Građanski rat u Sudanu započeo je u aprilu prošle godine kada su vojska (SAF) i njihovi bivši paravojni saveznici, Snage za brzu podršku (RSF), započeli žestoku borbu za vlast, dijelom zbog prijedloga da se prijeđe na civilnu vladavinu. Rat, koji ne pokazuje znakove kraja, odnio je hiljade života, raselio milione ljudi i bacio dijelove zemlje u glad. A humanitarne agencije upozoravaju da bi Sudan uskoro mogao doživjeti najgoru glad u svijetu ako ne stigne znatno više pomoći.

Na strani zemljane ceste u Adréu, ključnom prijelazu na granici Sudana i Čada, 38-godišnja Buthaina sjedi na zemlji, okružena drugim ženama. Svaka od njih ima svoju djecu pored sebe. Čini se da nitko nema nikakvih stvari.

Buthaina i njezino šestero djece pobjegli su iz el-Fashera, grada pod opsadom u regiji Darfur u Sudanu, udaljenog više od 480 km, kada je ponestalo hrane i pića.

“Otišli smo bez ičega, samo smo pobjegli spašavajući živote”, kaže Buthaina za BBC. “Nismo htjeli otići – moja su djeca bila najbolja u razredu u školi i imali smo dobar život kod kuće”.

BBC je iz prve ruke vidio očaj sudanskih ljudi kada smo posjetili kampove u Adréu, na zapadnoj granici zemlje, i Port Sudanu, glavnom središtu pomoći u zemlji, udaljenom 1600 km na istočnoj obali.

Adré je postao snažan simbol političkog neuspjeha i humanitarne katastrofe koju je proizveo trenutni sukob.

Sve do prošlog mjeseca prijelaz je bio zatvoren od januara, a samo je nekoliko kamiona humanitarne pomoći ulazilo u zemlju. Od tada je ponovno otvoren, ali humanitarne agencije strahuju da bi isporuke koje sada stižu mogle biti premale, prekasne.

Svaki dan desetine sudanskih izbjeglica prelaze granicu s Čadom – mnoge od njih žene koje na leđima nose svoju gladnu i žednu djecu.

Čim stignu, žure do spremnika vode koji je postavio Svjetski program za hranu (WFP), jedna od mnogih UN-ovih agencija koje pokušavaju podići uzbunu zbog razmjera humanitarnog utjecaja sukoba.

Nakon što smo stigli do Adréa, idemo do improviziranog kampa u blizini granice koji su sakupile izbjeglice, s komadićima drva, tkanine i plastike.

Kiša počinje padati u toku posjete BBC-jeve ekipe.

Dok odlaze, kiša se pretvara u bujicu, i postavlja se pitanje mogu li nesigurna skloništa preživjeti pljuskove. “Ne mogu”, kaže Ying Hu, pomoćnica izvještavača iz UNHCR-a, još jedne agencije UN-a za izbjeglice.

“S kišom dolazi čitav niz bolesti,” dodaje ona, “a najgori dio je to što ponekad mogu proći dani prije nego što se možemo vratiti ovamo automobilom, zbog poplava, a to znači da pomoć ne može stići ni ovdje“.

Glad je proglašena u jednom području – u kampu Zamzam u Darfuru – ali to je zato što je to jedno od rijetkih mjesta u ratom razorenom Sudanu o kojem UN ima pouzdane informacije.

WFP kaže da je isporučio više od 200 hiljada tona hrane između aprila 2023. i jula 2024. – daleko manje nego što je bilo potrebno – ali obje su strane optužene za blokiranje isporuka u područja pod kontrolom suparnika.

RSF i druge milicije optužene su za krađu i oštećenje isporuka, dok je SAF optužen za blokiranje isporuka u područja pod kontrolom RSF-a, uključujući većinu Darfura.

BBC se obratio RSF-u i SAF-u u vezi s optužbama, ali nije dobio odgovor. Obje su frakcije ranije negirale ometanje dostave humanitarne pomoći.

Jedan konvoj kamiona s humanitarnom pomoći može čekati šest sedmica ili više u Port Sudanu prije nego što ga SAF odobri za daljnje putovanje.

Dana 15. augusta, SAF je pristao dopustiti humanitarnim agencijama da nastave isporuke preko Adréa, što bi trebalo pružiti prijeko potrebnu pomoć stanovništvu u Darfuru.

U maju je Human Rights Watch rekao da su RSF i njegovi arapski saveznici počinili etničko čišćenje i zločine protiv čovječnosti protiv etničkih Masalita i nearapskih zajednica u dijelu Darfura. RSF to odbacuje i kaže da nije uključen u ono što naziva “plemenskim sukobom” u regiji.

Priče o gubitku i užasu

Tokom BBC-jeve posjete Port Sudanu, ekipa je posjetila i kamp za ljude koji su raseljeni unutar Sudana.

Hodajući od šatora do šatora, raseljeni prenose priče o gubitku i užasu.

Jedna od žena, koju BBC ne imenuje, kaže da je zarobljena sa svojim dvogodišnjim sinom dok je bježala iz Omdurmana, u blizini glavnog grada Kartuma.

“Svaki dan bi mog sina odveli u sobu niz hodnik, a ja bih ga čula kako plače dok su me silovali”, rekla je. “To se događalo toliko često da bih se pokušavao usredotočiti na njegov plač dok su oni to radili”.

Također u kampu upoznajem Safau, majku šestero djece koja je također pobjegla iz Omdurmana.

Na pitanje gdje joj je suprug, ona kaže da je ostao jer RSF napada svakog muškarca koji pokuša pobjeći.

“Svaki dan me moja djeca pitaju: ‘Gdje je Baba? Kad će doći?’ Ali nisam se čula s njim od januara, kad smo otišli, i ne znam je li još živ”, kaže ona.

Na pitanje kakvu budućnost predviđa za sebe i svoju djecu, kaže: “Kakvu budućnost? Naša budućnost je gotova – nema više ničega. Moja djeca su traumatizirana. Svaki dan moj desetogodišnji sin plače i želi ići kući. Prešli smo život u kući, otišli u školu i sada živimo u šatoru”.

BBC se obratio RSF-u za komentar o silovanjima i drugim napadima, ali nije dobio odgovor. Prethodno je rečeno da su njihovi borci odgovorni za široko rasprostranjena zlostavljanja lažna, ali tamo gdje se dogodio mali broj izoliranih incidenata, njihove trupe su smatrane odgovornima.

Zaposlenik Unicefa – UN-ove agencije za djecu – kaže da su oni koji su ovdje stigli “sretnici”.

“Uspjeli su pobjeći od borbi i doći ovamo… imaju sklonište i pomoć”, kaže on.

BBC je bio u posjetu Adréu i Port Sudanu sa zamjenicom glavnog sekretara UN-a Aminom Mohamed i njezinim timom rukovoditelja, koji su posjetili vladine dužnosnike i sudanskog de facto predsjednika, Abdela Fattaha al-Burhana, kako bi ih pozvali da prijelaz Adré ostane otvoren.

Njezin je cilj vratiti Sudan na dnevni red međunarodne zajednice u trenutku kada je pozornost svijeta usmjerena na sukobe u Ukrajini i Gazi.

“Postoji umor jer postoji toliko različitih kriza diljem svijeta, ali to jednostavno nije dovoljno dobro. Dođete ovdje i upoznate te majke i njihovu djecu i shvatite da oni nisu samo brojevi. Ako međunarodna zajednica ne pojača, ljudi će umrijeti”, dodaje.