Šesti mart obilježava se kao Evropski dan sjećanja na pravednike. Tek nekolicina sjetila se danas u Sarajevu pravednika ovoga grada - Gorana Čengića. Počast su mu, uz cvijeće i nekoliko riječi, odali prijatelji i članovi porodice, te društvo prijatelja grada Sarajeva i srednjoškolci sarajevske Prve gimnazije.

Goran Čengić bio je izvrsni rukometaš. U historiju ga je, osim sportskog, upisao ljudski čin. Pokušaj da ratne 1992. spasi komšijin život koštao ga je života.

Obojicu je ubio Veselin Vlahović Batko. Posmtni ostaci nađeni su na Trebeviću – devet godina kasnije.

Dvadeset i šest godina kasnije saigrač u RK “Bosna”, ne zaboravlja ni sportske, ni ljudske kvalitete Gorana Čengića.

“Danas izuzetno tužan i nesretan, ali isto tako ponosan, jer sam najveći dio života proveo sa Goranom. Bili smo članovi RK Bosna, koji je bio jedan od naboljih u Jugoslaviji, a igrati i živjeti sa takvim čovjekom bilo je izuzetno zadovojstvo i sreća. I danas nekako prolazeći gradom, očekujem neću li ga gdje sresti”, izjavio je Mustafa Demir, Goranov prijatelj.

U gradu u kojem je dao život, na Dan pravednika ga se sjetila tek nekolicina.

“Kada je on mogao da jednostavno okrene glavu, kao mnogi drugi, koji su gledali te zločine, ali on to nije mogao”, rekao je Ibro Čengić, Goranov rođak.

“Ono što ne prihvatam je što kažu – građani ga zaboravili. Ne, oni koji odlučuju našim životima, ti koji vode određene stranke, oni nam to sprečavaju, i to je problem”, izjavio je Jovan Divjak, bivši general Armije BiH.

No da bi se nečega i nekoga sjećali, potrebni su su podsjetnici, za uspomene – spomenici. Ipak:

Nadgrobni spomenik u sarajevskom groblju Bare, danas je jedini materijalni fakt koji nosi ime Gorana Čengića. U Sarajevu, gradu u kojem je dao svoj život za ljudskost, ne postoji niti jedan drugi spomenik koji nosi naziv Goran Čengić. Tako je ranije propala inicijativa da se u sarajevskoj opštini Novo Sarajevo – sportskoj dvorani na Grbavici da ime Goran Čengić.

Dvorana nije usamljen primjer. Prije dvije godine podršku nije dobila ni inicijativa u državnom Parlamentu da se podigne spomenik Goranu Čengiću i Srđanu Aleksiću, ljude koje su stradali vršeći ljudsku dužnost.

Zato Goranovo ime nešto govori samo njegovim savremenicima. Građani su nam kazali:

– “Fina sarajevska raja, divan, divan momak, sportista, oličenje”.
N1: Kako ga Vi pamtite?
– “Pamtim ga, tu smo negdje generacija i pozdravljali smo se.”

– N1: Goran Čengić? “Ne znam”. N1: Srđan Aleksić? “Ne znam”.

– N1: Je li se Sarajevo odužilo Goranu Čengiću? “Moglo je bolje.”

– “Za ovu državu je uradio previše, za ovaj grad je uradio previše i to je jedan od razloga zašto treba dvorana da se zove po njemu”.

– N1: Znate li ko je bio? “Ne znam stvarno”. N1: Srđan Aleksić? “Ni to ne znam.”

A kako bi znali, kad ih ništa na njega ne podsjeća. Na mjestima koja su trebala ovjekovječiti njegovo ime, zaboravile su se čak i te inicijative. Sve je manje usta koja pričaju Goranovu biografiju. Među novim generacijama, tek rijetke put odvede do imena sarajevskog sportiste i čovjeka.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.