Nuhanović: Genocid se desio ispod zastava UN-a i Holandije

Objavio je brojne članke o genocidu u Srebrenici, s fokusom na ulogu međunarodne zajednice u ovim događajima. Godine 2005. objavio je knjigu Pod zastavom UN-a – međunarodna zajednica i genocid u Srebrenici.

Za Nuhanovića i mnoge druge danas je još jedna tužna godišnjica srebreničkog genocida.

"To se teško može opisati. Svaki razgovor je težak, pa i ovaj danas, ali i tokom cijele godine. Trauma se nastavlja 21. godinu nakon rata i produžava se na svaki mogući način. Dužnost nas preživjelih je da o tome govorimo, da podsjećamo svijet na ono što je bilo", kazao je gost N1 televizije i dodao kako mu je najteže bilo kada su mu ukopani otac, majka i brat.

Proteklih 20 godina bavi se dokazivanjem suodgovornosti UN-a i holandskog bataljona za genocid u Srebrenici. Više puta je rekao da je Međunarodna zajednica saučesnik u genocidu. Nuhanovićeve tvrdnje je potvrdio i sud kada je dobio spor protiv države Holandije.

"Moja borba i svih koji su preživjeli za pravdu i istinu nikada neće završiti, nažalost. To bi trebala biti borba svih nas u BiH, regionu i svijetu. Iz toga ne bi trebala biti izuzeta niti jedna država u regionu. Genocid se dogodio u Potočarima, ako govorimo o julu 1995. godine, a počelo je 1992. godine. Potočari su bili posljednji čin. Svi na ovom području i cijelom svijetu su na neki način odgovorni. Podrška je potrebna tokom cijele godine", kazao je Nuhanović.

Na pitanje koliko je naporno stalno podsjećati na žrtve i stradanja, te koliko je sve opteretilo njegov svakodnevni život Nuhanović je odgovorio: "To je veliki napor. Nema tu nekog izbora. Htjeli mi to ili ne, živimo s tim. Nisam otišao nigdje iz BiH. Nekada sam pomišljao na to, zbog kćerke, ali ostao sam ovdje isključivo jer nisu pronađeni posmrtni ostaci mojih i zbog borbe za istinu. Ljudima koji su otišli u inostranstvo sve to isto i dalje živi u njihovim glavama."

Nuhanović je kazao da je bio dio mase od 25.000 izbjeglica u Potočarima u julu 1995. godine.

"Nisam bio dio Marša smrti. Holanđani su silom zaustavili masu, koja je bila preplašena i potražila sklonište u fabrikama. Prvi dan 11. jula srpske snage nisu ni ušle u Potočare, ući će 12. jula i početi će sa ubijanjem i mučenjem muškaraca, silovanjem žena i djevojaka, a zatim deportacijom i odvajanjem", ispričao je on i nastavio:

"Prema knjizi Međunarodnog crvenog križa, čiju relevantnost niko ne osporava, 1.889 osoba koje su se nalazile u Potočarima 11., 12. i 13. jula 1995. godine - sve su ubijene, muškarci i dječaci. Niko nije preživio."

Holandski vojnik prespavao genocid

On je naglasio da je najpodliji čin bilo istjerivanje izbjeglica iz baze koji su bili u njoj.

"Nekoliko stotina muškaraca i dječaka su predati srpskim snagama koje su ih čekale na kapiji i odvele na strijeljanje. Meni je trebalo 11 godina na sudu u Holandiji da dokažem taj mali dio. U smislu odgovornosti, priznali su odgovornost za ubistvo oca i brata, ali ne i za majku. Ne radi se samo o Holandiji, već o cijelim UN-a, zemljama Evrope, pa i SAD-a", dodao je Nuhanović.

Čovjek koji je preživio genocid kaže da Holanđani i dana na neki način sve negiraju.

"Holandski vojnici dolaze u Potočare, a ja im kažem da mi ne prilaze. Samo sam jednom razgovarao s jednim vojnikom koji je bio ovdje. Kada sam ga pitao da li je vidio kako su odvodili i ubijali ljude, on mi je kazao da nije jer je spavao. On je prespavao genocid."

Nuhanović je istakao da se genocid dešavao dok su na istom mjestu stajale zastave Holandije i UN-a.

"To je jedini genocid na svijetu koji se dogodio pod zastavom UN-a. A kakav je odnos UN-a i svijeta prema dešavanjima ovdje najbolje govori podatak da je generalni sekretar posjetio mjesto genocida tek 18 godina poslije."