sigurniji“, rekla je.

Oštre kritike rata u Iranu

Rat u Iranu Paine naziva jednim od najnesposobnijih ratova u ljudskoj historiji. U ratu, objašnjava, troškove treba prebaciti na protivnika i svoje svesti na najmanju mjeru, a ovaj je rat, po njenoj ocjeni, naštetio američkoj ekonomiji i savezništvima i oborio svjetsku ekonomiju. Tvrdnje o dogovoru Trumpa i Putina o izvozu dizela nazvala je dezinformacijom, jer Rusija, kaže, nema kapacitet da izvozi dizel u količinama koje bi išta promijenile. Trump rat opravdava time da Iran ne smije doći do nuklearnog oružja, podsjetio je u razgovoru voditelj.

Ukrajina može pobijediti, kaže

Na pitanje može li Ukrajina pobijediti, Paine je odgovorila: „Naravno. Ona trenutno pobjeđuje, jer je sposobna da se odbrani.“ Ističe ukrajinske dronove i rakete te napade na ruske rafinerije. Ne vjeruje da će Evropa prestati pomagati Kijevu, jer će Rusija, kako kaže, doći i po ostatak Evrope.

Mladima je na kraju poručila da čitaju i uče cijeli život, razgovaraju s ljudima drugačijih stavova, budu pristojni jedni prema drugima i izlaze na izbore. „Šta je važnije od generacija koje dolaze? Ništa“, rekla je.