Glumac Branislav Trifunović za DW govori o tome šta očekuje od mitinga 13. aprila, kako vidi proteste u Srbiji od kada ih je preuzela opozicija i o izvinjenju "što je Srbija štitila ratne zločince" , poput Karadžića.
Na protestu 23. marta u Kragujevcu, par dana poslije izricanja konačne presude Karadžiću, vi ste se izvinili mlađim generacijama, između ostalog jer je Srbija, rekli ste, štitila zločince. Da li ste tada imali na umu tu presudu?
Pa skoro niko ništa u Srbiji nije rekao, ni vlast ni opozicija. Demokratska stranka je izdala jedno suvislo saopštenje. Bio sam nedavno na tribini gdje je neka političarka iz Narodne stranke Vuka Jeremića rekla da više i ne treba govoriti o zločinima. Ne slažem se sa tim. Suština je da govorimo o zločinima.
Dakle, u vašem govoru u Kragujevcu jeste aludirali na tu presudu?
Apsolutno. To sam uradio jer se skoro niko nije oglasio osim Boška Obradovića koji je rekao da je to pritisak na Srbiju, itd, zaboravljajući da mi produžavamo agoniju tako što ne osuđujemo svoje zločince. Ova zemlja je godinama čuvala i Mladića i Karadžića. Nama je lakše da branimo „heroje”, kvazi generale i vođe koji su činili zločine. On iz zatvora neće izaći jer je osuđen za Srebrenicu, za granatiranje Sarajeva, itd i to je ono što mi i dalje ne možemo da priznamo sebi. Zbog toga vjerovatno nećemo ni napredovati kao društvo, jer ne znamo da se odvojimo do zla.
U Beogradu je na protestima u posljednju subotu govorio i Čedomir Antić. Predstavljen je kao profesor i jedan od autora knjige „Istorija Republike Srpske”. Okupljene je pozdravio riječima „Živjela Srbija i srpske zemlje”. Šta mislite o odluci da on bude pozvan da govori ? I kako vam djeluje to što se na skupu na pomen Kosova čuju uzvici „Izdaja, izdaja”?
Pa to su desničari koji i dalje to ganjaju. Većina njih nikad nije ni bila na Kosovu. Mene je sramota kada se kaže „Živjela Srbija i srpske zemlje”.To znači da ta ludačka ideja da smo mi zakinuti i dalje postoji. Nažalost, postoje i dalje ljudi koji će nas tjerati u neke ratove.
Nikada ne bih ratovao ni za Republiku Srpsku, ni za Kosovo. Ta Bosna je napaćena i služi i dalje za potkusurivanje nacionalističkih ideja. Hrvatska se bori za Herceg-Bosnu, mi ovdje flertujemo sa Dodikom. Moji najbolji prijatelji žive u Sarajevu, gdje nikada nisam imao nijedan problem. Niko me nije poprijeko pogledao. Sarajevo je napaćeno, razoreno, istina je i to da tamo nema Srba itd, iali mislim da je u tom gradu i cijeloj Bosni dosta podjela. U sarajevskom kantonu nema nijedne nacionalne stranke u vlasti. Nadam se da će se taj virus raširiti i malo dalje.
Kada su počeli protesti, rekli ste da ne namjeravate da se profesionalno bavite politikom i da gluma ostaje vaš jedini posao. Da li i dalje stojite pri takvoj odluci? Vaš brat, a sada recimo i Volodimir Zelenski u Ukrajini, posvetili su se politici.
Stojim, naravno.Tu nema nikakve rasprave. Mislim da je ulaženje u politiku u njihovom političkom sistemu ulazak u blato iz koga se ne može izaći i da se suštinski ne može ništa uraditi. Sada i ne znam za koga bih glasao.
Branislav Trifunović rođen je 1978. godine u Kruševcu. Diplomirao je glumu na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu. Od 2010. godine je stalni član ansambla pozorišta Atelje 212. Igrao je u desetinama pozorišnih predstava i snimio dvadesetak filmova, između ostalog „Pogled sa Ajfelovog tornja” i „Sedam i po”. Dobitnik je nekoliko nagrada, među kojima je i Povelja za izuzetno glumačko ostvarenje, za ulogu u filmu „Jesen stiže dunjo moja”.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad